Leon Benko prekinuo post dug 19 godina

Samo dva su nogometaša iz Rijekina dresa uskočila u kockastu majicu nacionalne vrste na službenim natjecateljskim utakmicama: Elvis Brajković 16. studenog 1994. godine u Palermu protiv Italije i Leon Benko 15. studenog 2013. godine u Reykjaviku protiv Islanda 

RIJEKA » Matjaž Kek, trener Rijeke, pomno prati zbivanja na međunarodnoj sceni. Nekada je bio izbornik Slovenije, sada je najviše koncentriran na – Hrvate. Poglavito igrače Rijeke. Strepi, ozljede su prokletstvo Kantride, a Benko i Maleš su u A selekciji, Datković i Močinić u mladoj, a tu je još Kvržić, BiH reprezentativac.

Jedva je dočekao pauzu u prvenstu da bi igrači zaliječili rane tijela i duše. Dva tjedna do susreta s Lokomotivom iduće nedjelje u Maksimiru bili bi Božji dar da nije odsutno pola momčadi, točno petorica iz udarnog sastava. Iako takvoga, zapravo, zasad nema kod Keka. Svi su svakog dana, na svakom treningu, na novoj kušnji. Zna Kek pojedinačnu dijagnozu bolesti i terapiju, pa će sigurno dva tjedna bez igranja biti od velike koristi. Završnica sezone, naime, nudi osam utakmica do 18. prosinca (ponavlja se susret s Hrvatskim dragovoljcem), nakon što je otpala uzvratna kup utakmica četvrtfinala s Osijekom (prebačena za proljeće). 

Elvis Brajković je 16. studenog 1994. godine u Palermu zaigrao za Hrvatsku u čuvenoj pobjedi (2:1) »kockastih« nad reprezentacijom koja je nekoliko mjeseci ranije postala viceprvak svijeta. Budući da je mjesec i pol dana kasnije dres bijelih zamijenio onime »Münchena 1860«, njegov nastup protiv »azzurra« ostao je zabilježen kao posljednji jednog igrača »Rijeke« u kvalifikacijskoj utakmici za veliko natjecanje. Sve do Benkovog na Islandu… – Definitivno je prošlo previše godina od mog nastupa u Palermu do ovog Leona Benka u Reykjaviku – kaže Elvis Brajković. – Sigurno je bilo igrača koji su svojevremeno zaslužili priliku, ali glavni razlog zbog kojeg nisu vidim u činjenici da »Rijeka« godinama nije bila percipirana na način na koji je danas. Zahvaljujući rezultatima koje klub ostvaruje igrači su sve kvalitetniji i moramo biti ponosni što kao klub imamo nekolicinu igrača koji su blizu A reprezentacije. Benkov nastup protiv Islanda je kruna njegove igre u Rijeci i definitivno je zaslužio zaigrati na ovako važnoj utakmici – ističe nekadašnji branič, koji je u dresu Hrvatske odigrao osam utakmica i postigao dva pogotka.  Uspoređujući reprezentaciju u vrijeme kada je igrao i danas, Brajković smatra da je prije 19 godina igračima »Rijeke« bilo znatno teže doći na reprezentativni popis. – Čini mi se da je danas lakše doći do reprezentacije ponajviše iz razloga što je »Rijeka« financijski i organizacijski puno bolji klub nego što je bila prije dvadesetak godina. Međutim, to ne umanjuje vrijednost ovog Benkovog postignuća već govori da se u klubu radi dobar posao – zaključio je Elvis Brajković. (M. S.)

Kek zna što je rad u reprezentaiciji, Slovence je odveo na mundijal 2010. preko majstorice s Rusijom. Kakve su tenzije i ogromne količine motiva kod svakog igrača. Pa sigurno jedva čeka srijedu, povratak svih reprezentativaca svih selekcija, da bi se uvjerio u kakvom su stanju. Močinića i Datkovića vidio je na djelu (zapaženi) na pulskom travnjaku u porazu od Švicarske. Leona Benka na TV ekranu, u prijenosu iz Reykjavika. Maleš je grijao klupu.     

