Trijumf

Na putu prema Rusiji: Donosimo deset ključnih točaka nastupa Hrvatske u Skadru i Tampereu

Marko Cvijanović

arhiva NL

arhiva NL

Budući da o napadačima uvijek u prvom redu govori statistika, u slučaju Marija Mandžukića brojke su i ovaj put bile presudne: dvije utakmice, 146 minuta na terenu, četiri odlučujuća pogotka. I šest bodova. Super Mario se vratio



 Hrvatska nogometna reprezentacija uspješno je apsolvirala obje listopadske kvalifikacijske utakmice (Kosovo 6:0, Finska 1:0), osvojila šest bodova i zasjela na prvo mjesto skupine I pred posljednji ovogodišnji ispit natjecateljskoga karaktera (Island, 12. studenoga). Ovako izgleda trijumf Hrvatske u Skadru i Tampereu kroz deset ključnih točaka:


1. REZULTAT


U nogometu se već odavno ne živi od dojma, nego od rezultata, a Hrvatska ga u ovom trenutku ima. Maksimalnih šest osvojenih bodova na dvama uzastopnih gostovanjima što su na početku novoga kvalifikacijskoga ciklusa okarakterizirana vrlo neugodnim i liderska pozicija, jamče mir pred nastavak natjecanja. Malo je nedostajalo da Hrvatska ostvari svih devet podova poslije triju odigranih kola, za pun pogodak trebalo je malo više sportske sreće i golgeterskoga umijeća u prvoj utakmici protiv Turske (1:1) koja se s(p)retno provukla pred praznim maksimirskim tribinama. Hrvatska je u svakom slučaju na dobrom putu.


2. ČAČIĆEVA POZICIJA


Iako se pred utakmicu u Skadru suočio s neugodnim hipotetičkim pitanjem kosovskog novinara o mogućnosti odstupanja u slučaju poraza, hrvatski izbornik Ante Čačić dvjema je uzastopnim pobjedama učvrstio svoju poziciju za kormilom »kockastih«. Iza Čačića je četrnaest izborničkih utakmica tijekom kojih nijednom nije poražen u osnovnom dijelu utakmice, jedini posrtaj (0:1) dogodio se u posljednjim trenucima utakmice s Portugalom u osmini finala Europskoga prvenstva u Francuskoj. Kad su u pitanju pobjede nad Kosovom i Finskom, Čačićev je uspjeh tim veći uzme li se u obzir činjenica da je bio lišen usluga trojice stožernih prvotimaca (Modrić, Rakitić, Ćorluka).


3. IGRA




Hrvatska je protiv Kosova i Finske odigrala dvije različite utakmice. Tijekom prve je u ranoj fazi uspostavila tečan protok lopte kao preduvjet kontinuiranih napada kojima je mljela nedorasla protivnika i pogotke postizala kao na tekućoj traci, a u većem dijelu druge glavom udarala u čvrst obrambeni blok protivnika (5-4-1) u zoni udarca. Mandžukićev pogodak sakrio je određene slabosti u igri »kockastih«, iako je nespretno govoriti u tom kontekstu s obzirom na jednosmjernu utakmicu u kojoj Finci nisu uputili nijedan udarac u okvir Subašićevih rata. Za nešto više od minimalne pobjede u Tampereu nedostajao je mirniji pas i pojedinačna kvaliteta više na skučenom prostoru, upečatljiv dojam u Skadru pokvarila je jedino činjenica da Čačić ne uspijeva riješiti kronični problem lijeve strane što je mučio i većinu njegovih prethodnika.


4.REALIZACIJA


Poslije mnoštva propuštenih prilika protiv Turske, Hrvatska je u Skadru naplatila sve promašaje i raspucala se do te mjere da se u jednom trenutku činilo kao da se »kockasti« nadmeću u postizanju pogodaka. Pritom je prednjačio prvi hrvatski napadač Mario Mandžukić, koji je i u Tampereu postao čovjek odluke. Razlika između prvih dviju utakmica tekućega kvalifikacijskoga ciklusa (Turska, Kosovo) i ove posljednje (Finska) ogleda se u premalom broju izrađenih prilika da bi opet počeli razgovori o problemu relizacije. Statistika ne laže, »kockasti« su na trima utakmicama postigli osam pogodaka što iznosi visokih 2,66 pogodaka po utakmici.


