VAŽ JE NAŠ!

Riječani u subotu igraju jubilarno deseto finale kupa: Trofejna priča počela prije 42 godine u Beogradu

Denis Frančišković

Foto: Roni Brmalj

Foto: Roni Brmalj

Riječani su u ovom prestižnom natjecanju uvijek prezentirali prepoznatljivo riječko srce i kad nisu bili favoriti. Nakon 1978. i 2005. godine, kada su osvojili pa potom obranili Kup, sada za to imaju i treću prigodu na Šubićevcu



RIJEKA – Dva Kupa u Jugoslaviji, pet u Hrvatskoj učinak je »bijelih« u borbi za dva trofeja, Trofej maršala Tita i Rabuzinovo sunce. Pritom je zanimljiva činjenica da je klub dvaput obranio titulu, a u subotu na Šubićevcu za to se pruža i povijesna treća prigoda nakon prošlogodišnjeg pomalo senzacionalnog slamanja »modrih« na Drosini.


Premijerni trofej Kupa bivše države na Kvarner je stigao davne 1978. kada je momčad Dragutina Spasojevića u finalu matirala svježeg prvoligaša Trepču 1:0. Jedan, ali radosti velike vrijedan pogodak postigao je Milan Radović u prvoj minuti produžetka pred 40 tisuća navijača na Marakani gdje je vlakom stiglo i tri tisuće pristalica »bijelih«. Čast da podigne prvi pehar imao je kapetan Zvjezdan Radin, a veličanstven doček uz krilaticu »Važ je naš«, koja je postala svojevrsni zaštitni znak, upriličen ispred hotela Bonavia gdje se okupilo 20-ak tisuća navijača.


Ostalo je povijest sačuvana uglavnom na fotografijama Petra Grabovca u stanovima brojnih Riječana. Brojni su tada za uspomenu uokvirili Ćućinu sliku…




Već godinu dana kasnije Kup je obranjen također u Beogradu, a budući da je finale izborio Partizan igrale su se dvije utakmice. U onoj prvoj pod stijenama i 18 tisuća gledatelja Rijeka je pobijedila pod vodstvom v.d. trenera Marijana Brnčića 2:1 golovima Cukrova i Bursaća, dok je pogodak za »crno-bijele« postigao Kozić. U uzavreloj atmosferi Beograda točnije stadiona JNA »bijeli« su sačuvali minimalnu prednost, utakmica je završila bez golova, ali u dosta naelektriziranoj atmosferi i s tri isključenja.


26 godina


Treći jugoslavenski finale 1987. i to s Hajdukom bio je rezultatski neuspješan nakon ruleta jedanaesteraca i pamtljiv po lošem suđenju beogradskog suca Zorana Petrovića koje je išlo na štetu momčadi Mladena Vrankovića. Rijekin vratar Mauro Ravnić prometnuo se u tragičara promašivši udarac s »kreča« vrijedan trofeja nakon što je utakmica završila 1:1 golovima Asanovića i Radmanovića. Finale je ostalo upamćeno i po bodrenju četiri tisuća Riječana na stadionu JNA, a podršku je pružila i netom formirana Armada.


Puno ljepše uspomene Riječani ipak imaju iz kup natjecanja samostalne Hrvatske. Može se s pravom reći da su »bijeli« na neki način postali majstori Kupa, posebice posljednjih šest godina kad su triput osvajali Razbuzinovo sunce i sva tri navrata praznih ruku ostavljali Dinamo.


No, prvi finale donio je gorčinu godine 1994. pod vodstvom trenera Srećka Juričića. Igrale su se dvije utakmice s tada moćnom i nedodirljivom Croatijom, u Maksimiru su sudili riječki, na Kantridi zagrebački suci što je bilo poprilično neobično. Rijeka je u Zagrebu poražena 2:0 i ostala na poluvremenu bez isključenog Horvata, a on bez izbijenog zuba. U uzvratu na dobro popunjenoj Kantridi jedini rani gol sada već preminulog Dubravka Pavličića nije bio dovoljan za slavlje na Kvarneru.


Prošlo je 26 godina i opet je – Važ bio naš – a Rijeka odmah potom godinu dana kasnije 2006. i drugi put uspjela obraniti trofej Kupa. U obje utakmice bila je bolja od Hajduka, prvo je na Kantridi slavila 2:1 golovima Mitua i Ercega, a onda u uzvratu pred 20.000 gledatelja i jedinim golom karizmantičnog Rumunja u samoj završnici susreta. Momčad je vodio Elvis Scoria, a veličanstven doček s 20-ak tisuća navijača bio je opet, a gdje drugdje nego ispred Bonavije.


