RIJEKA Ako se nakon dobre partije na debiju protiv Šibenčana moglo govoriti o početničkoj sreći ili spletu naklonjenih okolnosti, nakon utakmice sa »Splitom« više nema nikakvih dvojbi: »Rijeka« je u Niki Datkoviću dobila stopera golemog potencijala i igrača čiji bi razvoj morao postati jedan od klupskih prioriteta. Od Andre Mijatovića 1998. godine iz »Rijekine« škole nogometa nije izašao branič koji je toliko impresionirao na svojem debiju. Na stranu brojne Datkovićeve igračke kvalitete, imponirao je u prvom redu mirnoćom i lakoćom kojom se nosio sa suparničkim napadačima. Djelovao je toliko zrelo da nevjerojatno zvuči podatak da još uvijek mora u školske klupe (četvrti razred sušačke gimnazije), da je tek prije šest mjeseci postao punoljetan.

– Ja samo nastojim što bolje iskoristiti priliku koju sam dobio. Dao sam sve od sebe kao i uvijek kada igram za »Rijeku« – govori mladi stoper koji je debitirao prije nepuna dva mjeseca protiv »Šibenika«. Tada je pomalo nenadano uskočio u momčad umjesto viroznog Igora Čaglja. Uoči utakmice sa »Splitom« se pak razbolio Duje Baković. I opet je Niko upao u ekipu. Spletom okolnosti.

– Čagi i Duje su jako dobri igrači, oslonci ove momčadi. Teško je pored njih dobiti priliku, međutim kada ih je potrebno odmijeniti tu sam.

Datković će po svemu sudeći zaigrati i u Maksimiru. Kapetan Igor Čagalj sakupio je tri žuta kartona, a tek treba vidjeti i kakva je zdrastvena situacija s Dujom Bakovićem.

– Čagalj ima tri žuta kartona, vjerojatno ću zaigrati. Ali nema neke posebne treme. Protiv »Splita« je bilo malo nervoze, kao posljedica straha od eventualne pogreške da ne bi nešto pošlo po zlu. U Maksimir idemo rasterećeno napraviti najbolje što možemo. Vidjet ćemo što će nam to donijeti. Želim vidjeti kako se u ovom trenutku mogu nositi s najboljim igračima u Hrvatskoj, ekipom koja igra Ligu prvaka.

Protiv »Splita« je Niko djelovao posebno dominantno u skok igri, kontrolirao je »nebo« iznad riječkog šesnaesterca, a jedinu pogrešku napravio je u na početku utakmice kada je Lisjaku preslabo vratio jednu loptu. Riječki vratar je uklizivanjem uspio otkloniti opasnost.

– Nisam vidio igrača koji mi je došao iza leđa, srećom sve je dobro završilo. Što se igre glavom tiče, imam visinu, to se i očekuje od mene.

Zanimljivo, dan prije utakmice sa »Splitom«, u subotu, Niko je nastupio i za juniore u prvenstvenoj pobjedi nad »Istrom«. Odigrao je dvije utakmice u 24 sata!

– Valjda je nešto predosjetio. Inače, mi smo stvarno dobra klapa, a to je i zasluga odličnog trenera Pučića. Za razliku od nekih prethodnika kod njega nema dodatnog pritiska.

Danas će Datković istrčati u dresu U-19 reprezentacije u Žuknici protiv Luksemburga. Datković je dijete »Pomorca«.

– Drago mi je da ću dobiti priliku zaigrati u dresu reprezentacije u Žuknici gdje sam napravio prve nogometne korake.

Još uvijek mora igrati i trenirati s gipsom na ruci što je, nažalost, postao njegov zaštitni znak u posljednjih godinu dana. Posljedica loma ruke, pa komplikacija koje su nastale nakon toga

– U ponedjeljak skidam gips. Iskreno, jedva čekam!

Neka mu to bude najveća nagrada za dosadašnje dobre partije i one koje tek slijede. Niko Datković. Ime koje treba zapamtiti. »Rijeka« dugo nije imala takvog braniča. Kod svake pogreške kojih će sigurno biti ne treba zaboraviti: tek mu je 18 godina…