Izbornik Azerbajdžana u Malinskoj pripremao taktiku za utakmicu u Bakuu

Prosinečki o izazovu trenerske karijere: Neću izgubiti od Hrvatske!

Marko Cvijanović

Foto Marko CVIJANOVIĆ

Foto Marko CVIJANOVIĆ

Znam da Niko Kovač uvijek traži dubinu i što brži prijenos lopte do prve špice, a ja znam kako to zaustaviti. Kako? Neka to ostane tajna, ali moja priprema utakmice protiv Hrvatske je odavno gotova. Nismo mi reprezentacija bez veze –  kaže Prosinečki



MALINSKA  Živo je bilo oko podneva u »Štaciji«. Gazdarica Mirjana ozarila se kada je u oštariju pored autobusne stanice ušao Robert Prosinečki, jedan od njezinih najdražih gostiju i redovni subesjednik za mnogobrojnih nogometnih ćakula, ali i ozbiljnih trenerskih tema i razmjena iskustava njezinoga supruga Gorana Gajzlera, svojedobno uspješnoga trenera »Grobničana« i »Naprijeda«. Samo… Robi se, ne samo u »Štaciji«, već i u Malinskoj osjeća kao »svoj na svome«. Bez obzira što ga je »Gajo« zadirkivao da je tek ovoga nakon pustih ljeta oborio rekord u broju uzastopnih dana na Zlatnom otoku bez povremenih izleta u poznato i nepoznato. Izbrojao ih je jedanaest. U komadu. Kako to, dakle, izgleda Robijevo ljeto u Malinskoj?


– Tako da sam se jednom okupao i to kad je u moru bilo 29 stupnjeva Celzijusovih, ha, ha… – kaže Prosinečki koji je protekle subote zajedno s malim Lukom »oplakivao« katastrofalan poraz »Barcelone« od »Athletic Bilbaoa« u prvoj utakmici španjolskoga Superkupa, kritizirao jednoga brkatoga ribara koji se po stoti put opravdavao za neodlazak na ribe jer crv iz Italije nikako ovoga ljeta nije stizao, s ostatkom razdragana društva prepričavao zajedničke dogodovštine od nekih »umornih« noći i dana, a s gazdaricom pokušavao utanačiti broj dana koje će provesti na odmoru u Bakuu. Želje i mogućnosti, nje i supruga, naravno, lome se između tjedan i dva dana. U međuvremenu su Robijeve cure dobile jasan naputak da do večeri imaju spakirati stvari uoči nedjeljnoga jutarnjega odlaska. Vrijeme je za nove radne pobjede, da li i za senzaciju 3. rujna u Bakuu?


Azerbajdžan gori




– Neću izgubiti od Hrvatske! – samouvjeren je Prosinečki, koji je nogometni Azerbajdžan digao na noge dvama uspješnim rezultatima na početku svojega izbornikovanja. Pobjeda nad Maltom (2:0) i remi s Norveškom u Oslu (0:0). Azerbajdžan gori!


– Nismo mi reprezentacija bez veze, vidjet ćete. Uopće nismo loši, dapače. Imamo svojih aduta, igrači mi vjeruju, i ja njima. Mogu jako puno trčati i upijaju sve što im govorim. Protiv Norveške smo izveli nekoliko akcija koje smo uigravali na treninzima, u dvije situacije bi naš igrač išao sam prema golu samo da je bio malo koncentriraniji. Ušao je u zaleđe, a da nije, imao bi meč-loptu… Šteta. Hrvatska? Ja jedva čekam utakmicu i znam sve o Hrvatskoj. Ono što zvi znaju da je Hrvatska apsolutni favorit, da u Hrvatskoj igraju »španeri« svjetske klase poput Rakitića, Modrića, Mandžukića, Perišića, Kovačića, Brozovića… Hrvatska prema naprijed je strahovito jaka, može svakoga pobijediti. Prema nazad joj možeš stvoriti određene probleme. U Bakuu neće biti Srne, zamijenit će ga vjerojatno Vrsaljko. Dva stopera će biti Ćorluka i Lovren, iako… Meni se strašno sviđa mali Jedvaj, igra u Bundesligi kao frajer u najzrelijim godinama, on je budućnost reprezentacije. Otprilike znam kako treba igrati protiv Hrvatske. Znam da Niko Kovač uvijek traži dubinu i što brži prijenos lopte do prve špice, a ja znam kako to zaustaviti. Kako? Neka to ostane tajna, ali moja priprema utakmice protiv Hrvatske je odavno gotova. Samo je trebam prezentirati mojim igračima na skorašnjem okupljanju.



Robert Prosinečki nedavno je bio gost Marka Borasa Mandića, zamjenika župana Primorsko-goranske županije i pokazao interes za projekt Županijskoga nogometnoga kampa. Za neupućene, projekt predviđa gradnju devet nogometnih terena na području Općine Kostrena i Grada Kraljevice i u visokoj je fazi pripremljenosti.


– Nije tajna da želim ulagati u sportske projekte, a ovaj mi se čini vrlo zanimljiv. Lokacija je izvrsna, neposredno pokraj mora. Ma… Smeta me što u Hrvatskoj zaista imamo idealne uvjete za razvoj ovakvih projekata, samo treba malo više sluha za takve stvari. Zašto, recimo, Kostrena ne bi bila oaza gdje bi u zimskim mjesecima klubovi odrađivali pripreme, a u proljetnim ljudi igrali golf? – pita se Prosinečki.



