Prva utakmica nakon pauze

Mate Maleš: Ne možemo se u Maksimiru boriti i protiv sudaca!

Ivan Volarić

Foto D. ŠKOMRLJ

Foto D. ŠKOMRLJ

Ako je onaj moj start u petoj minuti bio za žuti onda ih je puno više trebalo biti i s druge strane. To je kriterij kojega je sudac uzeo, ali mi se ne možemo boriti protiv toga.  Ovu utakmicu treba što prije zaboraviti, a na nama je da u idućim susretima izgledamo sve bolje – kaže Maleš



RIJEKA Mate Maleš vratio se natjecateljskom nogometu u velikom stilu! Vrijedni šibenski veznjak odigrao je vrlo dobru partiju u Maksimiru unatoč tome što mu je to bila prva službena utakmica koju je započeo od kraja ožujka prošle godine kada je zbog ozljede gležnja počela njegova golgota s ozljedom gležnja. U jednom trenutku dovedena je u pitanje i njegova karijera, no Mate se snagom volje i uz veliku pomoć kluba ipak vratio nogometu, a »Rijekina« vezna linija s Malešom definitivno poprimila jednu potpuno drugačiju dimenziju. Riječkim srednjim redom ponovno ravna ljudski i igrački autoritet  uz kojega je svima puno lakše igrati počevši od Ivana Močinića koji nije slučajno u posljednjim susretima među najboljim igračima »Rijeke«.


– Prije svega došli smo u Maksimir s ciljem da ne izgubimo, najbitnije je bilo da ne primimo gol i u tome smo uspjeli. Čekali smo pritom strpljivo svoju priliku iz kontre da pokušamo zabiti pogodak. Imali smo priliku u 90. minuti, zicer koji nismo iskoristili. Možemo na kraju biti zadovoljni s remijem. Ništa, idemo dalje. Ovu utakmicu treba što prije zaboraviti, a na nama je da u idućim susretima izgledamo sve bolje – govorio je nakon utakmice Maleš koji je sigurno umnogome pridonio tome da »Rijekina« momčad nakon dugo vremena u Maksimiru ostavi dojam ekipe koja zna što želi.


Momčadski duh


 »Rijeka« nije oduševila igrom, ali je vrlo jasno dala do znanja po što je došla i u tome je na kraju uspjela. »Modri« praktički nisu imali izraženu šansu.


– Igrali smo onako kako smo se i dogovorili. Rekli smo na početku ajmo se dečki stisnuti, jedan za drugoga ginuti, boriti se i čekati svoju priliku. I držali smo se tog dogovora tijekom cijele utakmice.Probudio se ponovo u svlačionici momčadski duh?

– Možda je to malo nedostajalo u posljednje vrijeme, ali mislim da će to u nastavku sezone izgledati sve bolje.


Što vam je prošlo kroz glavu kada je Radošević natrčao na Jugovićevu povratnu loptu i ušao u najbolju priliku na utakmici?


– Znali smo da moramo stvoriti jednu ili dvije stopostotne prilike. To smo očekivali, to smo tražili, došli smo do te prilike, ali je nažalost nismo iskoristili. Ništa, moramo biti zadovoljni s bodom.


Kada gostuješ u Maksimiru kod »Dinama« onda očekuješ domaćinsko suđenje, ali ljudi u crnom se svaki put potrude prirediti neko novo iznenađenje?– Neću to ni komentirati. Sve se vidjelo…

Nije lako igrati u Maksimiru protiv 13 ili 14 igrača?


– Nije jednostavno, ima puno situacija gdje mi na terenu, ali i gledatelji misle da nije onako kako se sudi. Ali, što je tu je. 


Fali snage


Dobili ste u 5. minuti žuti karton za prvi prekršaj kakvih je kasnije bilo napretek. Primjerice Machadu sudac Zebec deset minuta kasnije nije smogao hrabrosti pokazati karton iako je laktom udario Močinića u vrat. Neki suci su za to kadri pokazati crveni karton kao i kada se Taravel poslužio laktom kada je zaustavio Roshija krajem utakmice?


– Slažem se, ako je onaj moj start u petoj minuti bio za žuti onda ih je puno više trebalo biti i s druge strane. To je kriterij kojega je sudac uzeo, ali mi se ne možemo boriti protiv toga.


Ovim remijem zadržali ste prvenstvo potpuno otvorenim?


– Zato je bilo najbitnije da se ne izgubi u Maksimiru. Kući se mora dobiti svakoga.


Kako se osjećate s obzirom na to da niste dugo proveli 90 minuta na terenu?


– Osjećao sam se dobro iako nije još to – to. Nije to još ono kako mogu i znam, možda fali još malo snage, ali treba reći da u Maksimiru nije lako igrati ni kada si najspremniji. Bit će s vremenom sve bolje i bolje. 


U subotu na Rujevicu stiže »Hajduk«?


– Trebamo se dobro pripremiti i dati sve od sebe da pobijedimo – rekao je Maleš.