RIJEKA Dino Skender, trener Osječana, prepustio se uobičajenim tonovima kada se izgubi utakmica na način na koji se to dogodilo “bijelo-plavima” protiv CSKA.

– Dojmovi su da je definitivno žal, mislim da smo odigrali dobru utakmicu u Sofiji, a i ovdje u Osijeku, kako god sad to možda zvučalo čudno, ono, izgubili smo… Hvala Kohorti, hvala navijačima. Ako ništa drugo, radi njih smo trebali odigrati još barem kolo, dva… Moramo dići glavu gore, koliko god boli, teško pada ispadanje. Bitno da mi se dečki otrijezne u glavi što prije, jako je bitno da nas ovo psihološki ne isprazni. Moramo se vratiti u stvarnost HNL-a, bitno je da ovo prebrodimo. Moji su dečki dali sve od sebe, nemam im što zamjeriti, ovo što su danas napravili bilo je odlično, samo je nedostajalo sreće, ali nadam se da će nam se vratiti to sve uskoro. Ciljano gradimo momčad – govorio je trener Osječana i dometnuo kako je ponosan na svoje igrače. 

– Oni moraju biti svjesni da su dali sve od sebe, moraju proći kroz tugu i nesreću. Tješili smo ih, bilo je i suza, kako to zna biti nakon ovakvih utakmica. Znali smo da moramo odigrati utakmicu bez greške, CSKA je dosta brza momčad. Znali smo da će biti teško, zabili smo jedan gol, žao mi je što nismo imali više šansi, žao mi je što nismo bili bolji naprijed – rekao je Skender koji ne može pobjeći od činjenice da je ovo ipak podbačaj u odnosu na ono što se očekuje od Osijeka s obzirom na nemala ulaganja i želju vlasnika kluba da napraviti iskorak u rezultatskom smislu. 

Europska liga je idealna pozornica za prodaju igrača, brušenje klupskog imidža, ali u prvom redu pokazivanje mišića i moći. U Gradskom vrtu su ovoga ljeta investirali nemali novac u dovođenje igrača sasvim sigurno i zbog toga jer su računali malo duže opstati na europskim daskama. Nisu uspjeli ni s drugim trenerom i drugim igračima što jasno sugerira da nešto očito ne štima u osječkim redovima. Možda najviše nedostaje one pozitivne sportske drskosti i vjere da se može otići daleko. Svaka asocijacija na riječku priču Matjaža Keka i Damira Miškovića nije slučajna… Stuttgart nikada ne bi pao da trener, igrači i navijači nisu vjerovali da je to moguće učiniti! Nakon toga i prvoga ulaska u skupnu fazu EL je sve bilo lakše. U Rijekinoj svlačionici se nakupilo toliko sampouzdanja da se više nije strijepilo ni od Lyona, Seville ili Milana, a kamoli od prosječne bugarske momčadi. 

Netko će naravno reći da je Rijeka tada imala dobru momčad, no zar ovaj Osijek zvuči moćnije na papiru od ekipe s Vargićem, Marićem, Alispahićem, Benkom, Mujanovićem, Škarabotom, Kvržićem… Bili su to definitivno dobri igrači, karakterno pomno odabrani, ali opet ne provjerene međunarodne igračke klase. Osim toga u Gradskom vrtu su više investirali u otkup ugovora Antonija Mancea (1,3 milijuna eura!) nego na Rujevici u obeštećenja za četvoricu osječkih igrača (Jugović, Kvržić, Vargić i Jugović), koje su doveli uoči te europske sezone.

Bivši trener “bijelih” Matjaž Kek je nerijetko isticao ono što se u konačnici pokazalo presudnim…

– Ova Rijeka je priča karaktera!