Na licima se jasno ocrtavalo raspoloženje. Pogledi su lutali u daljinu. Bez treptaja. Prazne su bile duše hrvatskih navijača poslije utakmice sa Češkom u Saint Etienneu. Razularena huliganska banda ukrala im je zadovoljstvo velike utakmice, osjećaj ponosa uslijed pobjede koja je Hrvatsku trebala odvesti u osminu finala. Umjesto toga, sržba, gnjev, bijes… I na koncu ti prazni pogledi puni razočarenja. Ovo je tužna navijačka priča sa sjeverne tribine stadiona Geoffroy Guichard. Iz osobne perspektive jednoga Riječanina koji je želio ostati anoniman, a koji je na licu mjesta doživio događanje hrvatskih huligana.

– Ma sve je bilo savršeno. Dečki su, kao i protv Turske, igrali fantastično. Razbijali smo Češku koja nam nije mogla ništa, ali doslovce ništa. Čak i kad zu zabili onaj jedan slučajan pogodak smo bili bolji, trebali zabiti treći gol i proslaviti pobjedu. I onda se dogodi ono sra..! Ne mo’š vjerovati – kaže četrdesettrogodišnji Riječanin s dugogodišnjim stažom na utakmicama »kockastih« koji je primijetio da se nešto čudno događa onoga trenutka kad je, ničim izazvana, među hrvatske navijače na sjevernoj tribini došetala poveća skupina francuske interventne policije.

Interventni policajci

– Otprilike negdje oko 80. minute došlo je dvjestotinjak specijalaca, što nije bio slučaj na utakmici s Turskom u Parizu. Odmah sam shvatio da se očito nešto sprema, a do nas su dopirale priče o mogućem prekidu utakmice, ali mislili smo da neće biti ništa ako već nije bilo do sada. I onda je počelo. Prema terenu je poletjelo desetak bengalki, jedan topovski udar… Tada se prvi put dogodilo nešto neočekivano na tribinama gdje budu smješteni hrvatski navijači. Većina, ajmo reći, normalnih navijača, počela je osuđivati ponašanje manjine i napala ih prvo verbalno, a onda je taj verbalni sukob prerastao u fizički. Prvi put je netko tim divljacima odlučio stati na kraj. Doduše, teško je u onoj gužvi bilo teško prepoznati tko je baš bacio baklje u teren, ali neki su se sami otkrili. Dvojica su izvukli deblji kraj. Naravno da treba osuditi ponašanje i reakciju tih mirnih hrvatskih navijača, ali očito im je prekipjelo, smračilo im se pred očima.

Sve ukazuje da je prekid utakmice bio pomno planiran, kao i prikrivanje dokaza među samim izgrednicima.

– Sumnjivi su bili svi oni koji su stigli na tribinu bez hrvatskih obilježja, a imali su na sebi marame, naočale, kape i majice s kapuljačama. Svi oni su kod sebe imali i hrvatski dres koji su istoga trenutka odjenuli kad su pobacali baklje na teren. Poslije je u toj masi ljudi stvarno bilo teško biti siguran tko je prekinuo utakmicu. I još nešto. Nevjerojatno da ti isti interventni policajci koji su ušli na stadion nisu reagirali kad se dogodio prekid nego su intervenciju prepustili zaštitarima koji nisu dorasli tako ozbiljnoj situaciji. Oni su samo uzalud pokušavali smiriti međusobni sukob hrvatskih navijača.

Nema veće sramote

Razočarano mnoštvo hrvatskih navijača utjehu je poslije utakmice našla u razgovorima o »paklu sjeverne tribine«, tijekom kojih su jedni drugima postavljali mnoga pitanja koja su, na njihovu žalost, još uvijek ostala bez adekvatnih odgovora.

– Nikad nisam poslije jedne utakmice hrvatske reprezentacije vidio toliko razočarana svijeta, čak niti poslije onog tužnog poraza od Turske u Beču na Europskom prvenstvu 2008. godine u Austriji. Znate što je najžalosnije od svega, u Saint Etienneu je došlo jako puno ljudi koji su cijele godine štedjeli da bi na Europskom prvenstvu u Francuskoj pogledali jednu utakmicu reprezentacije i onda dožive ovako nešto. Ljudi su dizali kredite da bi uživali u nogometu, a na kraju su doživjeli jedno od najvećih razočarenja u životu. Još uvijek ne možemo doći k sebi. I to zbog koga, zbog nekoliko kretena bez imalo mozga u glavi, mulaca koji misle da su face ako prekinu utakmicu. Što je u njihovoj glavi da mi je znati… Te budale su ljudima upropastile doživljaj koji su trebali pamtiti cijeli život. Na stadionu u Saint Etienneu došli su i ljudi s djecom, cijele obitelji… Bojim se da poslije svega što se dogodilo više nikad neće otići na utakmicu. Sramota. Što je najgore od svega, njih je bilo dvadesetak, tridesetak, ne više. I upropaste atmosferu svim ostalim ljudima na stadionu, a bilo ih je skoro četrdeset tisuća. I češki navijači poslije utakmice nisu mogli doći sebi čudeći se da netko namjerno želi prekinuti utakmicu da bi napakostio svojoj reprezentaciji. U pravu su sto posto, nema veće sramote od toga.

Što je s kaznama?

Ono što uljuđene hrvatske navijače na francuskoj europskoj smotri smeta najviše od svega jest sumnja da će većina izgrednika iz Saint Etiennea proći nekažnjeno.

– Ako im Država do sada nije uspjela stati na kraj, zašto bi i poslije zadnjega slučaja? A sve će se lijepo vidjeti na fotografijama. Pa, vaši kolege fotoreporteri škljocali su po njima s udaljenosti od desetak metara zračne linije. Mora ih se vidjeti na fotografijama, jednostavno mora! Svi mi koji smo prošli to u Saint Etienneu pitamo se da li je moguće da ti izgrednici ne budu identificirani, a izašli su ili će izaći na stotinama fotografija u svim medijima. Znate što bi trebalo? Svakome odrezati kaznu od najmanje dvadesetak tisuća eura. Prvi put, drugi put, treći put…  Pa nek’ oni dignu kredit i otplaćuju taj kredit cijeli život. Možda bi u tom slučaju dobro razmislili da li bi i sljedeći put bacili baklju na teren i prekinuli utakmicu.

Poslije svega što se događalo u Saint Etienneu, velika većina hrvatskih navijača dvoji o odlasku u Bordeaux.

– Meni koji već petnaestak godina uživam u odlascima na velika natjecanja i utakmice hrvatske reprezentacije prvi put mi se zgadilo sve to. Do te mjere da bih se najradije odmah vratio kuži. Ne bih ni išao u Bordeaux. A sad čujem da se spremaju za prekid i u utakmici protiv Španjolske.