Varaždin i Pula


Uspjeh je ponovljen pod vodstvom Dragana Skočića sada aktualnog izbornika Irana. I to u rijetko viđenoj drami. U prvom ogledu pod stijenama »bijeli« su bili i više nego uvjerljivi pobijedivši Varteks 4:0 uz dva gola Vugrinca, bivšeg člana Varaždinaca.


Izlet u Varaždin pretvorio se umalo u blamažu i povratak na Kvarner praznih ruku. Vugrinec je (78’) smanjio na 2:1, a uporni domaćini do kraja u 15 minuta zabili čak tri gola i prijetili velikom senzacijom. Posljednji zvižduk Alojzija Šuprahe ovaj je put bio spasonosan…


Sva riječka finala

KUP JUGOSLAVIJE
1978.
Rijeka – Trepča 1:0
Strijelac: Radović (90)
1979.
Rijeka – Partizan 2:1
Strijelci: 1:0 Cukrov (18’), 1:1 Kozić (67’), 2:1 D. Bursać (83’)
Partizan – Rijeka 0:0
1987.
Hajduk – Rijeka 10:9 -11m (1:1)
Strijelci: 1:0 Asanović (43’), 1:1 Radmanović (85’)
KUP HRVATSKE
1994.
Croatia – Rijeka 2:0
Strijelci: 1:0 Dž. Turković (12’), 2:0 I. Cvitanović (48’)
Rijeka – Croatia 1:0
Strijelac: 1:0 Pavličić (3’)
2005.
Rijeka – Hajduk 2:1
Strijelci: 0:1 0:1 Đolonga (22’), 1:1 Mitu (58’), 2:1 Erceg (61’)
Hajduk – Rijeka 0:1
Strijelac: Mitu (79’)
2006.
Rijeka – Varteks 4:0
Strijelci: 1:0 Vugrinec (20’), 2:0 Linić (43’), 3:0 Vugrinec (68’), 4:0 Bobic (81’). Varteks – Rijeka 5:1
Strijelci: 1:0 Lučić (23’), 2:0 Benko (54’), 2:1 Vugrinec (78’), 3:1 Šafarić (84’-11m), 4:1 Novinić (89’), 5:1 Novinić (90’)
2014.
Dinamo – Rijeka 0:1
Strijelac: 0:1 Tomečak (40’)
Rijeka – Dinamo 2:0
Strijelac: 1:0 Mitrović (35’), 2:0 Kvržić (81’)
2017.
Dinamo – Rijeka 1:3
Strijelci: 0:1 Gavranović (24’), 1:1 Olmo (37’), Gavranović (46’), 1:3 Župarić (73’)
2019.
Dinamo – Rijeka 1:3
Strijelci: 0:1 Čolak (13), 0:2 Halilović (40), 1:2 Oršić (64), 1:3 Kvržić (85)

Klupske vitrine otvorene su ponovno 2014. kada su Riječani u dvije utakmice bili bolji od Dinama. U Maksimiru su slavili golom Tomečaka, na Kantridi 2:0 pogocima Mitrovića i Kvržića zajedno s Matjažom Kekom kojem je to bio prvi trofej na riječkoj klupi.


Posebno slatko bilo je osvajanje Kupa 2017. kada je pod istim trenerom ispisana povijest i sve začinjeno dvostrukom krunom. »Bijeli« su u Varaždinu u jednoj utakmici potvrdili moć i slavili 3:1 golovima dvostrukog strijelca Gavranovića i Župarića.


Rabuzinovo sunce i to novo i malo redizajnirano posljednji je put obasjalo Kvarner prošle godine. Rijeka je ovaj put pomalo senzacionalno razbila snove moćnom europskom Dinamu u Puli gdje je momčad Igora Bišćana bodrilo više od pet tisuća navijača. Bilo je 3:1, a »joker« Riječana bio je Kvržić u savršeno odrađenoj utakmici, prije svega taktički za što Nenad Bjelica nije imao odgovor.


Riječani su u ovom prestižnom natjecanju uvijek prezentirali prepoznatljivo riječko srce i kad nisu bili favoriti. Nakon 1978. i 2005. godine kada su osvojili pa potom obranili Kup sada za to imaju i treću prigodu na Šubićevcu.