Komentar Orlanda Rivettija

Riječka igra je kao tanjur hrena

Orlando Rivetti

Napadi su izolirani, u širinu, okomitost je zastupljena samo kod ispucavanja lopte od strane vratara Lisjaka. Skočić je pedantan taktičar, protiv Zagreba, puno je kemijao, nažalost miješao vodu s - vodom. Učinak – nula golova!



Nakon Zadra i Zagreb je jednim jedinim pogotkom – srušio Kantridu. Dvije defanzivne pukotine i voda je preplavila riječki stadion. Drugoligaška voda je do grla. Obistinila se najava pesimista, borba za ostanak, goli život, sada je okrutna realnost. Dva dirigenta (Ištuk i Skočić), isti učinak pred suparničkim vratima – nula golova (bodova). Mlaćenje prazne slame. Zagreb je iz jednog slobodnog udarca, osveta bivšega (Štrok) ostvario tri zlatna boda i Riječane gurnuo u provaliju.


Scoria je počeo pripreme, Horvat uglazbio momčad, a nije volio meksičke pjesme, Ištuk se u besparici riješio »balasta« (financijskog i drugog…) i nasukao brod (Zadar), a Skočiću je povjerena misija spašavanja. Nakon Meksikanaca filozofija (silom neprilika) oslonca na mlade, a sada SOS (spasite naše duše…) s Bošnjakom i Drpićem. Eh, da je doveden Vugrinec…


Konfuzna sezona Rijeke uvjetovana besparicom. Jer, još u siječnju, situacija je bila alarmantno katastrofična. Trebalo je preživjeti, a onda se pojavio Damir Mišković! Zasjalo je sunce na bankovnim računima, ali ostao je mrak na igralištu. Rijekini su igrači, kada je u pitanju efikasnost, a za golove se igra, u tunelu. Tu ne pomaže novac. Ili znaš, imaš gol igrača, ili si – osuđen loviti ribe na stablu.




Miškovićev gazda, talijanski biznismen Gabriele Volpi, u pravu je kada tvrdi da se »s novcem ne pobjeđuje«. Organizacija kluba u svim segmentima je bitna, a Mišković umjesto da radi na projektu buduće Rijeke, mora tražiti slamku spasa. Nakon 38 godina neprekidnog prvoligaškog staža, Rijeci prijeti selidba u niži rang. Skočić je naslijedio olupinu, nastoji je osposobiti, privezati u luku spasa. Ova će posada morati uložiti puno truda da bi se nadoknadio manjak kvalitete, ostvario cilj. Jer, Rijeka je, objektivno, na izlaznim vratima!


Igra Riječana je tanjur hrena, suze oči. Mučenje lopte. U susretu sa Zagrebom svjedočili smo još jednoj reprizi svih repriza, totalne nemoći u fazi napada. Igrači jednostavno nemaju ideje, a još manje brzine.


Uglavnom se skrivaju (čast izuzecima), ne preuzimaju rizik u strahu da se previše ne otkriju u obrani. Napadi su izolirani, u širinu, okomitost je zastupljena samo kod ispucavanja lopte od strane vratara Lisjaka. Skočić je pedantan taktičar, protiv Zagreba, puno je kemijao, nažalost miješao vodu s – vodom. Učinak – nula golova!


Šest je utakmica, jedna teža od druge (osim Karlovca u posljednjem kolu), do spuštanja zastora. Ne pamtim da je situacija bila teža otkako se igra HNL! Izboriti ostanak bit će veliki uspjeh. Iznad Učke su crni oblaci.