Veličanstveni Luka Modrić u finalu Lige prvaka protiv Juventusa u Cardiffu / Foto Reuters
Da, sve je isto kao lani u Milanu. Samo… Na kapama je brojka 12, a ne 11. Ne znam što bih rekao, presretan sam. Zaslužili smo ovo, odigrali smo fenomenalnu utakmicu, pogotovo u drugom dijelu. Ušli smo u povijest Lige prvaka kao prva momčad koja je uspjela obraniti naslov – kaže Luka Modrić
CARDIFF – Milano. Prvi sati nedjelje, 29. svibnja 2016. Svi su igrači »Reala« već sjedili u autobusu čekajući da ih isti poveze prema milanskoj zračnoj luci Malpensa. Nedostajala su samo dvojica. Sergio Ramos i Luka Modrić. Kapetan je u rukama čvrsto držao srebrni pehar s »velikim ušima« i pjevao u čast još jednog veličanstvenog uspjeha u svojoj bogatoj igračkoj karijeri, a Luka, poput dječarca, s ruksakom na leđima sramežljivo pokušavao skriti široki osmijeh zadovoljstva…
Cardiff. Prvi sati nedjelje, 4. lipnja 2017. Svi igrači »Reala« već su bili u autobusu. Skoro svi. Opet su, pogađate, nedostajala dvojica. I opet Sergio Ramos i Luka Modrić. A pehar… I on je opet bio u Ramosovim rukama. A Luka? Ruksak je opet bio na leđima. I zlatna medalja oko vrata. I taj dječački osmijeh. Nešto je ipak bilo drukčije. Luka je u rukama držao jednu od lopti s kojom se igrao finale Lige prvaka. Omotanu u hrvatsku trobojnicu. Kožnati mjehur s plavim zvijezdama na bijelim poljima ostat će vječna uspomena. Na još jednu veličanstvenu noć u kojoj je dotaknuo zvijezde.
Igrači Real Madrida sa srebrnim pokalom Lige prvaka / Foto REUTERS
»Real« i Luka lani su na San Siru slavili Undecimu. U subotu su dočekali Duodecimu. Dvanaestu titulu europskoga prvaka. »Real« je postao prva momčad koja je uspjela obraniti naslov Lige prvaka, a Luka prvi Hrvat s tri prestižne titule. Treću u posljednje četiri veličanstvene sezone na Santiago Bernabeuu. Ispada da mu je prešlo u naviku osvajati europske krune…
Mandži svaka čast
– Tako nekako, ha, ha, ha… – kaže Luka Modrić. – Opet ruksak? Pogodili ste, to je onaj isti od lani. Da, da, sve je isto kao lani. Samo… Na kapama je brojka 12, a ne 11. Ne znam što bih rekao, presretan sam. Zaslužili smo ovo, odigrali smo fenomenalnu utakmicu, pogotovo u drugom poluvremenu. Za razliku od prvog poluvremena kada smo »Juventusu« dozvolili igrati, previše se povukli… U nastavku smo se digli visoko, radili presing, to je bio ključ naše igre u drugome dijelu i još jedne velike pobjede.
I vaši klinci su se navikli na proslave?
– Jesu, jesu, već su iskusni po tom pitanju, ha, ha, ha… Neka uživaju. Lijepo ih je vidjeti tako sretne.
Realove zvijezde – Luka Modrić i Cristiano Ronaldo / Foto REUTERS
U sveopćem slavlju na travnjaku Milenijskoga stadiona u jednom ste se trenutku morali obračunavati s agresivnim fotoreporterima?
– Bilo je puno, previše. Nismo mogli spontano uživati u slavlju, gdje god bismo krenuli oni su nas pratili u stopu, u nekim situacijama čak i prilazili previše blizu. Nismo imali taj privilegij uživati u nekim intimnim trenucima s našim najdražima, ali i općenito uživati u zasluženom slavlju. Htjeli smo slaviti zajedno s navijačima, ali oni bi se uvijek našli u zoni između. Organizacija je po tom pitanju dosta zakazala.
Potpuno zasluženo na tronu svijeta / Foto REUTERS
Vaš reprezentativni suigrač Mario Mandžukić postigao je fantastičan pogodak?
– Mandžin je gol bio strašan, fenomenalan. Svaka čast na golu i njegovoj igri, jedini je među »Juventusovim« igračima bio na razini velikoga finala. Na njihovu žalost, to je bilo premalo za nešto više.
Trud se isplatio
U četiri sezone uspjeli ste s »Realom« ostvariti »hat-trick« u elitnom natjecanju. Mogu li se rangirati ta vaša tri naslova prvaka Europe?
– Kad smo se lani vidjeli u Milanu, rekao sam da mi je onaj naslov prvaka Europe u Lisabonu možda bio mrvicu draži, jer je bio prvi… Međutim, svatka je od tih triju titula slatka i posebna na svoj način. Ova u Cardiffu je opet posebna jer smo ušli u povijest Lige prvaka kao prva momčad koja je uspjela obraniti naslov. I nešto ću vam reći, ako je itko to mogao, onda je to »Real Madrid«.
Prvi ste Hrvat s tri naslova prvaka Europe. Je li, shodno tome, ovo jedna od vaših najdražih klupskih utakmica u karijeri?
