PULA  Nisu uspjeli nogometaši Istre 1961 još jednom iznenaditi favoriziranog domaćina na Rujevici, četvrti uzastopni put osvojiti bod(ove) na gostovanju kod Rijeke, ali beskompromisnim pristupom do kraja izvukli su pozitivnu ocjenu. Nema predaje, geslo je momčadi koju je pripremio trener Javier Cabello. Niti kod 0:3 vodstva Rijeke nisu Zeleno-žuti »položili oružje«. Naprotiv, kako se bližio kraj susreta, sve su opasnije prijetili vrataru Todoroviću i samo je peh što je gol Frederiksena pao tek u sudačkoj nadoknadi i spriječio moguće izjednačenje u 69. izdanju Derbija della Učka. Jedan od igrača koji je oličenje pristupa igri u pulskim redovima je napadač Hamza Jaganjac, koji je golom okrenuo završnicu susreta na pulsku stranu.

Loši dueli

– Bila je to derbi utakmica i samim time morali smo u nju ući maksimalno. Mislim da smo na planu trke ušli na pravi način. Međutim, imali smo problema s drugim loptama, duelima, a imali smo i malo nesreće pritom da se lopta stalno odbijala njima. To, pak, ne možemo samo pripisati sreći ili nesreći već je činjenica da nismo bili dovoljno dobri u duelima u prvih sat vremena. Morali smo to bolje odraditi i oko toga se prelomila utakmica. Nismo osvajali druge lopte i stoga je Rijeka imala dominaciju u posjedu, a samim time smo se morali braniti više nego što smo željeli i tu smo izgubili dosta energije – rekao je Jaganjac.

Vodstvu Rijeke kumovala je i nesreća.

– Imali smo dosta peha, prvo smo postigli autogol, potom je dosuđen jedanaesterac na samom rubu kaznenog prostora i nakon toga kad je Kolić obranio udarac s bijele točke se još lopta odbila baš Puljiću. Tako se utakmica okrenula u njihovom smjeru. Oni su praktički poveli 2:0 bez da su i puknuli na naš gol. Sve u svemu, drago mi je što na kraju nismo posustali, već smo uspjeli »zakuhati« utakmicu. Malo smo se u početku gubili kod presinga, ali u završnici, u zadnjih dvadesetak minuta, kad su igrači s klupe donijeli »svježu krv, puno smo to bolje odradili.

Nakon vodstva Rijeke 3:0 izgledalo je da će Zeleno-žuti upisati visok poraz na Rujevici, ali nakon što je Jaganjac u gol pretvorio pogrešku Jankovića, situacija na terenu se potpuno okrenula i pulska je momčad stvorila nekoliko odličnih prilika za drugi gol.

– Imali smo nekoliko dobrih prilika i šteta što nismo malo ranije postigli drugi gol jer bismo imali više vremena za eventualni remi. Našao sam se u prilici nakon što me Hrvatin odlično uposlio pred golom, potom je Rozić pogodio gredu, Kumar je pucao glavom sam nakon kornera.

Derbi s Rijekom uvelike je nalikovao na utakmicu protiv Hajduka na Poljudu. I tada je domaćin pritisnuo pulski sastav i dominirao u igri sat vremena, da bi u završnici Puljani, dobrim dijelom uvođenjem igrača s klupe, okrenuli vodu na svoj mlin. Istra 1961 se odbila predati.

– Slične su te dvije utakmice. I na Poljudu smo olako primili golove, bez da nam suparnici stvore neke veće prilike u igri. Samo što smo u Splitu došli do izjednačenja, a u Rijeci nam je nedostajalo vremena.

Činjenica je da i suparnici sve više cijene pulsku mladost. Iako Rijeku u četvrtak očekuje iznimno važna uzvratna utakmica protiv Midtjyllanda, trener Matjaž Kek je od prve minute na rujevički travnjak poslao većinu glavnih aduta predvođenih Frukom, Jankovićem, Dantasom, Orečom i Majstorovićem.

Trenerovo povjerenje

– Napravili su minimalne promjene u momčadi, čime su pokazali da nas cijene i vjerujem da će nam se to sve više događati u budućnosti. Da će suparnici protiv nas igrati s najjačim postavama. Pokazali smo u četiri utakmica da kad imamo loptu u posjedu, kad imamo inicijativu, da smo vrlo opasni, vrlo okomiti u napadu.

Jaganjac je prepoznat kao radni napadač koji podjednako kvalitetno odrađuje »prljavi« posao u obrani, ali i sjajno proigrava suigrače ili zadržava loptu u fazi napada. Dosad se nije isticao golgeterskim učinkom. Međutim, sezonu je otvorio s tri gola u četiri kola i uz Emila Frederiksena, koji je postigao četiri gola, predvodi pulsku momčad u tom segmentu.

– Iskreno, nisam se mogao nadati boljem početku. Na početku priprema bilo je pitanje hoću li ići ili ću ostati u Puli. Ništa mi nije bilo garantirano. Spletom okolnosti i zahvaljujući tome što mi je trener ukazao povjerenje, dobio sam maksimalnu minutažu i nastojao to opravdati igrama. Naravno da mi puno znači trenerovo povjerenje. Već samim time što stalno igram, što sam tri utakmice odigrao od početka do kraja, a jedino sam protiv Slaven Belupa izašao pet minuta prije kraja, puno mi znači. To je ogroman vjetar u leđa za svakog igrača, a pogotovo za napadača.