Okupljanje će proteći bez Javida Husejnova, najjače karike u momčadi Roberta Prosinečkog, strijelca i asistenta u pobjedi nad Maltežanima. Husejnov je u zatvoru zbog opravdanih sumnji u povezanost s napadom na novinara  Rasima Alijeva koji je preminuo nakon što su ga pretukla šestorica muškaraca i to neposredno nakon što je na njegovoj facebook stranici prethodno kritizirao azerbajdžanskoga reprezentativca.


– Imam dosta problema u momčadi, zbog ozljeda ne mogu računati na neke važne igrače… Kad vidim da me netko zove iz Azerbajdžana bojim se javiti od straha. Ili mi kažu da je netko u zatvoru ili da se ozlijedio. Najradije se ne bih javio…


Bitna utakmica


Kaže »Žuti« da je uoči dvoboja s Hrvatskom pritisak na hrvatskom izborniku…


– Znam točno kako je Niki. On je pod velikim pritiskom. Zna da mu je pobjeda imperativ. I teže mu je uslijed činjenice što igra protiv Azerbajdžana Roberta Prosinečkog. U slučaju lošega rezultata reći ćemo kako to može Prosinečki s malim Azerbajdžanom, a ti ne možeš s velikom Hrvatskom. Iako… Nije baš tako. Mi još uvijek podcjenjujemo sve te zemlje, a ima tu jako puno dobrih igrača. Ja u svakom slučaju nemam nikakav pritisak uoči utakmice, ja stvarno nemam što izgubiti, samo jako puno dobiti. To, međutim, ne znači da nisam napaljen, za mene je to jako bitna utakmica.


Slavni njemački trener i prethodnik Berti Vogts nije Prosinečkome ostavio idealnu situaciju, momčad je poslije katastrofalnoga poraza od Hrvatske (0:6) nastavak kvalifikacija dočekala demoralizirana. Vogtsov odlazak bio je neminovan, a kandidata je bilo pregrtš…


– Ono što sam čuo, Vogts je predano radio svoj posao prve tri godine, stvari su se promijenile kad je produžio ugovor. Navodno se malo uljuljkao, postao prekomotan, vodio je reprezentaciju iz Njemačke. Kad su mu se zahvalili na suradnji, bilo je puno pretendenata za njegova nasljednika. Između ostalih i Frank Rijkaard. Znam kako ljudi razmišljaju, Azerbajdžan je izgubio sve što se izgubiti mogao, gore ne može biti. A lova je dobra. Zašto su baš mene odabrali? Na sastanku u Parizu čelnicima Azerbajdžanskoga saveza dao sam do znjanja da ću se maksimalno posvetiti tom poslu, rekao sam im da u Baku vodim cijelu obitelj, da ću nastojati cijelo vrijeme biti u Azerbajdžanu, ne samo kad su okupljanja reprezentacije.


Vizija


Azerbajdžanski je nogomet poslije godina uspona doživio malu stagnaciju, ali još uvijek ima predstavnike u izlučnoj fazi Europske lige, »Qabala« i »Qarabag« protiv »Panathinaikosa« i »Young Boysa« traže nastup u skupinama.


– Riječ je o odličnim momčadima, njima treba pridodati i »Neftchi«. Iako… U mojoj reprezentaciji trenutačno nema nijednoga igrača »Neftchija«. Nekima je to smetalo. Na prvoj presici odmah su mi postavili to pitanje, sjećam se da me jedan novinar pitao znam li da se to nikad u povijesti nije dogodilo. Postavili su mi to pitanje i poslije pobjede nad Maltom, e kad sam odigrao s Norveškom 0:0 u Oslu, više me nitko ništa ne pita, ha, ha… Imao sam velikih pritisaka, ali imam svoju viziju i znam da ne griješim. Oni to shvaćaju kao da izbornik Španjolske ne pozove nijednog igrača »Reala«. Ja gledam na to malo drukčije.


U jednom je trenutku na red došla tema Robijeva povratka u Hrvatsku. Nije želio ni hipotetski razmišljati…


– A ne, nećete me navući. Ne, ne bježim ja od Hrvatske, ali… Da se razumijemo, nisam ja izabrao Azerbajdžan samo zato da živim ležerno i uzmem lovu niti zato što sam taj posao shvatio kao da nemam što izgubiti. Ja sam uvjeren da mogu napraviti iskorak s tom reprezentacijom. Ne mogu se plasirati na Europsko prvenstvo, ali dovoljno sam vremena proveo u Azerbajdžanu da bih sa sigurnošću mogao tvrditi kako uopće nisu bezveznjaci. Vjerujem da će to potvrditi i u utakmici protiv Hrvatske. Evo, u Norveškoj se uoće nismo branili. Igrali smo, držali posjed lopte, napadali… Poslije četiri poraza, osvojili smo četiri uzastopna boda. To je velika stvar. Na kraju krajeva, jako smo pomogli Hrvatskoj. da smo kojim slučajem izgubili od Norvežana oni bi se, uz oduzeti bod našima, približili Hrvatskoj na samo bod zaostatka i čekali međusobnu utakmicu u Oslu.