Komentar Orlanda Rivettija

Povratak u surovu realnost

Orlando Rivetti

Kada smo se poveselili da smo uhvatili korak s Europom, zaveli je, ona nas je grubo odbila



Nakon što smo bili bolji od predstavnika Andore, Moldavije (Varaždin), Slovenije (Split), počeli živjeti u snovima, Europa nas je probudila bez milosti. U televizijskom maratonu, od Varaždina preko Splita do Londona (suzu će pustiti i HTV jer je izgubio svoje klijente !), svjedočili smo i nemoći Hajduka (u raljama engleskog prokletstva), u oproštajnom debiju, rastanku sa Starim kontinentom bez postignuta pogotka.


Europa stanuje još samo u Maksimiru. Očekivano. Svi ostali moraju tražiti utjehu u domaćem dvorištu.


Poglavito Hajduk koji je, usprkos pojačanjima od Japana do Brazila, s bugarskom dirigentskom palicom ponudio glazbu probušenih lonaca. Nije Balakov taj kojega treba pribijati na križ, bez obzira na to što se ne može skrivati iza filozofske izjave »nogomet je igra u kojoj jedan pobjeđuje, a drugi gubi…«. Barem iz poštovanja prema navijačima. Jer Torcidi i svima ostalima kojima srce kuca za Hajduk, a krvni tlak tuge skočio im je zbog ugriza engleskog poskoka, ranjena je duša. Stvorili su veličanstveni ambijent, svaka čast, nedostajao je samo – jedan gol (prije autogola…).


Ali igra Splićana bila je jednolična i monotona, lako predvidljiva. Nema majstora poteza. Puno buke, a šteta nikakva. Poput tuče na limenom krovu.   Kada smo se poveselili da smo uhvatili korak s Europom, zaveli je, ona nas je grubo odbila. Istina nije nam ni sudbima (ždrijeba), bila prijateljica. Splitskim ekipama poslala je Engleze, a Varaždinu u trećem nastupu – Dinamo iz Bukurešta. Varaždinci, što bi rekao trener Samir Toplak, kao ozebli sunce čekaju do sada zarađenih 270.000 eura od UEFA-a, jer za razliku od ostalih posrnulih »Europljana«, oni žive od crkvene milosti.

Objektivno nisu mogli više napraviti. Lupali su glavom u strop svojih mogućnosti, imali dosta sreće (sami su priznali), u prvom susretu u Bukureštu, a onda je lopta uzela dug. Rumunji su ozbiljna momčad, nametnuli su svoj stil igre, snagu, kvalitetu i ozbiljnost. Neće previše kukati, iako bi novih 90.000 eura bilo slap vode žednom grlu. Moraju se okrenuti prvenstvu, pet momčadi ispada, a oni su nakon dva kola na posljednjoj poziciji bez osvojena boda, nisu postigli nijedan pogodak.


Europa uzima danak ako nemaš – momčad i pol, spremne igrače na klupi. Zar nije i Ivan Katalinić, trener Splita, upravo iz istih razloga rekao kako će biti u velikim problemima ako prođu još jednu kolo. Splićani su u dva nastupa osvojili jedan prvenstveni bod.


Ipak, Split se uzdignuta čela, bez obzira na to što je doživio rezultatski najteži poraz od svih europskih klubova, vraća svom Parku mladeži. Ostavili su najbolji dojam u svom premijernom nastupu u rajskim dolinama zabranjenog voća. Božica sreće nije im bila naklonjena. Jer da je ona lopta završila u mreži umjesto što se zalijepila za drvo… Tko zna što bi bilo.


Ostavili su veoma dobar dojam, igrali su i kada je bilo jasno da od senzacije neće biti ništa. Fulhamu zadali dosta problema. Ivan Katalinić se okreće prvenstvu, čuvajte se »splitskog brka«.