ZAGREB Mario Kovačević konačno je dočekao utakmicu koja je prošla bez prave prilike za suparnika njegove momčadi. Istina, Istra 1961 imala je nekoliko obećavajućih akcija, ali niti jedna od njih nije zaključena opasnošću po gol Dinama, čija je pobjeda bila potpuno zaslužena (3:0). Jedina intervencija Ivana Nevistića stigla je u 18. minuti, kada se opružio po travi i obranio prizemni udarac Stjepana Lončara s vrha šesnaesterca. Svi ostali napadi Puljana bili su mlaka voda.

Modrima je na putu do nova tri boda snažan vjetar u leđa dala kardinalna pogreška Franka Kolića u 5. minuti, koju je Dion Drena Beljo iskoristio za jedan od najlakših golova u karijeri. Tada je vratar Puljana loše primio povratni pas Filipa Tarabe, dopustivši da mu se na vrhu peterca lopta odbije dva metra od noge, a zatim se i poskliznuo u očajničkom pokušaju da brzom reakcijom pokuša sanirati posljedice kriminalnog štopanja.

To je ujedno bilo sve od Dinama u idućih dvadesetak minuta. Gosti su uspijevali držati ravnotežu na terenu i djelovali su sasvim solidno, iako su bili prilično bezopasni. Zapravo, činilo se da je Dinamo na tragu vlastite izvedbe iz utakmica s Osijekom i Vukovarom 1991. No, završnih dvadeset minuta prvoga dijela donijelo je kvalitativni pomak i nekoliko sjajnih prilika za povećanje modre prednosti.

– Rano smo poveli, uz malu dozu sreće. Nakon toga se činilo kao da smo se malo uspavali. Istra nam je dobro parirala, ali kontrolirali smo igru. U završnici poluvremena smo stvorili smo još nekoliko lijepih prilika i žao mi je što neke od njih nismo realizirali. U drugom dijelu smo sve kontrolirali, a igrači s klupe donijeli su nam novu energiju – tumači Kovačević, ciljajući na strijelce golova u završnici utakmice, Gonzala Villara i Sandra Kulenovića.

Iako je i ova utakmica donijela dvije-tri sitnije pogreške, maksimirski šef struke definitivno ima dovoljno razloga za zadovoljstvo. Prema njegovim riječima, velik dio gostovanja kod Osijeka izgledao je dobro, baš kao i prvo poluvrijeme nedavnog derbija na Rujevici, dok je izvedba protiv Vukovara 1991 unatoč pobjedi bila ispod Dinamove razine. Sučeljavanje s Istrom 1961 donijelo je očigledan pomak u odnosu na te tri utakmice.

Iako bi bilo pretjerano reći da to izgledalo kao rapsodija u plavom, savršeno je jasno da je Kovačevićeva momčad u četvrtom kolu pokazala najviše. Pritom joj je dodatni impuls dalo rano vodstvo nakon Kolićevog teškog kiksa, ali bez obzira na nešto slabijih prvih dvadeset minuta, nitko ne može osporiti činjenicu da je Dinamo cijelo vrijeme držao konce igre.