Hrvatski izbornik dan poslije mršavoga remija s Azerbajdžanom nije promijenio mišljenje o igri svoje momčadi, kojoj ne zamjera ništa, osim nedostatka koncentracije u prilikama pred protivničkim vratima. 

– U najavi sam rekao da će biti teško, znao sam da će Azerbajdžan biti puno bolji nego što je bio u Osijeku. Ako ne zabiješ onoliko prilika, ne možeš dobiti utakmicu. Mandžukić? Nije samo Mandžo promašivao prilike, bilo je dosta igrača koji su promašivali, ali ne bih nikoga izdvajao po tom pitanju. Ključno je da smo ušli u prilike, ako ne stvaraš prilike, ne možeš ni zabiti gol. Naravno da mi smeta što smo u datom trenutku bili dekoncentrirani i nismo bili fokusirani na završnicu, ali bilo bi nepošteno u jednom igraču tražiti krivca – kaže Kovač koji najavljuje promjene u momčadi:

– Kapetan Srna se vraća jer je kapetan i vođa momčadi. Vrsaljko je odigrao vrlo dobru utakmicu na desnoj strani, a vidjeli smo da obojica mogu igrati u istoj postavi. Povratak Olića? U momčadi imamo puno odličnih napadača, na zadnjim treninzima vidjet ćemo hoću li nešto mijenjati.

Zanimljivo, poslije uvjerljive pobjede nad Norveškom u Zagrebu (5:1) izbornik  je kudio igrače zbog igre u prvom poluvremenu, a poslije remija bez pogodaka s Azerbajdžanom on ih hvali već drugi dan.

– Pobijedili smo Norvešku 5:1, ali igra, pogotovo u prvom poluvremenu, nije bila onakva kakvu sam priželjkivao. Protiv Talijana se vidjelo da nam ide puno teže kad se ne držimo dogovora. Čeka nas nova utakmica, nema smisla da nakon remija protiv Azerbajdžana, koji se nikom ne sviđa pa ni meni, udarim po igračima. Znam da smo morali biti efikasniji. Jer… Da smo iskoristili sve prilike koje smo stvorili, mislim da nitko više ne bi pričao o toj utakmici nego bismo se odmah okrenuli Norveškoj. Takav je nogomet.

Badelj i Pjaca zaigrali su od prve minute, Pjaca je bio najavljivan, ali Badelj je bio svojevrsno iznenađenje. Kovač je očito u otvaranju utakmice s Badeljom želio dobiti miran pas, a s Brozovićem podignuti ritam u nastavku.

– Obojica su odradili svoje zadatke, Marko je po meni bio naš najbolji igrač, bio je okomit, šteta što nije realizirao onu jednu priliku, ali pokazao je da može igrati u bilo kojem sustavu, s dvije ili tri špice. U Bakuu smo dobili još jednog reprezentativca koji će biti budućnost reprezentacije. Badelj? Milan je u fazi obrane odradio sve što smo se dogovorili.

Bez obzira na nove okolnosti borbe za izravan nastup na EURO-u u skupini H, Kovač ne misli da će Hrvatska u Oslu igrati pod imperativom pobjede.

– Poslije rezultata iz Sofije činjenica je da još uvijek imamo bod prednosti ispred Norveške. Međutim, i dalje na svaku utakmicu idemo na pobjedu, tako i u Oslu. Stadion će sigurno biti ispunjen, igrat ćemo protiv vrlo čvrste momčadi, koja u svojim redovima ima nekoliko košarkaša i željet će dominirati u skok igri. Mislim da je imperativ ipak na Norvežanima, koji moraju pobijediti kako bi nas prestigli na ljestvici. Želimo pobijediti, ali ne bismo bili nezadovoljni remijem koji u ovom trenutku više odgovara nama nego Norveškoj – zaključio je izbornik.

Mario Mandžukić u Bakuu je među mnoštvom loših bio najlošiji hrvatski igrač. Iako je bespredmetno tražiti krivca poslije utakmice u kojoj je podbacilo pola momčadi, utakmica bi nedvojbeno krenula željenim smjerom da je Mandžukić iskoristio dvije stopostotne (2’, 65’) i barem jednu od inih poluprilika iz kojih je u svojim najboljim izdanjima nerijetko tresao protivničke mreže. Golgetere ne treba nužno napadati kada promašuju prilike, svaki će se trener, uostalom, prije odreći napadača koji ne ulazi u prilike, nego onoga koji ih promašuje. Više od Mandžukićevih promašaja u Bakuu reći će, međutim, način na koji ih je promašivao i govor tijela neprimjeren njegovom nogometnom habitusu. Mandžukić je u Bakuu bio silno nervozan jer momčad igrom nije stvarala preduvjete da prvi napadač aktualnoga europskoga doprvaka »Juventusa« protiv Azerbajdžana dokaže svoju iznimnu klasu. Nije prvi put.

