RIJEKA Nogometaši »Rijeke« ostvarili su protiv »Splita« u Parku mladeži važnu pobjedu (2:0), iskoristili još jedno neuvjerljivo izdanje prvoga konkurenta »Dinama« koji je remizirao s »Istrom« 1961 (1:1), zasjeli na drugo mjesto sa samo dva boda zaostatka za »modrima« i odigrali najbolju utakmicu sezone. Koliko god čvrsta bila pozicija trenera Matjaža Keka, uoči subotnjega splitskoga susreta trener »bijelih« vjerojatno je bio pod najvećim pritiskom rezultata otkako je stao za kormilo riječke momčadi. Više od uvjerljive pobjede Keka treba radovati činjenica da je u presudnom trenutku skupina kvalitetnih pojedinaca u riječkoj svlačionici postala momčad na tradicionalno neugodnom terenu. Pečat splitskom trijumfu dao je Marin Tomasov koji je u Parku mladeži odigrao najbolju utakmicu u dresu »Rijeke« i valjda konačno postao stožerni prvotimac. Šteta bi bilo da Marinovi igrački i energetski kapaciteti čuče na klupi.

– »Split« je u drugom poluvremenu preuzeo više rizika u igri, podigao obranu visoko i ostavio na prostor za kontre i polukontre. Čak i s igračem manje stvorili smo u takvim okolnostima nekoliko izglednih prilika. Mogli smo i ranije osigurati pobjedu, ali i ovako nije loše ispalo. Istina je, natrčao sam se, pogotovo kad smo ostali s desetoricom, ali u tim trenucima je u svima nama proradio inat i želja da sačuvamo vodstvo. Na kraju nam se otvorilo pa smo potvrdili pobjedu.

Kompaktni u bloku

S obzirom na količinu prilika pred Zagorčevim vratima, trener Splićana Zoran Vulić pošteno je poslije utakmice priznao da konačni rezultat ne odgovara pravom stanju na terenu.

– Vratar Zagorac je Splićane držao na životu, stvorili smo stvarno jako puno prilika. Dobro da nam se to nije obilo u glavu, ali nije se moglo dogoditi jer je cijela momčad od prve do zadnje minute bila na visini zadatka. Leškoviću se dogodila ona jedna mala neopreznost, ali događa se i najboljima. Momčad je odlično reagirala u situaciji s igračem manje, zadržali smo koncentraciju do samoga kraja. »Split« nam praktički tijekom cijele utakmice nije stvorio nijednu izglednu priliku. Ta činjenica najbolje govori o našoj igri. Konsolidirali smo igru u fazi obrane, kompaktni smo u bloku, igramo opreznije, koncentriranije i to se vidi na terenu. Protivnici nam više ne stvaraju puno prilika, više ne primamo neke jeftine golove kao na početku sezone.

Kad je u pitanju igra prema naprijed riječke momčadi, »bijelima« još uvijek nedostaje ideje u igri na postavljenu obranu protivnika, a u takvim okolnostima Marinov pogodak »ni iz čega« uvelike je olakšao posao u utakmici tijekom koje trener Kek zaslužuje pohvale za taktički pristup utakmici. Trener Riječana je modificirao osnovni sustav (4-2-3-1), okrenuo raspored igrača u veznom redu (4-3-2-1) i visoko postavljenim Močinićem i Bradarićem  u startu je onemogućio Splićanima razviti igru.

– To je odlično funkcioniralo, Močinić i Bradarić su bili vrlo agresivni, Maleš je odradio posao korektora vezne linije. U takvim okolnostima je i nama igračima prema naprijed uvelike bilo lakše igrati i dolaziti u prigode.

Najzreliji nogomet

Marin Tomasov je u karijeri odigrao puno dobrih utakmica, u riječkoj momčadi također, ali njegovo izdanje u Parku mladeži spada u red onih najboljih.

