Foto Sanjin Strukić / PIXELL
Za većinu hrvatskih reprezentativaca danas starta »utrka života« tijekom koje na francuskim travnjacima mogu doživjeti najljepše trenutke svojih bogatih karijera. I postati vitezovi na Parku Prinčeva. Neka potraje hrvatski Tour de France!
PARIZ Hrvatska nogometna reprezentacija današnjom utakmicom protiv Turske na Parku Prinčeva u Parizu otvara nastup na Europskom prvenstvu u Francuskoj, uoči kojega prevladavaju oprečna stajališta razjedinjene hrvatske javnosti. Jedni se već izvjesno vrijeme ne mire s »mamićevštinom« pod okriljem HNS-a i ignoriraju nacionalnu momčad, drugi bi sa zanimanjem pratili »kockaste« u Francuskoj, ali im je neugodno od predhodno spomenute većine pa im se sramežljivo priklanjaju, trećima je nogometna sezona na Starom kontinentu završila utakmicom finala Lige prvaka na San Siru budući da više ne smatraju osobito važnim natjecanje na koje najveće zvijezde stižu izmoždene klupskom sezona… Ima, međutim, i onih rijetkih nogometnih romantičara i zanesenjaka koju još uvijek vjeruju da će Modrić, Rakitić, Mandžukić i društvo danas u Parizu istrčati na teren i srdaca punih ponosa pronositi slavu »male zemlje za velika nogometna dostignuća«. Sanjajući da će na istom mjestu osamnaest godina poslije povijesne bronce napraviti velik rezultat i izaći iz sjene »vatrenih«. Nova vatra. Staro mjesto. Ista nada. Zlobnici će reći da je samo Francuska poveznica…
»Vatreni« su, dakle, te devedesetosme »zapalili« nogometom zaluđenu naciju, hrvatski su navijači hrlili u Lens, Nantes, Bordeaux, Lyon, Pariz. Kad je igrala Hrvatska, ulice i trgovi u domovini bili su pusti, kafići zbrajali rekordne promete. Slavilo je i staro i mlado. Lijepa sjećanja… Danas je to jedna sasvim druga priča. Jučer su Parizom defilirali hrvatski navijači bogatih roditelja iz dijaspore, onaj mali hrvatski navijač izgubio je ili interes za nacionalnu momčad ili platežnu moć za »financijske egshibicije« u vremenima kada država ostaje bez perspektive na svim razinama, a Vlada se raspada. Nekad je ljudima reprezentacija bila jedina utjeha, danas više nije ni to.
Danas se ne klikće »vatrenima« u čast, danas se traže mane i prebrojavaju bankovni računi »pijanim milijunašima« u kockastim dresovima, danas su velemajstori u nacionalnoj momčadi postali talac gnjevna navijačka puka koji traži promjene u hrvatskom nogometu i pritom ne bira sredstva za obračun »s njima«. Zato se jučer u Parizu i jesu većina pitanja inozemnih kolega ticala neprihvatljiva ponašanja hrvatskih navijača. Tuga i žalost.
A možda se nešto konačno počne mijenjati na bolje onoga trenutka kada se od 15 sati na Parku Prinčeva zakotrlja »kožnati mjehur«, a hrvatski igrači pokažu svu raskoš svoga bogata nogometna opusa i talenta. Na istom stadionu gdje su godinama dočekivani najbolji biciklisti na svijetu dok su prolazili ciljem čuvena Tour de Francea. Za većinu hrvatskih reprezentativaca danas starta »utrka života« tijekom koje na francuskim travnjacima mogu doživjeti najljepše trenutke svojih bogatih karijera. I postati vitezovi na Parku Prinčeva. Neka potraje hrvatski Tour de France!