»Hoćemo feštati, nećemo feštati«, dilema zapravo nije trajala ni sekunde. Možda zbog činjenice da su Talijani, kada se sve zbroji, ipak bili bliže pobjedi, možda zato što je Hrvatskoj ostao bolji završni dojam ili, a to je najbliže istini, naprosto zbog toga što im se slavi i zabavlja bez obzira na sve, Riječani su remi proslavili kao pobjedu. Uostalom, oni kojima se zaviruje u čašicu odavno su smislili opravdanje za sve situacije: nakon pobjede pijemo od radosti, nakon poraza od tuge, a nakon remija imamo – dva razloga!
– Zadovoljan sam utakmicom jer smo bili bolji od Talijana, ali gospodin u žutom je strašno navlačio za njih. Nije dosudio čisti penal za Hrvatsku! Idemo dalje, nego što. Bod protiv Španjolske će nam biti dosta, a Talijani neće pobijediti Irsku. Kada su Talijani pobijedili nekog u trećem kolu? Nikad!, poručio je Raul Hlača, zaustavljen u navijačkom pohodu kod Karoline u centru Rijeke.
Njegove opservacije i stanje svijesti dijelili su i drugi, nakon posljednjeg sučevog zvižduka na riječkoj rivi prolomio se gromoglasni pljesak, a potom su se svi počeli zibati u ritmu muzike. Ili možda ne baš svi, budući da nekoliko mlađahnih Riječana nije moglo plesati iz jednostavnog razloga što su skočili u more.
»Odite doma i počinite kolektivno samoubojstvo.. Biliću, vadi ih sve van… Tko vas je pustio na Euro«. Navedene i vrlo slične poruke odjekivale su Zagrebom sve dok Mario Mandžukić nije provukao loptu između stative i Gianluigija Buffona.
Super Mario Mandžukić raspametio je i pulsku Portaratu. Gotovo tisuću navijača na pulskom je trgu bučno, uz baklje i dimne zavjese, proslavilo izjednačujući pogodak vatrenih protiv Italije. Bio je to znak za slavlje koje nije prestajalo do kraja utakmice, a proteglo se i duboko u noć. Gotovo kompletna Pula pratila je jučerašnji dvoboj Bilićevih izabranika na EP, tišina koja je vladala gradom remećena tek od turista razbijena je pola sata prije početka utakmice kada su navijači u velikom broju počeli pristizati u centar grada.
