Mario Kovačević/Foto PIXSELL
Ako skrivanje u mišju rupu tijekom drugog dijela sučeljavanja s Goricom predstavlja Dinamovu realnost, onda je ogroman novac za pojačanja doslovno bačen u vjetar
povezane vijesti
VELIKA GORICA Premda konačni rezultat i povratak na vrh SuperSport HNL-a govore drugačije, prezentacija Dinama na gostovanju kod Gorice (2:0) sugerira da vođenje momčadi, na koju je tijekom ljetnog prijelaznog roka zdrobljeno rekordnih sedamnaest milijuna eura, polako postaje prekrupan zalogaj za Marija Kovačevića. Modri su, naime, u prvom dijelu praktički sabili suparnika u njegov kazneni prosor i poveli preko Mounsefa Bakrara, a u nastavku su se neobjašnjivo povukli i prepustili inicijativu osmoplasiranoj momčadi elitnog stupnja natjecanja.
U tom kontekstu se dovoljno osvrnuti na posjed lopte. U prvom dijelu Dinamo je u toj kategoriji držao 71:29, dok je nastavak donio 68:32 za Goricu. Istina, Luka Stojković si je u 75. priskrbio drugi žuti karton na utakmici zbog, blago rečeno, nepromišljenog napucavanja lopte nakon prekida, ali čak ni igrač manje u završnici ne može opravdati tako drastičnu promjenu.
Stvaranje
Iako Kovačević beskrajno voli potencirati da je momčad još uvijek u procesu stvaranja, teško se oteti dojmu da jedino racionalno objašnjenje za tu razliku predstavlja njegov strah od novog posrtanja. Naravno, maksimirski šef struke je nakon utakmice preko klupske službe za odnose s javnošću odmah lansirao izliku za vrlo skromno izdanje svoje momčadi u drugom dijelu.
– Prvo poluvrijeme nam je putokaz, bili smo dobri. Gorica je kvalitetna, znali smo da će u drugom poluvremenu stisnuti. Na žalost, ostali smo s desetoricom igrača, ali dobro smo reagirali, postigli još jedan gol i zasluženo pobijedili. Kažem, prvo poluvrijeme bilo je jako dobro, čestitam igračima od srca. Nije bilo lako pripremiti se za ovu utakmicu, bitno je da smo pobijedili. Iza nas je lijepo kolo, sve ostale utakmice završene su neodlučenim rezultatom pa smo svima pobjegli za još dva boda – govorio je Kovačević.
Odijelo i kravata
Inače, nakon Vukovara 1991, Gorica je druga najjeftinija momčad HNL-a. Bolje rečeno, Dinamo na klupi za pričuve ima igrače koji bi u Turopolju bili neupitni starteri. No, Kovačević je znao da će se u nastavku susresti s pritiskom i svjesno je povukao svoju momčad, kao da sa suprotne strane juriša Real Madrid, a ne, uz dužno poštovanje prema Gorici, kvalitativno inferiorni suparnik koji je u prvom dijelu tri puta prešao centar.
Na početku sezone proširila se teza da je Zvonimir Boban novom treneru poručio da utakmice mora voditi u odijelu i kravati. Sada je možda stigao trenutak da mu potanko objasni i što se od najtrofejnijeg hrvatskog kluba očekuje na terenu, barem unutar okvira HNL-a. Ako skrivanje u mišju rupu tijekom drugog dijela sučeljavanja s Goricom predstavlja Dinamovu realnost, onda je ogroman novac za pojačanja doslovno bačen u vjetar.
Svemu dodatnu dimenziju daje i činjenica da je Kovačević, govoreći o derbiju svih derbija u idućem kolu, istaknuo da se nada kako će u subotu protiv Hajduka biti još i bolje. Naravno, pri tome je vjerojatno ciljao na prvo poluvrijeme u srcu Turopolja, no kada se u obzir uzme nastavak te utakmice, ta rečenica gubi apsolutno svaki smisleni oblik, baš kao i neshvatljiva taktička promjena u srazu s Goricom.