RIJEKA Robert Komen, predsjednik riječkoga prvoligaša, posljednjih dana odrađuje niz informativnih razgovora s prvotimcima »Rijeke« čiji ugovori su na isteku, nastojeći u prvom redu postići s njima dostojanstven razlaz.

»Rijeka« će se uz neke časne izuzetke s većinom rastati, a Komenu ne preostaje drugo nego dogovoriti modele isplate nemalih dugova. Samo Hrvoju Štroku klub duguje osamdesetak tisuća eura, što će prije ili kasnije netko morati platiti.

Odgovoran predsjednik, što Komen nastoji biti, pokušat će u svim tim razgovorima »umanjiti štetu«, a kada raščisti svlačionicu od skupljih igrača, namjerava u suradnji s trenerom Elvisom Scorijom i sportskim direktorom kojega još uvijek nema, krenuti u slaganje momčadi za iduću sezonu.

»Rijeka« se još uvijek ne povezuje niti uz jedno afirmirano igračko ime.

Ambiciozni predsjednik »Rijeke« osim niza oproštajnih razgovora, uživa posljednjih dana i u svojoj »prvoj ljubavi«, »Kvarnerskoj rivijeri« i sve više živi u zabludi da se otišli igrači mogu lako zamijeniti golobradim klincima iz škole nogometa koji su lakoćom prošli u završnicu jednog od najstarijih turnira u Europi za mlađe uzrasne kategorije.

U jednu ruku zvuči logično. »Rijeka« nema novaca, ima nekoliko darovitih klinaca koji zaslužuju pažnju i priliku. U teoriji je sve prilično lako izvedivo.

Daš klincima dresove, baciš loptu i eto ti momčadi za Prvu HNL koja je ionako kvalitetom na niskoj razini! Teoriju i praksu, međutim, nerijetko dijeli puno toga, a »Rijeka« je dvaput već u svojoj novijoj povijesti pokušavala pokrenuti nasilne procese pomlađivanja momčadi i u oba slučaja samo su je »dobre vile« spasile od ispadanja u drugoligaški rang natjecanja.

Budan i Mijatović

Robert Komen bio je član SDP-ove (vidi slučaja!) uprave koja je padom Tuđmanova režima preuzela vlast u klubu. Sanjin Kirigin, njegov dugogodišnji poznanik, postao je predsjednikom kluba. Kirigin je na zimskoj polusezoni doveo Predraga Stilinovića za trenera i odlučio rastjerati starije i skuplje igrače.

Priliku su dobili »klinci«, talentirana generacija Linića, Mikca, Linića, Račkog, Djarmatija, Brajkovića…

Krenuli su pobjedom u Kranjčevićevoj, a onda zaredali frustrirajućim porazima.

Stilinović je smijenjen, a momčad je u ligi ostavio njegov nasljednik Ivan Katalinić zahvaljujući trima pobjedama u posljednja četiri kola. Većina darovite generacije otišla je prerano u »klupsku povijesti«, nije ni približno valorizirana jer je dobila priliku u nesređenim okolnostima. Bila je nespremna na zahtjeve prvoligaškog nogometa, a posebno na stresne situacije koje sobom donosi borba za ostanak.

Igor Budan i Andre Mijatović prošloga su četvrtka predvodili momčad »zvijezda« na humanitarnoj utakmici na Kantridi.

Mijatović i Budan jedini su izvorno riječki igrači koji trenutno igraju u klubovima iz Lige petice (Cesena je ostala u Serie A, a Hertha ušla u Bundesligu).

Obojica su izravno iz juniorske momčadi priključeni prvoj momčadi »Rijeke« (1997. godine), ali se njihovi razvojni putevi osjetno razlikuju.

Budan nije bio standardan u dresu »Rijeke«, ali ga je unatoč tome prepoznali skauti »Venezije«. Nisu ga kupili zbog četiri pogotka u Prvoj HNL, nego zbog toga što su znali da će kroz jednogodišnji dodatni, naporan rad dobiti zanimljiv materijal.

Budan je sustavno pripreman za to da postane sasvim solidan napadač za talijanske drugoligaške, kasnije i prvoligaške okvire.

Sazrijevanje igrača

Mijatović se za razliku od Budana odmah ustalio u momčadi »Rijeke«. Natprosječno inteligentan branič uživao je jednu veliku pogodnost. Igrao je uz Mladena Ivančića i Damira Milinovića, ponajbolji stoperski par »Rijeke« od osamostaljenja. Ukratko, obojica su za razliku od većine mladih igrača »Rijeke« imali – sreće. Budan jer ga je prepoznao klub koji zna što i kako se radi s mladim igračima, a Mijatović jer je imao uz koga odrastati i učiti.

Iako je odavno prošlo vrijeme kada se u nogometu bilo što može prepustiti slučaju, a kamoli proces stvaranja igrača, na Kantridi još uvijek puno i previše toga ovisi o faktoru sreće. »Rijeka« nema jasno uhodan sustav stvaranja igrača.

Osim neophodnog zaokreta u načinu rada škole nogometa (individualni pristup), »Rijeka« mora pronaći i klub u kojem će u strogo kontroliranim uvjetima sazrijevati njezini najdarovitiji igrači.

Budući da se ti procesi ne mogu pokrenuti preko noći najmanje što Komen za generaciju igrača, koji su već priključeni prvoj momčadi, može učiniti jest da im dovede nekolicinu provjereno kvalitetnih suigrača uz pomoć kojih se neće olako potrošiti još jedna nadarena skupina igrača koja ni tjelesno ni mentalno nije potpuno spremna za ono što ih očekuje.

Ne treba smetnuti s uma ni da će, ukoliko se iduće sezone ponovo bude igrala Liga 16, iz Prve HNL ispadati pet momčadi (četiri direktno, peta ide u kvalifikacije). Komen nema pravo ponoviti povijesne zablude i poput svojega prijatelja Sanjina Kirigina kroz nasilan proces podmlađivanja momčadi olako potrošiti generaciju darovitih igrača.