Švedski stol za fotoreportere, zabava za gledatelje i čupanje kose za trenere. Utakmica sa osam golova ne može biti ozbiljna.

Riječani su u Stanovima dugo glumili Djeda mraza, donijeli su darove, iako su vrućine još pasje, snijeg daleko… Na kraju su ipak shvatili da su sami krivi za sve svoje nevolje i odlučili uzeti ono što im po kvaliteti pripada. Barem bod, a moglo je biti i više. Šteta, propustili su priliku skočiti na vrh ljestvice, na diobu drugog mjesta. Prvu gostujuću pobjedu morat će tražiti za četiri dana (u petak), u Zaprešiću.

Robert Lisjak je s pravom podivljao nakon trećeg primljena pogotka (suparnici su šetali kao u malom nogometu…), igrala se 33. minuta, a toliko golova primio je u prethodnih 540 minuta igre (šest kola!).

Njegovi su suigrači iz obrane izgledali kao da kližu po ledenoj plohi u baletnim cipelama. Propuh na sve strane. A kod drugog kola Vukman je bio Zadranima ono što je Konzum Dinamu – izdašni sponzor. Izgubljen, poslije toga skrivio je jedanaesterac, nakon što je Švrljuga glumio čunja…

Revolveraški početak, četiri pogotka u 11 minuta, i utakmica je skliznula u taktički nered. Popucale su sve spone organizacije igre. Napadači Rijeke počeli su zabijati, Stepčić je bio raspoložen na središnjem dijelu, ali je faza obrane izgledala opušteno, kao na berbi grožda.

U desetak minuta Alferez je asistirao za Čulinu, a onda zabio na dodavanje Stepčića. Meksikanac je bio kost u obrani Zadrana, oko njega su padali i – bježali, ali nije bilo pravih lopti s boka. Švrljuga i Čaval ostajali su u međuprostoru, nisu dovoljno napadali, a još manje su se branili.

Čaval je u nastavku aktivirao top (konačno) i vratio momčad u život. Prethodno je trener Horvat napravio dvije zamjene. Ali Vukmana povukao tek nakon Stepčića(?). Teško je ući u trenerove glave…

Pet golova u malo više od pola sata u Sinovčićevoj »kutiji sardina«, gdje rijetki uspijevaju otvoriti škatulu, Rijeci je to uspjelo tek dvaput otkako se igra HNL-a. Nevjerojatno prvo poluvrijeme, veselo i – neodgovorno. Tako se ne može igrati nogomet. Igračima Rijeke lopta kao da je bila poskok, u strahu od ugriza gurali su se – suparniku, na prostoru oko sredine terena, uglavnom obrambeni igrači…

Dedić i Salčinović donijeli su promijenu mentaliteta i dva gola. Upisao je i drugi Meksikanac, Gutierrez, zaslužio je. Koliko je obrana Riječana bila porozna, toliko je ona Zadrana bila pjevačka. Pa ne čudi vatromet, jer osim golova bilo je i komičnih scena pred oba vratara.

Bod? Bolje nego ništa! Najveća dobit su Meksikanci, Alferez i Gutierrez. Alferez je rođeni kiler kaznenih prostora.