- Mislim da smo mu se svi zajedno trebali puno više "klanjati" za života jer je to zaslužio svojim radom, uspjesima, trofejima koje je osvojio. Kada govorimo o trenerima svih trenera onda postoji samo jedan - to je Tomislav Ivić. Sve ovo je drugo je, usudio bih se kazati, neozbiljno, kazao je Joško Skoblar
SPLIT U prepunoj kino dvorani na Poljudu održana je komemoracija preminulom Tomislavu Iviću, najtrofejnijem trener Hajduka u njegovoj stogodišnjoj povijesti. Uz nazočnost supruge Regine i mnogobrojne obitelji preminulog Ivića, komemoraciji su bili nazočni nekadašnji velikani hrvatskog nogometa, igrači koje je on trenirao, “njegove zlatne generacije” sedamdesetih godina: Jurica Jerković, Ivan Buljan, Ivica Šurjak, Ivan Katalinić, Šime Luketin, Dražen Mužinić, Dean Računica, Tonči Gabrić, Zoran Vulić, Igor Štimac, Robert Jarni, Mišo Krstičević, Goran Vučević, Zlatko i Zoran Vučević, zatim izbornik hrvatske reprezentacije Slaven Bilić i njegov prvi pomoćnik Aljoša Asanović, kao i izbornik mlade hrvatske reprezentacije Ivo Šušak. U ime HNS-a nazočni su bili Zorislav Srebrić, Ante Pavlović, bivši predsjednik bijelih Joško Svaguša i Stanko Poklepović, nekadašnji suradnik Ivića u nekoliko klubova. Bili su tu član uprave zadužen za struku Milo Nižetić, sportski direktor Ivica Kalinić, šef omladinske škole bijelih Ivica Matković. Posljednju počast došli su odati Joško Skoblar, Ivica Osim, Dušan Bajević, Milivoj Bračun, nogometni velikani bivše države. Komemoraciji je nazočio župan splitsko-dalmatinski Ante Sanader, te mnogobrojni poštovatelji Tomislava Ivića, predstavnici klubova diljem Hrvatske. Prije početka komemorativnih govora nazočni su mogli vidjeti kratki film o Iviću i njegovim uspjesima, dok je klapa Šufit otpjevala dvije pjesme “Splite moj….” i “Kad umrem umotan u bilo”.
Ostavio trag
Prvi se od Ivića oprostio predsjednik Skupštine dioničara Vinko Radovani.
– Tužan je ovo trenutak za cijelu obitelj Ivić, ali i za cijelu mnogobrojnu hajdukovu obitelju. Napustio nas je veliki trener i veliki čovjek Tomislav Ivić i to u godini kada Hajduk slavi stoti rođendan. On je jedan od najveći sinova kluba. Gdje god da je radio ostavio je svoj trag. Bio je veliki trener, uvijek ćemo ga se sjećati i pamtiti, mi živući, ali ga trebaju pamtiti i poštovati sve buduće generacije Hajduka, riječi su Radovanija.
U ime grada Splita, koji je većinski vlasnik kluba, od Ivića se oprostila dogradonačelnica Anđelka Visković.
– Svojim nogometnim znanjem i vještinom s Hajdukom, ali i klubovima u kojima je radio diljem Europe, osvajao je trofeje. Uživao je poštovanje svih građana Splita, navijača Hajduka. Svoju neiscrpnu energiju i sposobnost vođenja i treniranja momčadi znalački je pretvarao zajedno sa svojim igračima u pobjede na zelenom travnjaku, kazala je Visković.
U ime suigrača “zlatne generacije” sedamdesetih godina od svog trenera “Šjor Ivana” oprostio se jedan od kapetana Jurica Jerković.