–  Da li igram nogomet karijere? Bilo je razdoblja dobre igre i u »Hajduku«, ali slažem se s konstatacijom da trenutno igram možda najzreliji nogomet. Možda je i do godina, skoro će mi 28, u najzrelijim sam igračkim godinama, sada bih trebao davati najviše i trudit ću se da tako bude u svakoj utakmici. U Rijeci zaista uživam, ozračje oko kluba je fenomenalno, momčad je prava. Dišemo jedan za drugoga, to se najbolje vidjelo u subotu u Splitu. Najbolja utakmica u »Rijeci«? Nikad nisam izdvajao utakmice, ali da je među boljima, sigurno jest.

Ako je točno da igra najbolji nogomet u karijeri, s pravom se postavlja pitanje izbornikova poziva. Za sada Niko Kovač prima neutralna saznanja o odličnoj Marinovoj formi. Više od toga još se ne spominje. Još…

– Naravno da razmišljam o reprezentaciji, nadam se da bi jednoga dana mogao stići poziv hrvatskoga izbornika. A kažu da nada umire posljednja, ha, ha… Zašto ne? Ako budem nastavio ovako dobro igrati, ne vidim razloga da ne dobijem priliku. Mislim da mogu još bolje igrati, na meni je da nastavim marljivo raditi i pružati dobre partije u klubu, a izbornik je taj koji donosi konačnu odluku. Budem li i u nastavku sezone bio na razini igre u Parku mladeži, sve je moguće.

Metarmofoza

Poslije neuvjerljivih izdanja »bijelih« u dvobojima s »Dinamom« i »Hajdukom«, tijekom subotnje utakmice sa »Splitom« riječka je momčad doživjela svojevrsnu metamorfozu. Duhom i tijelom to je bila neka sasvim druga momčad. U čemu je tajna preporoda?

–  Momčad je stvarno regirala vrhunski, možda neki put kritike dobro i dođu. Međutim, moralo je krenuti. U nas se uvukao neki strah nakon što smo na početku sezone neobjašnjivo počeli primati puno pogodaka. Trener je odlučio svakoj utakmici pristupati na način da držimo nulu pa ćemo nešto prema naprijed napraviti. Protiv »Dinama« i »Hajduka« smo držali nulu, ali nismo napravili ništa prema naprijed. Možda nam je malo i sreća okrenula leđa, ali sreću u nogometu katkad treba isprovocirati. Evo, protiv »Splita« je ušlo poslije onog mog udarca i normalno da je automatski bilo lakše igrati. Bili smo rasterećeniji, igrali opuštenije. Želja kod nas nikad nije bila upitna, ali u nekim smo utakmicama bili neobjašnjivo grogirani, možda su i noge bile malo teške, natovarili smo sebi i psihološki pritisak… Sve se to odrazilo na našu igru, ali u Parku mladeži smo se opet našli. Vjerujem da ćemo u utakmicama što slijede podići razinu naše igre i početi u kontinuitetu pobjeđivati. »Rijeka« je opet onakva kakvu su je navikli gledati.

I ljestvica opet poprima realne obrise, »Dinamo« i »Rijeka« su na čelu, jedino tijesne bodovne razlike na vrhu ukazuju da su dvije najbolje hrvatske momčadi nešto lošije ušle u sezonu.

–  To je točno. Nije loše da prvenstvo bude nešto napetije. Evidentno je da smo i »Dinamo« i mi u sezonu ušli nešto neuvjerljivije, ali što se nas tiče, pokalo dolazimo na sebe. Uspije li »Dinamo« izboriti nastup u Ligi prvaka, pokušat ćemo iskoristiti činjenicu da će se potrošiti u europskim nastupima. Na nama je da iskoristimo svaku priliku, ali prvenstveno se moramo okrenuti sebi samima. Naš je cilj biti u vrhu, ne zamaramo se pričama o borbi za naslov prvaka, želimo pobjeđivati, a vidjet ćemo dokle će nas to odvesti.

Tomasov prekida svaku vrstu hipotetčkih razmišljanja kad su u pitanju osobni ciljevi…

– Nisam od onih koji će sebi uoči sezone zacrtati određen broj golova i asistencija, bitno mi je samo da budem zdrav. Uostalom, nisam od onih koji bi isticali pojedinačni učinak na uštrb momčadi. Bitna je momčad, a ne pojedinci. Dobra će momčad uvijek izbaciti pojedinca, samo treba nastaviti ovako raditi i bit će sve ok. Vjerujem u sebe i u momčad.