ZAGREB  Proces je izraz koji u Dinamu ima posebnu težinu, pogotovo nakon utakmica poput one s Betisom u Europskoj ligi (1:3). Tih pet slova ove jeseni predstavlja univerzalni alibi za sve modre posrtaje jer momčad je, kako objašnjavaju u Maksimirskoj 128, okupljena prije nekoliko mjeseci i još uvijek je u fazi stvaranja. Štoviše, Mario Kovačević je u četvrtak navečer ustvrdio da je za pariranje suparnicima kalibra Betisa potrebna još jedna doselekcija, a možda i dvije.

Pritom nije na odmet podsjetiti da je u ljetnom prijelaznom roku na transfere novih igrača potrošeno rekordnih sedamnaest milijuna eura, s time da su neki stigli bez odštete. Sada je jasno da neki od njih nisu na razini koju u Dinamu doživljavaju kao svoj standard, a to znači da će tijekom nadolazećeg zimskog prijelaznog roka biti novih promjena. Naravno, i troškova koji se mjere sedmeroznamenkastim brojem eura.

Ako ništa drugo, Kovačeviću se mora priznati da nije podlegao euforiji koja je nastala nakon dvije uvodne pobjede u Europskoj ligi, nad Fenerbahčeom (3:1) i Maccabijem iz Tel Aviva (3:1). Naime, on je i tada spominjao taj čuveni proces. Doduše, tvrdio je i da će momčad rasti s protokom vremena. Sada je, pak, jasno da je stvarno stanje ipak nešto drugačije.

Zvonimir Boban

Danas je aktualna priča o doselekciji, s time da samo odgovorni iz Maksimirske 128, predvođeni Zvonimirom Bobanom, znaju spada li u tu kategoriju i promišljanje o treneru. Jednostavno, utakmica s Betisom nije donijela ništa novo već je samo predstavljala nastavak posvemašnje nemoći koju je Dinamo pokazivao kada su se na suprotnoj strani terena nalazili Celta (0:3) i Lillle (0:4).

Zapravo, u ovom slučaju brojke puno govore. Modri su na te tri utakmice ukupno dobili deset golova, a uknjižili su šest udaraca unutar okvira gola. Preciznije, četiri protiv Celte, niti jedan protiv Lillea i dva protiv Betisa. To, međutim, nije sve.

Tri su stigla iz prekida, a dva nakon sretnog odbijanja lopte po šesnaestercu suparnika. Osim toga, jedini udarac izvan završnica utakmica sa španjolskim klubovima, odnosno razdoblja u kojem je suparnik imao opipljivu prednost i čekao kraj, isporučio je Sandro Kulenović u 42. minuti dvoboja protiv Celte.

Nedorasli suparnik

Ono što bi definitivno trebalo biti najtužnije za Dinamo predstavlja činjenica da se niti jedna od tih momčadi nije morala pretjerano naprezati da bi došla do pobjede. Zapravo, nemoguće se oteti dojmu da su Celta, Lille i Betis mogli postići gol(ove) kada im se prohtjelo. Modri su, naime, na sve tri utakmice djelovali kao potpuno nedorasli suparnik.

A to, valjda, ima nekakve veze s trenerom. Ako se krene od prihvaćanja mantre da je slaganje napadačkog dijela igre proces za koji potrebno vrijeme, Kovačević ima kakvo-takvo opravdanje. Međutim, obrana ne bi trebala biti baš toliko komplicirana čak i za momčadi nakrcane novim igračima, koje su, u ovom slučaju, na okupu više od pet mjeseci.

Nakon šest odigranih kola Dinamo je prvi ispod crte na ljestvici Europske lige. Zadnje dvije utakmice ligaškog dijela očekuju ga 22. i 29. siječnja, protiv rumunjskog FCSB-a, odnosno nekadašnje Steaue u Zagrebu i Midtjyllanda u Danskoj. Teorija utemeljena na iskustvima iz prošle sezone sugerira da bi za proboj u nokaut fazu natjecanja trebalo osvojiti barem četiri boda. Možda bi dovoljna bila i tri, uz abnormalno poklapanje rezultata ostalih utakmica.

Iako zimski prijelazni rok počinje 1. siječnja, propozicije Europske lige kažu da za ta dva kola klubovi ne mogu prijavljivati nove igrače, što znači da doselekcija svlačionice neće pomoći protiv FCSB-a i Midtjyllanda. Trener je, pak, sasvim druga priča.