RIJEKA Hrvatska nogometna reprezentacija zaključila je prvu etapu pripremnoga razdoblja pred lipanjski nastup na Europskom prvenstvu u Francuskoj prijateljskim utakmicama protiv Izraela (2:0) i Mađarske (1:1) koje u rezultatskom smislu možda jesu opravdale očekivanja, ali izborniku Anti Čačiću nisu donijele očekivane povratne informacije. U prvom redu zbog činjenice da je evidentan izostanak stožernih igrača (Rakitić, Kalinić, Badelj, Pjaca, Srna) u značajnoj mjeri poremetio pripremu oba ožujačka pripremna ogleda.

– Iz obje utakmice dobio sam neke odgovore. Igrači su bili pod marketinškom torturom što im nije bilo lako izdržati, na to nisu naviknuli tako da i nismo imali vremena za prave treninge. No, igrače sam bolje upoznao kao pojedince, njihove navike, običaje i karaktere, a to će mi dobro doći za početak priprema za Europsko prvenstvo. Istina, protiv Mađarske sam napravio samo jednu izmjenu, za to ima više razloga. Htio sam neke igrače vidjeti u punoj minutaži, a utakmica je bila pod tenzijom koju nisam htio razvodniti. Ok, trebao je početak biti drukčiji, Srna je na travnjaku morao biti od prve minute. No, s obzirom na probleme s njegovom kontuzijom odlučio sam ga poštedjeti – kaže Ante Čačić, koji je odgovore mogao dobiti jedino po pitanju uigranosti zadnje linije s obzirom na činjenicu da je na raspolaganju imao sve braniče do kojih u ovom trenutku drži (s izuzetkom Jedvaja koji je ustupljen U-21 reprezentaciji) i u okolnostima kad je namjerno iz kadra izostavio klasične lijeve bekove (Pranjić, Strinić, Leovac). Odgovori pritom nisu epohalni. Dvije utakmice odigrane u različitim okolnostima ukazale su da Čačić, kao i njegovi prethodnici, više vjeruje Schildenfeldu nego Lovrenu, koji je u paru s Ćorlukom proveo puno više minuta na terenu kad je na kušnji bio sustav s četvoricom igrača u zadnjoj liniji i da je Vida, a ne Vrsaljko,  prva alternativa na osjetljivoj poziciji lijevoga braniča u odsutnosti klasičnoga ljevaka. 

Fijasko u obrani

Hrvatska je protiv Izraela, sukladno prethodnim najavama, istrčala u formaciji 3-5-2 i doživjela fijasko u fazi obrane. »Arhaični« sustav igre poistovjetio se sa Srninim poodmaklim igračkim godinama koje više ne dopuštaju adekvatan trkački odgovor kriterijima osjetljive pozicije i istodobno teško podnosio Perišićevu »žrtvu« u igri prema nazad. Perišić je prevažan napadački adut »kockastih« da bi energetske potencijale trošio po okomici između dvaju šesnaestereca.

– Nama se može dogoditi da u utakmici imamo negativan rezultat pa moramo više riskirati. Kao trener »Dinama« sam uvijek igrao sa četiri igrača u zadnjoj liniji, a onda smo gubili u onoj utakmici protiv Ludogoreca, pa smo morali riskirati s trojicom u zadnjoj liniji. No, takve se stvari moraju prvo uigrati, teško je to odigrati ako tako nikada niste stali na terenu. Namjerno sam odlučio protiv Izraela igrati u tom sistemu, procijenio sam kako je to pravi suparnik za nešto tako. I igrači su to htjeli isprobati. Mi smo u toj utakmici bili napadački odlični, s Mandžukićem i Kalinićem bili prema naprijed vrlo opasni. Imali puno više igrača pred suparničkim vratima. 

– Naši su bočni ili krilni igrači vrlo moćni u situacijama »jedan na jedan«, brzi su i motorični igrači kojima taj sustav daje više prostora. To sve mogu biti naše velike prednosti, ali ih moramo uigrati i posložiti. No, to ne možemo odjednom, moramo uigravati, isprobavati, uložiti nekakav trud kako bi to sve skupa izgledalo bolje – kaže hrvatski izbornik koji je protiv Izraela i Mađarske isprobao četiri sustava igre (3-5-2, 4-4-2, 4-3-3, 4-1-4-1), ali nije mogao utanačiti standarde momčadi koja na EURO-u kani napraviti velik rezultat u odsustvu jednog od ključnih igrača, Ivana Rakitića, s kojim će početi i završiti priprema svake utakmice u Francuskoj. Svi sustavi igre bez Rakitića samo su »varijacija na temu«, Čačiću nisu trebale utakmice s Izraelom i Mađarskom da bi se još jednom uvjerio u individualne standarde svojih igrača najviše međunarodne klase (Modrić, Mandžukić, Perišić, Brozović). Puno više ga mora brinuti činjenica da Hrvatska u određenim fazama obiju utakmica nije uspijevala uspostaviti tečan protok lopte kao preduvjet kontinuiranim napadima i nametnuti se posjedom protiv kvalitetom podređenih suparnika, da je u objema utakmicama središnji blok olako pucao i da momčad nije adekvatno reagirala na (pre)agresivan pristup protivnika.

Realan ishod

– Utakmica protiv Mađarske nije imala obrise prijateljskog susreta, već natjecateljskoga dvoboja. Mi smo bili bolji i učinkovitiji u prvom dijelu, a sve što su Mađari napravili u prvom poluvremenu mi smo im priskrbili svojim tehničkim pogreškama. Tako da s prvih 45 minuta mogu biti jako zadovoljan. Drugo poluvrijeme je bila sasvim drukčija slika. Mađarska je zaigrala puno agresivnije, stalno bila na granici žutog kartona, a tu se naši igrači nisu snašli. Posebice ne u sredini terena. I tako su nastali problemi. Mađari su nam dolazili u zonu šuta, nisu imali ozbiljnih prigoda, ali su bili puno goropadniji. Na kraju došlo je do izjednačenja što je iskreno i realan rezultat – zaključio je Čačić.

Poslije utakmice u Budimpešti Vedran Ćorluka vratio se u prošlost da bi ublažio dojmove slabijega izdanja momčadi u drugom poluvremenu:

–  Mi smo u Budimpešti i uoči Europskoga prvenstva 2008. godine odigrali kriminalno, a poslije smo na EURO-u bili odlični.

Ćorluka je sto posto u pravu, ali ima jedan »ali«. Tu »kriminalnu« utakmicu 31. svibnja 2008. godine protiv Mađarske (1:1) odigrala je ista momčad koja je devet dana kasnije istrčala na Prateru i pobijedila Austriju (1:0) u prvoj utakmici na europskoj smotri. Utakmicu s Mađarskom u Budimpešti protekle je subote odigrala momčad koja vjerojatno više nikad neće biti na terenu u istom sazivu, kamoli istrčati protiv Turske 12. lipnja u Parizu.