ZAGREB Godina na izmaku ponudila je pregršt sjajnih trenutaka u svijetu nogometa, kao i svaka prije nje, no po nekim će stvarima ipak ostati zauvijek zapisana u povijesti. Preciznije, pandemijska 2020. to je napravila za 2021. godinu. Naime, ova će se pamtiti kao jedina neparna u kojoj je održan EURO.

A ta kontinentalna smotra, razbacana širom Starog kontinenta, donijela je senzacionalni povratak Italije na nogometnu kartu. Švedska je Azzurrima uskratila plasman na Svjetsko prvenstvo 2018. i činilo se da je baš taj poraz u dodatnim kvalifikacijama označio početak njihovog nogometnog pada.

Međutim, Roberto Mancini je uspio napraviti ono što je izgledalo nemoguće, podigao je posrnulu Italiju i odveo je do naslova europskog prvaka. Povrh toga, uvijek besprijekorno sređeni stručnjak zbog toga je postao i ultimativni junak većeg dijela ljubitelja nogometa na svijetu.
Doduše, među takvima je bilo vrlo malo štovatelja Azzurra.

Neprestanim forsiranjem ubitačno naporne poštapalice »It’s coming home« Englezi su počeli opasno živcirati i one kojima su do tada bili podnošljivi. Italija ih je porazila nakon izvođenja jedanaesteraca na njihovom Wembleyju, a svijet je odahnuo, znajući da će biti pošteđen konzumiranja epskih spjevova o trijumfu zemlje koja se voli hvaliti da je izmislila nogomet.

Nove »kante«

Englezima je za utjehu ostalo saznanje da su, nakon pauze u 2020. godini, opet imali dva kluba u finalu Lige prvaka. Chelsea je u Portu pobijedio Manchester City, a ulogu junaka je ponio Kai Havertz, postigavši jedini gol na utakmici u 42. minuti igre. Svjetla reflektora je, pak, privukao Thomas Tuchel.

Taj je 48-godišnji Nijemac postao jedini trener, koji je u dvije uzastopne sezone uspio doći do finala Lige prvaka s dva različita kluba. Prošle godine Bayern je u Lisabonu bio prejak za njegov PSG, a ove je imao status autsajdera u sudaru s moćnom momčadi pod stručnim ravnanjem Pepa Guardiole. Bolje rečeno, rijetki su mu davali izglede za uspjeh.

Chelsea je angažirao Tuchela krajem siječnja, što znači da u zimskom prijelaznom roku nije imao vremena za dovođenje igrača po svom ukusu, odnosno da je naslijedio demoraliziranu momčad koja je pod vodstvom Franka Lamparda glavinjala Premiershipom i Ligom prvaka. A šest i pol mjeseci kasnije, na Stamford Bridge su stigle nove »kante«.

Na početku ove sezone Chelsea je u Belfastu osvojio i UEFA Superkup, savladavši Villarreal nakon izvođenja jedanaesteraca. Zapravo, tom utakmicom je Unai Emery ostao iza njega u fotofinišu utrke dvojice trenera koji su obilježili 2021. godinu. Naime, taj je pedesetogodišnji Španjolac Villarrealu donio prvi trofej u klupskoj povijesti.

Žuta podmornica je prije toga u Gdanjsku osvojila finale Europske lige protiv Manchester Uniteda, također nakon izvođenja jedanaesteraca, a na tom putu je eliminirala i Dinamo, koji će još dugo pamtiti proljeće 2021. Modri su, naime, u tom razdoblju briljirali na međunarodnoj sceni, iako im početak sezone nije donio previše razloga za zadovoljstvo.

Naime, perspektiva nije izgledala blistavo nakon što ih je Ferencvaroš izbacio u trećem kolu kvalifikacija Lige prvaka, još tamo u ljeto 2020. godine, a taj dojam je pojačan nakon nekoliko blijedih partija. Međutim, Dinamo je trijumfalno promarširao kroz skupinu K Europske lige i dogurao do osmine finala, gdje ga je čekao Tottenham, pod stručnim vodstvom Josea Mourinha.

Mourinhova čestitka

Harry Kane je na prvoj utakmici u Londonu torpedirao modri ansambl s dva gola i činilo se da su sve dvojbe otklonjene. Uzvrat je, pak, iznjedrio senzacionalni hat-trick Mislava Oršića za jednu od najvećih pobjeda u povijesti kluba iz Maksimirske 128. Ostalo je zabilježeno i to da je Mourinho nakon poraza ušao u modru svlačionicu i čestitao momčadi koja je označila početak njegovog kraja u Tottenhamu.

Villarreal je ipak bio prejak na idućoj stepenici, a Dinamo se utješio osvajanjem dvostruke krune, a nešto kasnije i još jednim prezimljavanjem u Europskoj ligi. Preostali članovi Velike četvorke hrvatskog nogometa nisu bili ni blizu takvog dosega na međunarodnoj sceni u ovoj godini. U kvalifikacijama Konferencijske lige kazahstanski Tobol nadvisio je Hajduk, CSKA iz Sofije bio je bolji od Osijeka, a Rijeku je izbacio grčki PAOK.

Hrvatskim ljubiteljima nogometa je za kakvu-takvu utjehu ostala nikad zanimljivija HT Prva liga. Kako sada stvari stoje, nastavak sezone vrlo lako bi mogao ponuditi četveroboj Dinama, Rijeke, Osijeka i Hajduka za naslov prvaka da bi skorašnji zimski prijelazni rok nekima od njih mogao donijeti dodatne adute u svlačionicu.

Što se tiče hrvatske reprezentacije, i perspektiva lijepo izgleda i na tom planu. Doduše, početak ove godine je donio muke na početku kvalifikacija za Svjetsko prvenstvo, a EURO nije značajno popravio tu sliku, iako se ispadanje od Španjolske u produžetku osmine finala ne može tretirati kao neuspjeh.

No, zato su drugi dio godine obilježili značajni pomaci. Zlatko Dalić osvježio je odabranu vrstu mladim igračima, a svježa krv je imala značajan utjecaj na izvedbu u nastavku kvalifikacija, koje su okončane izravnim plasmanom na Mundial u Kataru. Sve skupa bilo je više nego dovoljno za rast optimizma.

Za pretpostaviti je da će godina na dolasku također ponuditi pregršt sjajnih trenutaka u svijetu nogometa, kao i svaka prije nje, no već sada se zna da će po nekim stvarima ipak ostati zauvijek zapisana u povijesti. Naime, Katar će od 21. studenoga do 18. prosinca ugostiti jedino zimsko izdanje Svjetskog prvenstva. Povrh toga, gledajući iz hrvatske perspektive, završnica HT Prve lige mogla bi također donijeti nešto za povijest…