Izbacilo ih iz Europe

»Pijane milijunaše« više je kaznio Klopp i njegov Liverpool, nego UEFA!

Marko Cvijanović

Pep Guardiola/Foto REUTERS

Pep Guardiola/Foto REUTERS



RIJEKA UEFA je bila nemilosrdna: Manchester City izbačen je iz Lige prvaka na dvije godine i mora platiti kaznu u iznosu od trideset milijuna eura zbog kršenja Financijskog Fair Playja (FFP). City će se, naravno, žaliti Arbitražnom sportskom sudu (CAS), ali do konačnog raspleta treba se držati činjenica koje u ovom trenutku za sobom povlače određena pitanja. U prvom redu ona o sudbini trenera i preplaćenih igrača koji neće biti na europskoj sceni dvije godine.


Što se Pepa Guardiole tiče, on u svom ugovoru, što istječe 2021. godine, ima klauzulu da može otići već ovoga ljeta, naravno pod uvjetom da odštetni iznos zadovolji apetite klupskih čelnika. Pritom nije trebalo dugo da krenu medijske špekulacije o novoj Guardiolinoj destinaciji, među potencijalnim novim klubovima španjolskoga stručnjaka spominju se Juventus i PSG. Juventus zato što je vlasnik Juventusa Andrea Agnelli odavno izrazio želju za Guardiolinim angažmanom, pogotovo uslijed činjenice da aktualni trener, Maurizio Sarri, nikoga ne može uvjeriti da s »crno-bijelima« može napraviti velike stvari, a PSG zato jer čelnici pariškoga kluba ne pitaju za cijenu kada žele nekoga u svojim redovima. Sudeći, međutim, po tome kako se u posljednje vrijeme UEFA postavlja prema šeičkom kapitalu u europskom nogometu, pitanje je što čeka i PSG. Što god, Guardiola sigurno nije trener koji bi izbivao s velike međunarodne scene.


Veliki gubici


Što s igračima? U ovom trenutku izvjesno je jedino da na kraju tekuće sezone sigurno odlazi »veteran« David Silva. Za klub, međutim, može biti zabrinjavajuća činjenica da nekim igračim ugovori istječu prije negoli se momčad vrati u Ligu prvaka (Agüero, Sane, Stones, Otamendi). Veliko je pitanje što s igračima koji su pod ugovorom i poslije 2022. godine, poput De Brynea, Edersona, Bernarda Silve, Sterlinga, Bernarda Silve, Mahreza…? Teško je očekivati da će ostati u slučaju Guardiolina odlaska, što bi značilo da će momčad doživjeti značajnu »rekonstrukciju«.Budući da poslovna (samo)svijest šeika uglavnom ne poznaje emocije, netko će se u najužem okruženju vlasnika Manchester Cityja, Mansoura bin Zayeda Al Nahyana, u što skorije vrijeme morati pozabaviti projekcijama financijskih gubitaka eventualnog dvogodišnjeg izbivanja iz Europe. Dok se to ne dogodi, možda im posluži opservacija uglednog financijskog eksperta i predavača na Sveučilištu u Liverpoolu, Kierana Maguirea, koji tvrdi da sezona u Ligi prvaka donosi prihod i do 150 milijuna funta.

– Financijske posljedice neigranja u Ligi prvaka mogu biti vrlo izražene. Recimo, Liverpool je u sezoni u kojoj je osvojio europski naslov zaradio više od 100 milijuna funta, što je iznos koji, uvećani za bonuse od sponzora, može narasti i do 150 milijuna funta, što je za klub veličine Manchester Cityja može biti i trećina prihoda. Najveći problem ipak može nastati uslijed činjenice da će klub teško angažirati vrhunskog igrača koji bi pristao dvije godine izbivati s europske scene, ali čak i da uspiju u tome, trošenje novca za dodatno dovođenje igrača opet će se kositi s pravilima Financijskog Fair Playja – kaže Maguire.


Pijani milijunaši




Dok senzacionalistički kontekst UEFA-ine kazne nedvojbeno podliježe pričama o najcrnjim scenarijima budućnosti Manchester Cityja, posljednja odluka službenog Nyona povlači i neka druga pitanja o (be)smislu Financijskog Fair Playja. Na papiru sve izgleda jasno, FFP stupio je na snagu onog trenutka kada je UEFA procijenila da vlasnici klubova, osupnuti silnom željom za što bržim usponom, ne mogu jamčiti da njihova »gramzivost« za uspjesima neće ugroziti samoodržanje klubova. U najkraćim crtama, UEFA je u nogometu željela pod svaku cijenu stati na kraj »pijanim milijunašima« koji ne mare za posljedice dok nemilo troše novac u svrhu zadovoljenja sportskih ciljeva, ali i osobne promocije. !? Jedanaest godina poslije implementiranja FFP-a europskom nogometnom scenom vlada petnaestak giganta iz najvećih europskih liga koji drže »monopol«, a zapravo čine elitno društvo u koje se, zahvaljujući čvrstim financijskim regulativama UEFA-e, sve teže ulazi, a europska nogometna hijerarhija već izvjesno vrijeme dijeli na »velike i male«. Sreća je da u nogometu nije uvijek sve u novcu.


Dakle, s jedne strane Salah 200.000, Firmino 180.000, Van Dijk 180.000, Henderson 140.000, Milner 140.000, Keita 120.000, Oxlade-Chamberlain 120.000, Lallana 110.000, Lovren 100.000, Mane 100.000, Matip 100.000, Taveres 100.000, Becker 90.000, Shaqiri 80.000, Wijnaldum 75.000, Clyne 70.000, Robertson 50.000, Origi 45.000, Alexander-Arnold 40.000, Gomez 28.000, a s druge De Bruyne 350.000, Sterling 300.000, Agüero 230.000, David Silva 220.000, Fernandinho 150.000, Bernardo Silva 150.000, Gündogan 140.000, Rodri 120.000, Laporte 120.000, Mahrez 120.000, Otamendi 120.000, Walker 110.000, Stones 100.000, Jesus 90.000, Mendy 90.000, Sane 90.000, Bravo 80.000, Cancelo 80.000, Ederson 65.000, Zinčenko 20.000. U pitanju su tjedna primanja dvadesetorice najplaćenijih igrača Liverpoola i Manchester Cityja, dviju prvoplasiranih momčadi Premier lige. Jasna računica ukazuje da Liverpool tjedno na plaće svojih najvažnijih igrača potroši 2.068.000, a Manchester City 2.745.000 funta. Mjesečno to u slučaju Liverpoola iznosi 8.272.000, a Cityja 10.980.000 funta, odnosno skoro tri milijuna funta više (2.708.000). Pa ipak, Redsi na prvom mjestu imaju 25 bodova prednosti!? Može zvučati paradoksalno, ali Guardiolu i »pijane milijunaše« iz Manchester Cityja više je kaznio Jürgen Klopp, nego UEFA. Neke se stvari ne mogu kupiti novcem, za sve ostalo tu je šeik Mansour!