– Eto, sretan sam zbog toga. Isplatio se sav uloženi trud, ali ne bih mogao u tome uspjeti da nisam igrao u tako dobroj momčadi. Najdraža utakmica… Svaka utakmica za »Real« je za mene nešto posebno. Uživam baš u svakoj utakmici, sretan sam da sam dio ovako velikoga kluba i uživam u svakom trenutku. Naravno, utakmice kojima se osvajaju trofeji, poput ove u Cardiffu ili one posljednje prvenstvene, doista su nešto posebno. Jako mi je bila draga i ona zadnja prvenstvena, jer sam pet godina u Madridu i nedostajao mi je samo taj naslov prvaka Španjolske. Bilo je više i vrijeme. Dakle, te dvije utakmice su najdraže ove sezone.
Što vam je poslije ove utakmice u svlačionici rekao Zinedine Zidane?
– A što će reći, ha, ha, ha… Bio je presretan. Slavio je kao i mi.
…a na poluvremenu?
– Da moramo biti agresivniji, da se moramo dignuti visoko, pritiskati »Juventusove« igrače i ne dozvoliti im igrati kao u prvom poluvremenu. Poslušali smo ga i odigrali fenomenalno drugo poluvrijeme. Moja reakcija uoči trećeg, odlučujućeg pogotka? Hvala Bogu da je Cristiano bio tamo gdje je trebalo, ha, ha, ha… Iskreno, na posljednjim smo treninzima dosta radili na tim povratnim loptama, jer smo znali da je »Juventus« jak u zraku. Na taj smo način u Cardiffu zabili tri gola pa vi recite da se rad na treninzima ne isplati.
Pobjeda momčadi
Jedan ste od najzaslužnijih što je »Real« značajno podigao ritam u nastavku utakmice. U Cardiffu ste odigrali najbolji od triju finala Lige prvaka.
– Ako vi tako kažete… U svakom slučaju mogu se složiti s vašom konstatacijom. Zadovoljan sam, igrao sam dobro u oba pravca, presijecao lopte, organizirao igru. Međutim, pobijedila je momčad, a ne Luka Modrić.
I to momčad koju je Zidane tijekom cijele sezone uspio održati na optimalnoj razini. U svlačionici i na terenu.
– Da, pokazalo se na kraju da smo uspjeli ostvariti velike rezultate i da je Zidane uspio održati dobro ozračje u svlačionici, bez obzira na činjenicu što je u momčadi puno velikih igrača, od kojih se neki i nisu baš naigrali. Iskreno, ja sam bio vrlo skeptičan po tom pitanju, jer je u »Realu« teško sve igrače držati zadovoljnima. Međutim, Zizou je u tome uspio i svaka mu čast na tome. Svi su sretni, svi su igrali. I svi su bili nabrijani, jer su znali da će dobiti priliku. Kada bi ulazili u igru s klupe, uvijek su davali dodatni impuls igri momčadi. To je plus što nas je krasio ove sezone. Igrači s klupe poput Matea i ostalih svaki su put iskoristili priliku i pomogli nama stožernim prvotimcima da se u nekim razdobljima sezone malo i odmorimo.
Dupla kruna
Iscrpljujuća klupska sezona okončana je na najbolji mogući način, veličanstvenom duplom krunom…
– Sezona je bila fenomenalna. Teška, ali stvarno fantastična. Napokon smo osvojili španjolsko prvenstvo, taj nam je trofej nedostajao, mučili smo se pet dugih godina. Uz to, obranili smo titulu Lige prvaka. Dakle, ovo je jedna od najuspješnijih sezona u povijesti »Reala«.
Mariju Mandžukiću nije poslije utakmice bilo ni do čega. Bez obzira što je ušao u povijest kao jedan od samo trojice igrača kojima je uspjelo zabijati pogotke u finalima Lige prvaka s dvama različitim klubovima. I to na kakav način! Spektakularnim »škaricama« koje će se još godinama vrtjeti na najavnim i odjavnim špicama emisija o elitnom europskom klupskom nogometnom natjecanju. Duboko je udahnuo, ali riječi nisu izlazile…
– Ne znam što bih uopće rekao. Ma, ne mogu. Prazan sam. Potpuno prazan. Probajte me razumjeti i, molim vas, nemojte se ljutiti. Jednostavno ne mogu ništa reći – skrušeno je poručio Mandžukić. Nitko mu ne zamjera. Dapače. Prije četiri godine na Wembleyju njegov je pogodak bio vrijedan naslova, ove godine u Cardiffu bio je premalo. I to je nogomet.
Kada se dogodila prekretnica?
– Možda poslije onog prvenstvenog poraza od »Barcelone« na Santiago Bernabeuu. Sada tako ispada. Na kraju je ispalo da nam taj poraz nije naštetio, nego da nas je dodatno motivirao i mobilizirao. Iz te smo utakmice izvukli pouke, u trenucima kad smo imali rezultat koji nam je odgovorao, dakle tih 2:2, krenuli smo naprijed po pobjedu, nepotrebno srljali i dogodilo se to što se dogodilo. Međutim, izvukli smo pouke i sve nam se poslije vratilo.
Hoće li u nogama ostati snage za Island?
– Umoran jesam, ali ostala je još jedna, reprezentativna utakmica i treba je odraditi na najbolji mogući način. Za nas je gostovanje na Islandu ključno u ovim kvalifikacijama. U slučaju pobjede napravili bismo velik dio posla. Vjerujem da to možemo ostvariti. Pobijedimo li u Reykjaviku, sigurno ćemo biti prvi na kraju.
U kolovozu vas u Skoplju čeka utakmica Superkupa protiv »Manchester Uniteda« i vašeg prvog trenera u »Realu«, Josea Mourinha?
– Polako, ima vremena. Najprije reprezentacija pa zasluženi odmor, a tek onda ćemo razmišljati o Mourinhu…
