Riječani su doživjeli poraz na startu sezone velikih očekivanja. Zasluženo, jer ničim nisu zaslužili bolji rezultat. Bolno za navijače, ali istinito!

Više od pola sata Rijeka je bila stari dizelaš od kojega svi očekuju da pojuri dok iz probušenog auspuha suklja crni dim. Bez obzira na pet novih imena (od dvanaest dovedenih) u početnom sastavu. Kao da smo gledali mutnu sliku prošlosezonskih mučenja. Ni posjed lopte (što je to?), ni proboj po bokovima. Jednostavno, domaćini su bili spretniji, brži, agresivniji, bolji, bez obzira što je pogodak Božićni dar (na plus 35!).

U taktičkim neredu preuzimanja igrača. Čulina je zaboravio na Radotića, Čaval se našao na čudu…, lopta je prošla kroz cijeli kazneni prostor i stigla tamo gdje nije smijela. Greške u lancu, od sredine terena do ubačaja lopte u Lisjakovu mrežu. Stara boljka, neće valja i dalje biti tako, ranjivost na bočne ubačaje. Problem uigranosti nove momčadi? Možda, ali… Stoperi su iskusni ratnici. Neke greške su nedopustive.

 Vjerovalo se da će barem obrana biti kompaktna, budući da je centralnim stoperima pridodan Marić na desnom boku, a ispred obrane djelovao je provjereni korektor Kreilach. U dvije linije, početni raspored 4-1-4-1, ali u fazi obrane i 4-5-1. Manje ofenzivni 4-3-3, jer je Gabrić bio odsutan u prvom poluvremenu, a Čulina je imao problema sam sa sobom, kao i s Radotićem.

Riječani su neočekivano dobili mačem po koljenima u 13. minuti. Trebalo im je desetak minuta da se probude, kao da su se izgubili u splitskoj toploj noći. U ruci im se sladoled istopio, a da ga nisu ni liznuli… Igrali!

Vitaić, Erceg i Pehar usisali su riječke veziste u igri prema naprijed. Močinić je tražio rješenja, ali malo je bilo raspoloženih igrača, onih koji su novu glazbu naučili napamet. Kada nema igre, šansa su prekidi. Neretljakova lopta zalijepila se za prečku pred odlazak na odmor. Dobrodošao treneru Scoriju, jer sumnjam da je viđeno u prvoj dionici bilo ono što je gradio kroz pripremno razdoblje.

Ali dok je Rijeka u nastavku pokušavala sastaviti dijelove napuklog krčaga, Splićani su im pokazali kako se zabijaju golovi brzim akcijama, trkom, iz nekoliko dodira lopte. Nokaut za manje od sat vremena igre. Očekivani, jer su Riječani od prve minute teturali po ringu. Bez dinamita u šakama (napadu), spuštena garda u obrani. Na startu prvenstva, na teškom splitskom gostovanju, Rijeka je pokazala da još uvijek nije – momčad! Malo vatre tek kada je bilo sve gotovo, iz očaja.

Benko nije registriran (?), Vranješ i Meirzejewski nisu spremni, Salčinović je ozlijeđen, Vannucci je ostao kod kuće… Kratki spoj u 13. minuti srušio je strateški plan – obraniti se pa pripremiti polukontru, zaprijetiti preko Gabrića i Čuline. Protiv kvalitetnijeg i uigranijeg suparnika oteti bod(ove). Taktičkom mudrošću i disciplinom. Pali su na glupost…

Predsjednik Mišković u poluvremenu je detektirao da je Split bolja momčad. Valjda je mislio da Rijeka zasad ima samo veliki broj novih igrača koji bi trebali postati ekipa. Bolja od Splita! Slaba utjeha za prikazano u Parku mladeži. Ruku na srce, očekivalo se puno više. Je li problem samo u mišićima, nedostatku snage i manjku uigranosti, ili i u – glavama. Mentalna potrošenost. Pred Scorijom je puno posla, na taktičkom, tjelesnom i psihološkom planu. Velika su očekivanja (kao i ulaganja), a na Parku mladeži gledali smo neki stari film, od kojega nas je boljela glava. Strpljenja, znam, svi će se dignute na zadnje noge. Ali, ono jučer nije bilo dobro.

Bacimo prve mačiće u more.