Ključ - strpljivost

NENAD GRAČAN Nogometni doktor traži recept uspjeha uoči ogleda sa Španjolskom: “Treba čekati priliku, Furija izluđuje kombinatorikom”

Igor Duvnjak

UGRADIO DIO SEBE U VATRENE - Nenad Gračan i Nikola Vlašić/Foto PIXSELL

UGRADIO DIO SEBE U VATRENE - Nenad Gračan i Nikola Vlašić/Foto PIXSELL

Treba biti strpljiv i čekati situaciju koja se Španjolcima i događala. Kada visoko izgube loptu, u obrani stoperi ostanu na širokom prostoru jedan na jedan, što mi možemo iskoristiti - ocjenjuje Gračan



RIJEKA Nenad Gračan, slavni Doktor, kojem su nadimak kao klincu dali suigrači iz prve momčadi Bijelih s Kantride, svakako je jedan od najslavnijih igrača riječkog i hrvatskog nogometa, loptački umjetnik, vezist nezaboravnih poteza i golova, čija je vizija igre i tehnika često izazivala uzdahe zadivljenih ljubitelja čudesnih poteza. Već je u mladim danima postao reprezentativac ondašnje Jugoslavije, sada kao i brojni hrvatski fanovi jedva čeka kraj ovog za nas »najduljeg vikenda« i ponedjeljak, kada se Hrvatska u osmini finala EURO-a nadmeće sa Španjolskom.


Gračan ima itekakve veze sa španjolskim nogometom, po odlasku iz Rijeke u Hajduk, u čijem je dresu nažalost doživio lom noge baš na Kantridi i splitske epizode u kojoj je osvojio jugoslavenski kup 1987. godine, dvije godine potom je otišao u španjolski Real Oviedo za koji je igrao četiri sezone. U ondašnjoj je reprezentaciji na Olimpijskim igrama 1984. osvojio brončanu medalju. Plodna mu je i trenerska karijera, jedan je od rijetkih trenera koji je trenirao sva četiri najveća hrvatska kluba, Rijeku, Dinamo, Hajduk i Osijek.


Uz to je od 2013. do 2019. radio u hrvatskoj reprezentaciji do 21 godine i kroz njegove su ruke prošli brojni od hrvatskih asova koji će u ponedjeljak nastojati preskočiti visoku prepreku i ući u četvrtfinale. Naravno da i popularni Neno nije oduševljen što Hrvatska mora igrati baš sa Španjolskom.




– Nije mi baš drago što moramo na Španjolce, mogli smo proći i bolje. No, s druge strane, misliš li nešto osvojiti, moraš pobjeđivati – kaže Gračan. – Bez obzira na one prve dvije utakmice, koje su završile neriješeno, Španjolci su zaista pokazali kako su odlična momčad. Sve je to tehnički potkovano, taktički zrelo. Suparnicima ostavljaju jako malo prostora da ih ugroze. Smatram da su u pravom smislu riječi napravili smjenu generacija, tu imaju dosta novih igrača koji su se nametnuli i koji standardno igraju.


Talijani pokazali najviše

I Nenad Gračan je oduševljen igrom Talijana, koji se večeras susreću s Austrijom, osvrnuo se i na drugi današnji par Wales – Danska.
– Talijani su možda pokazali najviše od svih od svih ovih reprezentacija koje sam gledao. Djeluju toliko sigurno i toliko su opasni prema naprijed da se praktički s njima ne može stvoriti prava šansa. Oni su me zaista oduševili i mislim da sigurno mogu proći daleko. Kada je riječ o drugom paru, Danska je sigurno bila šokirana kada je ostala bez svog najboljeg igrača, ali su u ovoj posljednjoj utakmici pokazali da nisu za podcijeniti i da svakome mogu biti opasni. Mislim da bi u ovoj utakmici s Walesom oni trebali imati određenu prednost.

Posjed lopte


Španjolci diljem svijeta izazivaju strahopoštovanje bez obzira tko im bio nasuprot, uoči susreta s njima suparnik se susreće s punim košem pitanja na koja treba tražiti i nalaziti prave odgovore.


– To će svakako biti teška i zahtjevna utakmica. Ono što bi nama u taktičkom smislu trebalo biti bitno je da ih moramo istrpiti i ponašati se disciplinirano, bez obzira na to imamo li loptu ili ne. Pogotovo što suparnici vole taj posjed lopte i sigurno će biti trenutaka kada te oni, uvjetno rečeno, izlude u toj njihovoj kombinatorici. Prema tome, tu treba biti strpljiv i sve to istrpjeti te čekati situaciju koja se Španjolcima i događala. Kada visoko izgube loptu, u obrani stoperi ostanu na širokom prostoru jedan na jedan, što mi možemo iskoristiti.


