RIJEKA  Nogometaši »Rijeke« odigrali su u kratkom razdoblju dvije utakmice protiv »Dinama« i pritom polučili rezultate u skladu s očekivanjima, prvenstveni remi (2:2) na Kantridi i poraz (1:2) u prvoj utakmici polufinala Kupa u Maksimiru svrstavaju se u uobičajena dostignuća »bijelih« protiv deveterostrukog uzastopnog prvaka države.

Puno bolje riječke momčadi od aktualne znale su u dvobojima s »modrima« proći puno lošije. Rezultat, međutim, u ovom slučaju ni približno nije realan odraz snaga na kantridskom i maksimirskom travnjaku u dvjema posljednjim utakmicama.

»Rijeka« od dolaska Matjaža Keka nije izgledala nemoćnije u ogledima protiv »Dinama«. Čak i onda kada je prošle sezone u Zagrebu primila četiri gola u 16 minuta i izgubila 0:4.

   Kek nikad nije slovio za trenera čije su momčadi umirale u ljepoti igre. I kad je igrala najbolje, Kekova »Rijeka« protivnike je u prvom redu slamala silnom količinom trke u oba pravca, čeličnom disciplinom i agresivnošću, adut više bila je individualna kvaliteta ključnih igrača (Benko, Kramarić, Moises, Jajalo, Sharbini).

Boljim protivnicima (Lyon, Betis, Vitoria, Sevilla, Dinamo) »Rijeka« je parirala kompaktnim defanzivnim blokom koji je (pre)rijetko pucao (Vitoria) da bi u podređenom položaju na površinu u značajnijoj mjeri isplivao evidentan manjak pojedinačne kvalitete u odnosu na suparnike.

»Bijeli« ni u Guimaraesu (0:4) nisu izgledali tako očajno kao u srijedu u Maksimiru, unatoč boljem rezultatu (1:2) koji je mogao biti još povoljniji da je sudac Marić svirao jedanaesterac uslijed Pjacina prekršaja na Tomečaku.

   Ne treba biti veliki nogometni znalac i konstatirati da Balaj, Radošević i Bradarić, kao jedine zimske prinove među prvotimcima u zadnjem dvoboju s »Dinamom«, kratkoročno i dugoročno ne mogu adekvatno zamijeniti Kramarića, Moisesa i Jajala, trojicu igrača koji su nosili igru momčadi tijekom plodonosne riječke jeseni.

Ostatak priče o procjenama uspješnosti minuloga prijelaznoga roka očituju se u zapisniku najvažnije utakmice sezone: Mišić je u igru ušao kada momčadi više nije bilo pomoći, Alex je cijelu utakmicu proveo na klupi, Tomasov nije bio ni na klupi, a Hristov liječi obnovljenu ozljedu s kojom je stigao na Kantridu kad je potpisivao ugovor!?

   U utakmicama protiv kvalitetnijih protivnika, kao u srijedu protiv »Dinama«, »Rijeci« u igri prema naprijed silno nedostaje napadač (Kramarić) koji je sposoban primiti loptu s igračem na leđima i vezni igrač koji može napasti prostor između suparničkih linija i doći u završnicu (Moises), ali ponajviše igrač u organizaciji napada (Jajalo) koji može zadržati loptu i dati obrani priliku za predah i izlazak.

Budući da Balaj »Dinamovim« braničima može parirati samo u skok-igri, a da su igrači koji su u najvećoj mjeri trebali formirati adekvatan središnji blok (Radošević, Bradarić, Močinić) učestalo ispadali iz igre, jasno je zašto je utakmica prerasla u pucački trening pred Vargićevim vratima. Svi protivnici »Rijeke« u dvije sezone Europske lige nisu stvorili toliko prilika kao »Dinamo« u zadnje dvije utakmice.

   Ulaganja u igrački kadar riječkoga prvoligaša od dolaska Damira Miškovića rasla su proporcijalno napretku na planu igre i rezultata momčadi koja je još jesenas parirala aktualnom osvajaču Europske lige (Sevilla).

U nekoliko posljednjih sezona potrošeno je previše novaca da bi momčad ovoga proljeća evidentno nazadovala. Ako već odgovornost za promašaje u prijelaznom roku mora preuzeti netko drugi, najveći Kekov poraz je činjenica da je »Rijeka« u zadnja dva derbija izgubila identinet, a »Dinamo« postao momčad.