– Upoznao sam ga kada je preuzeo vođenje RNK Split gdje sam bio na posudbi iz Hajduka, a poslije smo zajedno u Hajduku nastavili surađivati, osvajati trofeje u bivšoj državi. Sjećam se da je uvijek nešto crtao, čitao je knjige o NBA-a košarci. Iz njih je izvlačio detalje koje bi poslije primjenjivao u našoj igri. Objasnio nam je tada da oni igraju najbolji kontranapad, i to je nas učio ne bi isto i mi primijenili u “balunu”. Veliki Ivan, kako smo ga mi zvali, svake je godine zmislio nešto novo. Jedne smo godine igrali na kontranapad, druge na ofsajd-zamke, treću je godinu igru bazirao na kornerima i prekidima… Ivić je bio ispred svih fanatik svoga posla, za neke možda čudak, ali za nas koji smo ga najbolje poznavali bio je nogometni čudotvorac. Koliko god da je na terenu bio neumoljiv, toliko je izvan njega i svlačionice bio tiha, plemenita osoba. Bio je spreman uvijek razgovarati, pomoći. Čast mi je bila što sam trenirao, igrao pod dirigentskom palicom jednog takvog čovjeka. Prvi puta ću sebi dopustiti da rečem: “Ivanu ti, zbogom Ivane”.
Ivića se ne može kopirati
U ime HNK Hajduka od Ivića se oprostio predsjednik kluba Tomislav Ivić.
– Zar je moguće da nema više među nama “Šjora Ivana” koji se ubraja među petnaest najtrofejnijih, najboljih trenera na svijetu. Puno toga nam je dobrog ostavio. U sportu je osvojio sve što se moglo osvojiti. Završiti ću s porukom koju su napisali navijači: ”Hvala za sve što ste učinili za Hajduk”.
Ivica Osim je biranim riječima govorio o Iviću.
– Ivić je bio veliki trener, to najbolje potvrđuju njegovi uspjesi ne samo sa Hajdukom nego i sa inozemnim klubovima u kojima je radio tijekom svoje duge, uspješne, bogate trenerske karijere. Već u doba kada je vodio Hajduka, klub je izašao iz okvira bivše države lige. Već je tih sedamdesetih godina imao jasne konture europske momčadi. Mnogi treneri griješe što ga pokušavaju kopirati. Ivića je nemoguće kopirati jer on je jedan jedini neponovljivi “Šjor Ivan” kako ste ga zvali ovdje u Splitu. Ivić je bio original, njegov način rada se nije i ne može kopirati. Treba se potruditi da nešto učinite sami kao trener, on se svojski trudio, uvijek je učio, tražio sugovornika i za to je ostvario rezultate koje će teško neki trener s ovih prostora stići i prestići. Nije mi drago što sam došao u ovom teškom trenutku ali nisam mogao ne doći i odati dužnu počast velikom treneru, prijatelju Tomislavu Iviću, kazao je Osim.
Skoblar: Trener svih trenera
Dok je igrao za Velež, Duško Bajević bio je uvijek nezgodan, neugodan za bijele.
– Imao sam prilike dosta pričati sa Ivićem i uvijek mi je dao mnogo dobrih savjeta, otkrio mi je mnoge stvari koje nisam kao mladi trener spoznao, ili bolje rečeno prepoznao. S njim vam nije nikada moglo biti dosadno, uživao sam pričati s njim. Kao igrač Veleža uvijek nam je bila velika želja biti bolji od Hajduka kojeg je on vodio. Pobjeđivali smo ih u Mostaru ali nikada nismo uspjeli biti ispred njih. Sigurno je da je on jedan od najvećih trenera sa prostora bivše države s Hajdukom je osvojio sve što se moglo osvojiti u nekadašnjoj državi, riječi su kojima se oprostio Bajević.
Joško Skoblar je s Hajdukom osvojio posljednji Kup Jugoslavije.
– Mislim da smo mu se svi zajedno trebali puno više “klanjati” za života jer je to zaslužio svojim radom, uspjesima, trofejima koje je osvojio. Kada govorimo o trenerima svih trenera onda postoji samo jedan – to je Tomislav Ivić. Sve ovo je drugo je, usudio bih se kazati, neozbiljno.
