RIJEKA  Iako ne u svom punom smislu, stara kletva »imao pa nemao« kao da je pogodila »Pomorac«. Kostrenski nogometni 92-godišnjak promjenom općinske vlasti (ne)nadano se našao na aparatima. Život mu produljulje tek činjenica da je zimska stanka i da proračun još nije usvojen. No, i ta formalnost bit će obavljena 19. prosinca, a klub doveden pred zid – ili da okonča prvenstvo sa svojim juniorima ili da odustane od natjecanja. Ta druga, puno sramotnija opcija automatski znači ispadanje u najnižu županijsku ligu i početak od nule. A na »zgarištu« jednog od 20-ak najuspješnijih hrvatskih nogometnih klubova zasigurno će za nove temelje i novi početak trebati jako puno dobre volje i – hrabrosti. Nova lokalna vlast u Kostreni donijela je i nova pravila »ponašanja«, ono što je godinama smatrano uvriježenim pravilom u raspodjeli novca iz sportskog kolača, brzo se pretvorilo u noćnu moru za čelne ljude »Pomorca«.

   U trenutku kad se općinski proračun bitno ne mijenja (45 milijuna kuna), »željezna lady« Kostrene, nova načelnica Mirela Marunić, odlučila je dotacije klubu svesti na 300.000 kuna za sportski program, a ostatak od 500.000 za održavanje objekta staviti pod strogu kontrolu Općine. U vremenu krize i slabog punjena općinske kase većina će se složiti s načelnicom da su prioriteti ipak obrazovanje, zdravstvo i izgradnja kanalizacije. A za sport što ostane. 

   Treća liga

No, dojam je da se moglo i još uvijek može više u pronalasku prijelaznog modela opstanka »Pomorca« koji ne bi gurno kola nizbrdo, već bezbolno spustio klub u ligu niže. Uostalom, brojni simpatizeri kluba radije bi u Žuknici zasigurno vidjeli »Opatiju«, »Grobničan«, »Crikvenicu«, »Nehaj«, »Krk«… nego što tribine zjape sablasno prazne dolaskom »Vinogradara«, »Solina«, »Lučkog«, »Zeline«… Ali i protiv »Zagreba«, »Intera« i »Cibalije«. Od ulaznica se u Žuknici uglavnom ne može platiti niti glavni sudac. Jednostavno Druga liga u Kostreni nikoga ne zanima, na što su dosadašnji čelnici kluba trebali puno ranije reagirati. 

   S druge strane, ako se moralo, »Pomorcu« se konopac za spuštanje u niže lige trebao postepeno kratiti. Ovako, »pomorci« su (od)bačeni u olujno more, ostavljeni na vjetrometini da sami pronalaze luku spasa.

Dostojan oproštaj

»Pomorac« koji je 80 godina tražio svoje mjesto pod suncem, 2001/2. ostvario povijesno sedmo mjesto u Prvoj HNL, igrao jedno polufinale i tri četvrtfinala Kupa Hrvatske, odgojio niz generacija uzornih sportaša i promovirao Kostrenu i Kvarner, zasigurno ne zaslužuje »tihu eutanaziju«. Godinama su njegove momčadi bile daleko ispred logistike (pa i sada) i prve u konačnom fair-playju. Stoga bi barem moralno i pravedno bilo osigurati sadašnjoj drugoplasiranoj ekipi Druge HNL da dostojno završi tekuće prvenstvo.

   »Pomorac« sada ispada žrtva krize, ali i politike, one iste bez koje je bio nezamisliv od 2003. i ispadanja u Drugu ligu. Deset godina kasnije ne može mu pomoći ni Općina ni uprava. Nastavak prvenstva iz sadašnje perspektive ovisi jedino o »Rijeci« koja bi svojoj koloniji od sedam igrača morala pridružila svoje juniore i prvenstvo regularno privesti kraju. »Pomorac« bi tada vjerojatno odustao od Druge lige, a »Rijeka« se povukla jer itekako na ljeto u novo prvenstvo Treće HNL kreće sa svojim juniorima.