5. ŠIRINA KADRA


Ante Čačić je u nužnim okolnostima važnih izostanaka u momčadi (Modrić, Rakitić, Ćorluka, Lovren) priliku pružio »igračima s klupe« (Kramarić, Mitrović, Rog, Čop, Kalinić, Kovačić) koji su je i zaslužili, i opravdali. Momčad je u dvjema posljednjim utakmicama doživjela korjenite promjene, a da pritom u značajnijoj mjeri nije patila igra. Rezultat nije uopće. Ispada da su pred Čačićem slatke brige uoči utakmice s Islandom do koje će potpuno zdravi biti i Rakitić i Ćorluka. Kako god izbornik »kockastih« odlučio, neće pogriješiti. Utakmice protiv Kosova i Finske dokaz su da se Hrvatska ne treba bojati budućnosti.


6. MANDŽUKIĆEV POVRATAK


Budući da o napadačima uvijek u prvom redu govori statistika, u slučaju Marija Mandžukića brojke su i ovaj put bile presudne: dvije utakmice, 146 minuta na terenu, četiri odlučujuća pogotka. I šest bodova. Super Mario se vratio. Čačić ga je čekao i dočekao u razdoblju tijekom kojega se prvi put otvoreno počelo govoriti o tome je li zaslužio nedodirljiv status u reprezentaciji uslijed kroničnih problema s realizacijom i mizerne minutaže u »Juventusu«. Mario se pritom vratio u međunarodnu golgetersku elitu poslije triju odigranih kola u vrhu je ljestvice strijelaca europskih kvalifikacija za Svjetsko prvenstvo (Cristiano Ronaldo 5, Mandžukić, Müller, Lewandowski, Andre Silva 4). Mandžukićevi pogoci su u svakom slučaju poveli Hrvatsku prema Rusiji!


7. DOBITNIK MITROVIĆ


Matej Mitrović neočekivano je dobio Čačićev poziv uslijed naprasna Lovrenova odsustva, a onda se branič »Rijeke« preko noći prometnuo u najvećeg dobitnika dviju listopadskih akcija »kockastih«. Protiv Kosova je na poluvremenu zamijenio Ćorluku, upisao drugi nastup i postigao prvijenac u reprezentativnom dresu i, što je najvažnije od scega, zaslužio status »startera« protiv Finske. I još jednom opravdao očekivanja. Mitrovićevi nastupi u Skadru i Tampereu uvelike će utjecati na njegov reprezentativni status, nije isključeno da poremeti hijerarhiju na stoperskim pozicijama.


8. KOVAČIĆEV BLJESAK


Poslije izvjesna vremena u reprezentativnom je dresu značajniju rolu dobio Mateo Kovačić, koji je u proteklom razdoblju prolazio svojevrsnu »kalvariju« u raskoraku između ogromnih mogućnosti i mizernih izvedbi. Kada u igru u 82. minuti ulazi igrač »Real Madrida« kojega »kraljevski klub« plati 31 milijun eura i koji mijenja igrača zagrebačkoga »Dinama«, kao što je to bio slučaj s Kovačićem i Rogom na EURO-u u Francuskoj, onda tu definitivno nešto ne štima. E, pa Kovačić više nije na marginama, ni u »Realu«, ni u reprezentaciji. Utakmica protiv Finske dokaz je da se Mateo budi, a da je u posljednje vrijeme dovoljno sazrio da preuzme glavnu ulogu na terenu u odsustvu važnih senatora (Modrić, Rakitić). Naravno da je Kovačićevoj igri još uvijek nedostaje rutine i mirnoće, ali u Tampereu je dokazao da ima petlje preuzeti odgovornost.


9. NAVIJAČI


Priča se ponavlja. Na žalost. I nije bitno što su hrvatski huligani ovaj put imali »suučesnike«. Hrvatski nogometni savez i reprezentacija opet će vrlo vjerojatno biti kažnjeni zbog širenja govora mržnje i nacionalizma (Ubij Srbina) sa skadarskih tribina, pitanje je samo visine ili težine kazne. Nije isključeno da UEFA opet posegne za najdrastičnijom mjerom pa Hrvatska i nastavak kvalifikacijskoga ciklusa igra domaće utakmice pred sablasno praznim tribinama. Najgore od svega je što se više nitko i ne obazire, što je sve to postalo normalno. Plači, voljena zemljo.


10. TRI KAPETANA


Spletom okolnosti Hrvatsku su u dvjema posljednjim utakmicama predvodila trojica kapetana. Najprije je uslijed Modrićeva izostanka momčad protiv Kosova poveo Vedran Ćorluka, onda je na poluvremenu iste utakmice Ćorlukinim izlaskom vrpcu preuzeo Mario Mandžukić da bi od 59. minute ta čast pripala Ivanu Perišiću. Budući da je Ćorluka otpao za Finsku, momčad je u Tampereu vodio Mandžukić, a onda je posljednje tri minute vrpcu preuzeo Perišić.