RIJEKA Milan Radović je stalni posjetitelj predstava na Rujevici. Nekada vrsni strijelac, sedamdesetih godina prošlog stoljeća. Krunu »kralja« prvenstva bivše države osvojio je 1981. godine s 26 postignutih golova. Zabijao je na sve moguće načine, kao i rukom… Nije Maradonina Božja ruka… Enveru Mariću postigao je pogodak rukom u susretu s »Veležom« na Kantridi te »kraljevske godine«. Priznao je, ispravio sučevu pogrešku, ali navukao bijes trenera. Bog ga je nagradio, nakon toga postigao je još tri gola…

Pet je sezona, kako kaže s »vojskom«, proveo na Kantridi. Dolazi na utakmicu »Rijeke« i »Maribora«, na programu 8. rujna.

– Na odmoru sam, ali da ne bih izvisio naručio sam prijatelju da mi kupi ulaznicu. Jedva čekam čaroliju Kantride.

Koji vam je najdraži gol na Kantridi, onaj rukom velikom Mariću?

– Da, da… Onaj prvi u dresu »Rijeke«, kada sam se predstavio publici i zaslužio pljesak. Publika me zavoljela. Akcija je bila sjajna. U prijateljskom ogledu s londonskim »Arsenalom« na inauguraciji rasvjete. Igrali smo 2:2 s »Arsenalom« u kojem je bilo pola reprezentacije Engleske.

Što vam Kantrida znači?

– Kantrida je za mene spomenik! Najljepši stadion na svijetu. Rujevica je za mene fenomenalan kamp, ali nije zamjenski stadion! Kantrida je neponovljiva. Rijeka je prepoznatljiva po Kantridi.

Gledali ste »Rijeku« protiv Norvežana u uzvratnom susretu i porazu od 0:1?

– Razočaran sam pristupom. Nedopustivo je, naime, igrati na takav način protiv jedne prosječne ekipe. Nikad lakše nismo mogli proći dalje. Tužan sam bio te noći, ništa nisam shvatio… Dobro da su se igrači vratili u susretu s »Rudešom«, jer očito su im glave bile teške i noge umorne.

Bez obzira na to što život ide dalje, glupo je učiti na greškama. Što nije valjalo?

– Jako je slab bio protok lopte. Napadači su bili na suhom, nisu dolazili i situaciju za gol…

Bili ste i gol igrač, hranili ste se golovima. Kako se liječi neefikanost, izlazi iz kriznih razdoblja?

– Svaki je napadač specifičan na svoj način. Djelotvoran je lijek, iz iskustva govorim, puno treninga i pucanja u prazna vrata! Ponavljam u prazna vrata. Nikako ne gađati kutove, važno je samo pogoditi mrežu. Bez razmišljanja hoće li lopta ući u nju. Na utakmici, naime, nemaš vremena razmišljati gdje treba pucati… Stvara se automatizam. Najvažnije je otvoriti slavinu, kasnije je sve lakše.

»Rijeka« je promašila puno prigoda u prvom susretu sa »Sarpsborgom«, pa protiv »Hajduka«…?

– Protiv »Hajduka« smo se ispromašivali. »Hajduk« nije nikad bio slabiji, trebala je »Rijeka« uvjerljivo pobijediti. Za razliku od susreta s Norvežanima, u kojem su gosti bili brži i jači u svakom duelu. Svaka je druga lopta išla na njihovu stranu, jer mislili smo da je sve riješeno u prvoj utakmici.

Čolak je zabio prvi gol sezone protiv »Rudeša«?

– Sviđa mi se kako igra. Odgovoran je. Ne bi stalno trebao tražiti dupli pas, nego zadržati loptu… Zaraditi prekršaj. »Rijeka« ima vrhunske napadače. Proradit će.

Ova je momčad »Rijeke« spremna je uhvatiti se u koštac s »Dinamom« u borbi za naslov prvaka?

– »Dinamo« je odigrao odličnu europsku utakmicu protiv Švicaraca u drugom poluvremenu. Bjelica stvara jedan novi, prepoznatljiv »Dinamo«. Bez obzira na igračku snagu i moć »Dinama«, još uvijek sam uvjeren da je »Rijeka« prvi kandidat za naslov prvaka. Bilo je, naime, najmanje promjena u ekipi, svi su ostali na okupu. Dovedeno je nekoliko odličnih igrača koji mogu nadomjestiti odlazak Bradarića. »Rijeka« ima momčad za velike stvari. Nažalost, bez Europe.