Gareth Southgate/Foto REUTERS
Gareth sada piše novo poglavlje i stvara put za mlade igrače, od kojih se mnogi nisu ni rodili kada je promašio taj jedanaesterac – kaže Tony Adams
povezane vijesti
ZAGREB Dok nogometni svijet raspravlja o, blago rečeno, nategnutom jedanaestercu koji je Engleskoj donio pobjedu nad Danskom i plasman u finale EURO-a, dio otočkih medija lupa kontru, tvrdeći da je gol Mikkela Damsgaarda morao biti poništen. Opet, nešto takvo bilo je za očekivati od nacije koja se voli gurati uz bok Njemačkoj, Francuskoj, Italiji, Španjolskoj, Brazilu i Argentini iako ima samo jedan trofej s velikih natjecanja.
Prema njihovom sudu, u trenutku kada je Damsgaard izveo slobodni udarac za vodstvo Skandinavaca, tri danska igrača bila su preblizu engleskom živom zidu, a to pravila nogometne igre ne dozvoljavaju. Suvišno je isticati da se pri tome previše ne bave blagim kontaktom Raheema Sterlinga i Joakima Maehlea u kaznenom prostoru.
Opet, to i nije njihov problem jer odgovornost ide na dušu glavnog suca Dannyja Makkelieja i njegovih kolega iz VAR-sobe, Paula van Boekela i Kevina Bloma, koji mu nisu sugerirali da ode pogledati snimku te situacije. Doduše, postoje stručnjaci koji tvrde da nije ni bilo potrebe za time, u skladu preporukama za korištenje videotehnologije.
Dva jedanaesterca
– Bila je to priča o dva jedanaesterca: jednom dosuđenom i jednom nedosuđenom. Kod prvog je Christian Norgaard bio tik ispred Harryja Kanea, koji je imao loptu, ali sudac tu nije reagirao. VAR se uključuje kada je pogreška jasna i očigledna, a to nije bila ta situacija. Raheem Sterling je ostvario manji kontakt s Joakimom Maehleom i mislim da taj start nije bio jamstvo jedanaesterca u tako ključnom trenutku. Danci će reći da je prestrogo dosuđen, ali, opet, ni to nije bila jasna i očigledna pogreška – poručio je za Daily Mail Mark Clattenburg, jedan od najboljih engleskih sudaca u ovom stoljeću.
Naravno, izravni akter sporne situacije također je ponudio svoje viđenje te situacije.
– To je definitivno bio jedanaesterac. Ušao sam u kazneni prostor, a on je ispružio nogu. Bila je to naša vrhunska izvedba. Morali smo dati sve od sebe nakon što smo primili prvi gol na ovom turniru – istaknuo je Sterling.
Nakon svega Dancima ostaje samo gorak okus u ustima zbog poraza koji su, ruku na srce, zaslužili jer Engleska je bila osjetno bolji suparnik većim dijelom utakmice. Opet, tu je dominaciju trebala potvrditi golovima, a ne iznuđivanjem sumnjivih jedanaesteraca.
Povijesne knjige kažu da je Engleskoj ovo tek drugi plasman u finale velikog natjecanja. Onaj prvi je stigao na SP-u 1966. godine, kada im je Geoff Hurst donio naslov svjetskog prvaka golom koji i dandanas izaziva kontroverze. U međuvremenu su nastupili u četiri polufinala, dvaput na Mundialu, 1990. i 2018. godine, i dva puta na Europskim prvenstvima, 1968. i 1996. godine.
Prije tri desetljeća kontinentalna smotra je igrana na njihovom tlu, slično kao i sada. Doduše, ovaj EURO je zamišljen kao sveeuropski i igran je širom Starog kontinenta, no ostaje činjenica da je Engleska pet od šest svojih dosadašnjih utakmica odradila na Wembleyju, gdje će u nedjelju biti održano i finale.
Simbolika
Preciznije, Hrvatska, Škotska, Češka, Njemačka i Danska gostovale su u Londonu, a jedino je četvrtfinale s Ukrajinom bilo u Rimu. S druge strane Italija je do finala došla s nešto manje putovanja. Sve utakmice Skupine A Azzurri su odigrali u Rimu, osminu finala i polufinale na Wembleyju te osminu finala u Münchenu.
Engleski mediji sada idu toliko daleko da uspoređuju i vremenske prilike u određenim razdobljima. Naime, ljeto 1966. godine na Otoku je bilo iznimno kišno, a prognoze najavljuju da će takvo biti i ovo. Jednostavno, Englezi su toliko željni uspjeha svoje reprezentacije na najvećoj pozornici da se hvataju za bilo kakvu simboliku.
U tu kategoriju spada i evociranje uspomena na 1996. godinu, kada je ključni jedanaesterac u raspucavanju polufinala EURO-a s Njemačkom promašio Gareth Southgate, koji je sada izbornik reprezentacije. Danas njegovi nekadašnji suigrači, poput Tonyja Adamsa, javnosti serviraju patetične priče.
– Te 1996. godine sam bio kapetan reprezentacije, a danas sam iznimno ponosan na Garetha. Poslao sam poruku i čestitao, a on mi se javio s predivnim odgovorom. Napisao je: »Hvala Bogu, moji mama i tata više ne moraju podnositi svu tu bol.« Gareth sada piše novo poglavlje i stvara put za mlade igrače, od kojih se mnogi nisu ni rodili kada je promašio taj jedanaesterac u polufinalu – zaključio je Adams.