Modrić bez pozdrava 

Mario Mandžukić samo je jednom javno iskazao nezadovoljstvo zbog čega je izbornik Niko Kovač na gostovanju u Bugarskoj počeo zagrijavati Jelavića već oko desete minute, drugi se put to dogodilo iza zatvorenih vrata svlačionice uslijed verbalnog sukoba s Perišićem na poluvremenu utakmice s Norveškom u Zagrebu. U oba je navrata hrvatski izbornik prešao preko Mandžukićevih iskakanja iz zadanih okvira, svjestan činjenice da Hrvatska u ovom trenutku boljega nema. Luka Modrić je u Bakuu za debitantskog nastupa s kapetanskom vrpcom oko ruke zamijenjen sredinom nastavka, poslije čega je na klupu sjeo bez pozdrava s izbornikom. Za razliku od Sofije, Hrvatska u Azerbajdžanu nije uspjela rezultatski potvrditi naglašenu ulogu favorita pa se danas, umjesto o rutinskoj pobjedi, govori o najlošijoj igri »kockastih« u tekućem kvalifikacijskom ciklusu, što za posljedicu ima kompromitirajuće izglede za plasman na Europsko prvenstvo. Hrvatska igra loše, senatori su nezadovoljni, a Norveška uoči sutrašnje međusobne utakmice puše za vratom… Gdje ćeš gore.

Treći put u Kovačevoj eri Hrvatska nije uspjela postići pogodak u 90 minuta, prvi se put to dogodilo u specifičnim uvjetima njegova debitantskoga nastupa na Islandu (0:0) kada su važnost odlaska na veliko natjecanje i polarna klima otežali posao, drugi put uslijed debakla protiv Meksika (0:3) na SP-u u Brazilu i protekloga četvrtka u Bakuu. Između dviju najlošijih utakmica hrvatske reprezentacije pod vodstvom Nike Kovača (Meksiko 0:3, Azerbajdžan 0:0) »kockasti« su odigrali najzreliju utakmicu u bližoj povijesti (Italija u Milanu, 1:1), lakoćom knjižili bodove (Malta 2:0, Bugarska 1:0) i na upečatljiv se način (Azerbajdžan 6:0, Norveška 5:1) obračunavali s kvalitetom podređenim suparnicima u skupini, a onda pred završnicu ciklusa neočekivano gubili bodove na zelenim stolovima (Italija u Splitu, 1:1 i minus bod kao kazna za svastiku) i travnjacima (dva boda protiv Azerbajdžana), što ne bi bilo toliko poražavajuće da se u presudnom razdoblju nije dogodio evidentan pad u igri momčadi koja je naznake kriznoga razdoblja počela pokazivati još protiv »azzurra« na Poljudu da bi na Bakcell areni izgledala neprepoznatljivo loše.

Statistika

Statistika dviju utakmica s Azerbajdžanom, u Osijeku (6:0) i Bakuu (0:0), ukazuju da se većina brojki skoro savršeno podudara. Dakle, udarci na vrata: 19:18, dodavanja 456:492, uspješna dodavanja: 416:445, postotak točnih dodavanja 91:90, posjed lopte: 61%:62%, udarci iz kuta: 4:4. Nesrazmjer se, međutim, očituje u onom najvažnijem: konačnom rezultatu. Zašto? Zato što je Hrvatska u Bakuu prema naprijed igrala sporo i predvidljivo, bez naglašene ideje i vica koji je oduvijek krasio sve hrvatske momčadi. 

Pritom je bezpredmetno postavljati pitanja o (ne)logičnim Kovačevim rješenjima od prve (Badelj umjesto Brozovića) i 71. minute (neobjašnjiva Modrićeva zamjena). Hrvatskim igračima visoke međunarodne klase (Modrić, Rakitić, Mandžukić, Kovačić, Brozović…) ne treba trener da bi rutinom pobjeđivali momčadi poput Azerbajdžana. Izbornik bi samo trebao biti taj koji će im u takvim utakmicama olakšati, a ne otežati posao. Budući da u Bakuu u tome nije uspio, Niko Kovač će u očima kritičara opet postati trener-naučnik bez intuicije, koji nogometu pristupa isključivo sa znanstvenog stajališta. Zato uoči ključne nedjeljne utakmice u Oslu s pravom valja postaviti ključno pitanje: može li Kovač napraviti odmak od šablonskog nogometa i način igre svoje momčadi prilagoditi najboljim igračima? Zbog svoje i njihove zadovoljštine, a ponajprije zbog rezultata. Šteta bi bilo da jedna velika momčad i trener koji obećava preko noći kompromitiraju svoj ugled.