Balaban rekorder

Benko je dobio posljednjih pet minuta (sa sudačkim vremenom), bio je to očajnički potez izbornika Nike Kovača u pokušaju aktiviranja napadačkog dinamita. Jer svi su napadači bili izgubljeni u zimskoj idili islandske šume. Rijekin je topnik u trećem pokušaju, kod trećeg izbornika, upisao prvi nastup u službenoj kvalifikacijskoj utakmici. Simbolično, ali zasluženo s obzirom na to kojom lakoćom trese mreže u prvenstvu i na europskoj sceni. Dva su igrača iz Rijekina dresa uskočila u kockastu majicu nacionalne vrste na službenim natjecateljskim utakmicama.

Od Riječana najviše je utakmica za hrvatsku vrstu (39) odigrao Boško Balaban, ali ne kao član prvoligaša s Kantride. Bio je već emigrirao u potrazi za novcem i slavom, kao što su prije njega to učinili Danijel Šarić i Mladen Mladenović, Rambo s Kantride. Drugi su poput Dubravka Pavličića uplovili u riječku luku, igrali za reprezentaciju. Riječani i nogometaši Rijeke. Sedam je Riječana nastupilo na Svjetskim prvenstvima (Mario Varglien, Gino Gardassanich, Guido Gratton, Pero Radaković, Mišo Hrstić, Danijel Šarić i Boško Balaban – dokumentirao je vrsni novinar i povjesničar sporta Mišo Cvijanović), tko je sljedeći, na mundijalu u Brazilu (plasirat ćemo se!)? Možda Mate Maleš ili Ivan Vargić, koji je bio na klupi kod Igora Štimca za susret s Belgijom i Škotskom. Možda Benko? 

Rijekin stadion Kantrida inauguriran je prije točno 100 godina. Puno je bilo reprezentativaca iz riječkih klubova. Pod četiri zastave: Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca, Italije, Banovine Hrvatske, Titove Jugoslavije i – Hrvatske. Novije doba, prije nešto više od pola stoljeća (18. lipnja 1961.), otvorio je virtuoz iz Crikvenice, Vladimir Lukarić u prijateljskom ogledu Jugoslavije i Maroka (3:2), na kojoj je debitirao i najpoznatiji i najveći – Petar Radaković. Strijelac pogotka za sva vremena na Svjetskom prvenstvu u Čileu 1962. godine protiv Njemačke (1:0). Novi Miškovićev stadion trebao bi nositi njegovo ime.   

  Barbera se ne zaboravlja

   Benko je u službenoj utakmici reprezentacije debitirao kao igrač Rijeke, uz činjenicu da je Maleš bio na klupi veliko je priznanje i treneru Matjažu Keku. Obojica bi mogla dobiti prigodu u revanšu u utorak na stadionu Maksimir i tako ispisati novu stranicu blistave povijesti HNK Rijeka. 

Poput one Elvisa Brajkovića na jučerašnji dan (16. studenoga 1994.), na stadionu Barbera u Palermu. Hrvatska je svladala viceprvake svijeta, Italiju, 2:1, dvama pogocima Davora Šukera. Brajković, tada igrač Rijeke (poslije je prešao u TSV 1860 München), bio je tajno taktičko oružje trenera Tomislava Ivića (Blažević je bio kažnjen, nije smio u svlačionicu…), na desnom beku… I jedan od najboljih igrača. Na toj utakmici u nastavku je igrao i Mladen Mladenović, ali kao član Casina Salzburg (donedavno kluba izbornika Kovača). Valja se prisjetiti tog sastava: Ladić, Brajković, Jarni, Štimac, Jerkan, Bilić, Asanović, Prosinečki (Mladenović), Boban, Šuker, Jurčević (Kozniku). Film sa stadiona Barbera je stalno pred očima, prekrasna priča. Svi zajedno na stadionu bili smo toliko ponosni. Jedna od najdražih pobjeda. Arrigo Sacchi, izbornik Italije, nije dugo shvatio što mu se dogodilo… 

Službene utakmice se pamte, revijalne i prijateljske su uglavnom za – trenere. 

Kek to dobro zna, svjestan da će se svi potrošiti mentalno i fizički, ali pozivi njegovim igračima najbolje su mu priznanje za ono što gradi na riječkoj travi radosti.

Leon Benko prekinuo post dug 19 godina

Balaban rekorder

&nbsp;&nbsp;Barbera se ne zaboravlja

Lidlova super ponuda

Barbera se ne zaboravlja