Španjolska, bez dvojbe, uz silnu kombinatoriku reda matne situacije kao na tekućoj vrpci, druga je stvar što za razliku od utakmice sa Slovacima nije znala povlačiti matne poteze. Na drugoj je strani odlaskom »grlom u jagode« ostala zatečena u obrani, Šveđani su joj tako stvorili dvije itekako velike prijetnje, Hrvatski navijači se nadaju da će njihovi ljubimci znati stvoriti takve prilike i da će ih uspjeti materijalizirati..


– I kod Luisa Enriquea, kao i prije kod Guardiole, Španjolskoj je jako bitan taj posjed lopte. Igraju im oni koji to mogu ostvarivati, koji mogu biti strpljivi do stvaranja šansi. S druge strane, kako Španjolci napadaju dosta visoko s puno igrača, kod oduzete lopte nam je jako bitan taj prvi pas. Sigurno da Meteo Kovačić, Luka Modrić i Marcelo Brozović imaju tu kvalitetu i mogu brzo odigrati i izbjeći da nam lopta bude oduzeti. To će nam biti doista bitno u ovoj utakmici jer je to s druge strane i forte Španjolaca.


Kod Španjolske se, naime, malo vidi igra jedan na jedan u napadu, oni dosta sporije izlaze, to čine uvijek uz kontrolirana dodavanja. Stoga ne vjerujem da nas mogu iznenaditi brzim napadom s obzirom na to da uvijek stvaraju višak kroz neki odigrani pas. Mi moramo stalno biti strpljivi. Šanse su nam da taj naš pas kod oduzete lopte bude kvalitetan, da se lopta tu ne gubi ili da se ne predaje igraču, koji nije u povoljnoj poziciji. Kada prvi pas izađe kako treba, onda je lakše i odigrati prema naprijed.


Španjolci napadaju s puno igrača i rade visoki presing pa u obrani ostaju široko »jedan na jedan« i tu će nam sigurno biti šansa. To se Španjolskoj u dva navrata dogodilo i sa Švedskom, koja je imala velike prilike. U svakom slučaju treba vrebati suparnike, treba biti pametan i lukav.


Hrvatska reprezentacija je i ovim ulaskom u osminu finala skrenula pozornost na fenomen hrvatskog nogometa. Ima nas »koliko i jedan Milano«, a imamo reprezentaciju koja je u tek tri desetljeća postojanja bila već i druga i treća na svijetu, od nje zaziru i najjači. Kao i svako zdanje, tako se i ovo gradi od temelja, od rada s mladima. U tome je sudjelovao i Nenad Gračan, radeći dugo godina u mlađim selekcijama te se stoga još više raduje što su nekadašnji klinci s kojima je radio sada međunarodno priznati asovi.


Radost


– Bio sam šest godina u sustavu u Hrvatskom nogometnom savezu te mislim da tu treba zaista pohvaliti i instruktore i sve trenere koji rade s tim uzrastima, a ne samo ove koji su u reprezentaciji, već i one koji po klubovima stvaraju te dečke. Mi nemamo neku bazu, veliku širinu, uvijek nam nedostaju igrači na nekim pozicijama. Recimo, sada kada pogledamo desni bok ili špicu, tu smo limitirani izborom. No, uvijek se stvori neka kvaliteta i što je najvažnije, to bude i u kontinuitetu. To je zasluga svih.


Tu su kampovi, prati se igrače, evidentira ih se. To prolazi kroz generacije, to je naša bit, malo je igrača koji ne prođu kroz sve te selekcije i ne dođu do A reprezentacije. Recimo, od ovih sada ne znam tko nije bio kod mene u ovih šest godina od recimo Brozovića, Kovačića, Livakovića, Vrsaljka, Vlašića, sve do ovih mlađih, da sve ne nabrajam. Svi su oni prošli kroz to sve. Čestitke stoga HNS-u i svim tim trenerima koji igrače prepoznaju i onda ih upute dalje u sve to. Kako se ne bih radovao kada vidim dokle su stigli ti igrači, budući da u tome vidim i dio svog rada. Tu ima sjajnih osoba, koji imaju i igračku kvalitetu. Jasno, u svemu dođe i do laganih padova, ipak je to još mladost, no vrlo bitno je da u svemu tome ostanemo ustrajni i da se dečkima, bez obzira na možda jednu lošu utakmicu, i dalje ukazuje prilika. Kvalitetu imaju, što su pokazivali i pokazuju.