Od 25 igrača, koliko ih je u posljednjih sedam godina debitiralo u prvoj momčadi, samo dvojica postala su standardni prvotimci. Nije teško zaključiti da se radi o poražavajućem podatku zbog kojeg je upitno može li se očekivati da će »Rijeka« u iduće tri godine izbaciti šest kvalitetnih igrača s kojima će se boriti za titulu
RIJEKA » Izjavom da kroz tri godine očekuje šest, sedam vrhunskih igrača iz nogometne škole i činjenicom da je u istom periodu najavio borbu za naslov prvaka, predsjednik bijelih Damir Mišković izazvao je dosta podijeljenih mišljenja.
Dok jedni smatraju da rad s mlađim uzrastima na Kantridi do sada nije imao obilježja nogometne škole i da stvaranje većeg broja igrača koji će konkurirati za prvu momčad nije nemoguća misija, drugi se pitaju mogu li nove metode rada polučiti željene efekte, odnosno može li nogometna škola početi proizvoditi igrače od kojih će klub živjeti rezultatski i financijski, kada to do sada nije bio slučaj.
Iako su novine koje su uvedene dovođenjem Predraga Stilinovića na čelo škole i povećanje budžeta (1,2 milijuna eura) nedvojbeno veliki iskorak u odnosu na uvjete u kojima se do sada radilo, pitanje je tko predsjedniku bijelih može jamčiti da će u iduće tri, četiri godine s »azurne obale« isplivati igrači s kojima će se »Rijeka« boriti za naslov prvaka?
To je posebno intrigantno kada se zna da su u posljednjih sedam godina izašla tek dva igrača, Anas Sharbini i Niko Datković, koja udovoljavaju visokim kriterijima borbe za titulu.
Ako se kao polazišna točka uzme sezona 2005./2006., u kojoj je Rijeka bila viceprvak Hrvatske i osvojila Kup, i u kojoj su od domaćih igrača značajnu ulogu imali Dragan Tadić, Danijel Šarić, Siniša Linić i Ahmad Sharbini, koji su na »azurnoj obali« ponikli početkom i krajem 90-ih godina, do danas su rijetki bili juniori koji su se afirmirali u prvoj momčadi. Budući da je Anas Sharbini debitirao u prvoj momčadi već u sezoni osvajanja prvog kupa, od jeseni 2006. godine do danas u prvoj momčadi »Rijeke« debitiralo je još 25 igrača koji su ponikli u omladinskom pogonu bijelih.
Među njima je bilo darovitih pojedinaca, reprezentativaca u svojim uzrastima, najboljih strijelaca kadetske i juniorske lige, no tek su se Damir Kreilach i Niko Datković ustalili u prvoj momčadi i nametnuli kao igrači od kojih bi klub mogao financijski profitirati. Nije da pritom mladi nisu dobivali priliku ili da su se, kao danas, morali nametnuti u momčadi koja se bori za vrh prvenstvene ljestvice. Među tih 25 igrača nalazi se i nekoliko imena koja nikako ne mogu biti prekrižena u kontekstu klupske perspektive.
Prije svih Ivan Močinić i Antonini Čulina. Prvi je još prošle sezone pokazao da je riječ o talentu koji bi mogao postati nositelj Rijekinog veznog reda, drugog su u razvoju najviše zakočile česte ozljede. Budući da će Čulina za nešto više od mjesec dana napuniti 21 godinu sve je izglednije da će i on postati nerealizirani potencijal, kakvih je posljednjih godina bilo podosta.
Prednost sadašnje garniture za kormilom omladinske škole bit će i suradnje s nogometnom akademijom u Nigeriji i kostrenskim drugoligašem »Pomorcem«. Na Kvarner je iz Abuje već stiglo devet mladih nogometaša za koje je struka procijenila da se radi o materijalu za »Rijeku«, dok u »Pomorcu« prvoligaš s Kantride ima na posudbi osam igrača koji na drugoligaškim travnjacima moraju dokazati da im je mjesto na Kantridi. Pojednostavljeno, »Pomorac« mora predstavljati svojevrsni filter za juniore koji su označeni kao daroviti, a za koje u datom trenutku nema mjesta u prvoj momčadi.
Budući da je praksa pokazala da su od 25 igrača, koliko ih je u posljednjih sedam godina debitiralo u prvoj momčadi, tek dva postala standardni prvotimci »Rijeke« i bez posebne analize lako je zaključiti da se radi o poražavajućem podatku zbog kojeg je upitno je li realno očekivati da će se na Kantridi promijeniti taj trend i da će omladinski pogon, unatoč poboljšanim uvjetima, novim metodama rada i značajnijim financijskim ulaganjima u iduće tri godine izbaciti šest kvalitetnih igrača s kojima će se »Rijeka« boriti za naslov prvaka.
