RIJEKA Pobjedom nad Dubravom u zaostaloj utakmici Druge HNL, nogometaši Orijenta 1919 su na Krimeji zaključili još jedno poglavlje pod vodstvom ambicioznog predsjednika Saše Matijaša i njegovih suradnika. Preciznije, tom pobjedom, vrijednom povratka u zlatnu sredinu drugoligaške ljestvice, zaključena je po mnogočemu povijesna godina. Orijent 1919 je prošlu sezonu završio na drugom mjestu u drugoligaškoj konkurenciji s ovjerenom vizom za prvoligaške kvalifikacije i dobivenom licencom za Prvu HNL. Krimejčani nisu uspjeli napraviti čudo i plasirati se u Prvu HNL, ali su uspjeli namučiti Puljane u dvjema kvalifikacijskim utakmicama. Nova drugoligaška sezona nije bila na tragu prijašnje. Brojne ozljede, dosta peha i oscilacije u izvedbama značile su određeni bodovni podbačaj. No, ne u tolikoj mjeri da bi na Krimeji itko posumnjao u projekt koji se nastavlja vjerno provoditi u djelo onako kako je i zamišljen.

– Kako ocjenjujem 2020. godinu? Prije svega, moram još jednom istaknuti da nam rezultati nikada nisu bili glavni cilj. Uvijek sam govorio da su oni posljedica – započeo je Saša Matijaš. – Kada govorimo o godini na isteku, onda definitivno u njoj možemo pronaći puno toga pozitivnog. Igrali smo kvalifikacije za Prvu HNL! Kroz cijelu godinu nas je pratilo i malo nesreće. Prvo se prvenstvo prekinulo zbog korone pa smo se pripremali za kvalifikacije bez mogućnosti igranja prijateljskih utakmica. Ispostavilo se da na kraju u Prvu HNL nismo prošli za dlaku. U novome prvenstvu smo imali problema s ozljedama, stankama zbog korone, nesretno primljenim golovima… I onda smo na kraju prvenstvo završili simbolično kao i prošlo, golom Monjca za pobjedu u sučevoj nadoknadi vremena. Tada je to bila utakmica u Šibeniku, a sada kod Dubrave. Sa svim tim uobičajenim nogometnim ciklusima uspona i padova moramo znati živjeti i nositi se. Vrlo važno je da smo tešku godinu ipak priveli kraju bez većih stresova, da smo odigrali sve utakmice. Nalazimo se u sredini ljestvice, jednako smo udaljeni od vrha i od dna. Na proljeće je sve u našim rukama, odnosno nogama.

Nerealna ljestvica

Vjerojatno se ništa bitnije ne bi u Vašim razmišljanjima promijenilo ni da ste izgubili utakmicu kod Dubrave. Mnogi su nakon poraza od Hrvatskog dragovoljca i pada u zonu borbe za ostanak očekivali da ćete posegnuti za nekim uobičajeno radikalnim potezima, poput smjene trenera?

– Niti bismo smijenili trenera, niti bi se bilo što veliko dogodilo da smo izgubili od Dubrave. S porazima se treba naučiti živjeti. Međutim, nismo se bojali uoči utakmice kod Dubrave. Vjerovali smo da ćemo se vratiti s tri boda, da će nam sreća negdje nešto vratiti. Ali ta utakmica je tek mali postotak onoga što se ove godine spletom nesretnih okolnosti odigralo protiv nas. Ovo je tek mrvica koja nam se vratila. Na kraju smo zasluženo dobili utakmicu u kojoj smo bili bolji i u kojoj smo se lavovski borili po teškom terenu. Cijela ova polusezona je bila dosta ovisna o sreći. Mislim na probleme s koronom. Nama se nekoliko puta dogodilo da smo ušli u pozitivnu seriju, a onda nas je prekidala korona. Bilo u našim ili u redovima suparnika. Ljestvica s obzirom na tu činjenicu nije po meni najrealniji pokazatelj kvalitete momčadi. To se odnosi i na nas. Ova pozicija na kojoj smo sada sigurno nije realan pokazatelj kvalitete naše momčadi, smatramo da imamo ekipu za vrh ljestvice i uvjereni smo, i mi i igrači, da će na proljeće sve to izgledati bolje.

Kako gledate na zimski prijelazni rok, hoće li biti većih ili tek manjih korekcija u kadru prve momčadi?

– Svake polusezone se razmišlja o tim stvarima pa tako i ove zime. Sigurno će biti nekih promjena, više sitnijih nadopuna. Ove jeseni smo vidjeli da se ipak može dogoditi nemoguće i da se može poklopiti da su tri igrača ozlijeđena, da su trojica pod kartonima ili u samoizolaciji i da onda u jednom trenutku ostaneš bez puno igrača. Najoptimalnije je imati 22 ili 23 igrača jer kada ih imaš 30, onda ih je barem deset nezadovoljno.

Veliki hendikep bila je činjenica što u većem dijelu jeseni nije bilo publike. Orijent 1919 je jedan od rijetkih drugoligaških klubova kojem je igranje na domaćem terenu osjetna prednost s obzirom na podršku navijača?

– Sigurno da je to hendikep. Uostalom, kada razlučimo učinak na domaćim i gostujućim utakmicama, onda vidimo da smo mi na gostovanjima bilo prilično uspješni, a bodove smo prosipali na Krimeji. Nitko nas pritom nije razbio, sve su to bili knap rezultati. Sigurno da bi to bilo puno drugačije da su navijači bili uz nas kroz svih 90 minuta.
Pomoćno igralište

Proljetni cilj u rezultatskom smislu je vratiti se u drugoligaški vrh, vjerojatno za drugu godinu pripremate realizaciju još nekih klupskih projekata koje je možda ove godine usporila korona?

– Mi smo i u ovoj korona-godini, kada je većina investicija stala, nastavili s uređenjem stadiona. Postavili smo umjetnu travu iza oba gola, asfaltirali smo prostor ispod centralne tribine, promijenili smo odvodnju ispod tribine, kanali su se napravili, upojni bunari… Već početkom iduće godine krećemo dalje, a to su kućice za pričuvne igrače, postavljanje podova u svlačionicama, novi semafor, uređenje fasade s vanjske strane centralne tribine… Nastavljamo dalje koliko god to bude moguće.

Pomoćno igralište je rak-rana kluba, puno se govorilo o projektu izgradnje terena s umjetnom travom u kampusu. Sudeći po gradskom proračunu za sport, u tom dijelu iduće godine ne treba očekivati neke značajnije pomake?

– Radimo i borimo se s tim projektom na nekoliko frontova. Tu su nam partneri Grad, privatni investitori, a treća varijanta je najam igrališta. Nemoguće je funkcionirati bez pomoćnog terena. Svi smo svjedoci toga da gradu Rijeci, pa i Orijentu 1919, kronično nedostaju adekvatna nogometna igrališta, ne jedno, već nekoliko njih. U našem slučaju jedan pomoćni teren bi ugasio požar, kao što nam je strahovito puno pomogla umjetna trava iza gola. Ne trebam ni napominjati koliko bi nam pomogao teren s umjetnom travom. Ako se to ne bude moglo realizirati, onda treba gledati kako realizirati umjetnu travu na glavnom igralištu na Krimeji. Dakle, da omogućimo veći broj treninga na postojećem igralištu. Mi bismo mogli i sada više trenirati na glavnom terenu, ali znate i sami da bi onda teren za vrijeme utakmica bio oranica, kao što su to bili neki drugoligaški tereni u završnici polusezone – zaključio je predsjednik Orijenta 1919.