Foto N. MATEJČIĆ
Godine lete, uskoro treba proslaviti 94. rođendan, ali kada vas vidim, vrijeme kao da nam je stalo - rekao je Ljubo Španjol okupljenima
povezane vijesti
RIJEKA Prolaze godine, prolaze desetljeća, a nešto kao da traje vječno – pomislio bi čovjek svjedočeći druženju tolikih poznatih i cijenjenih nogometnih imena iz raznih generacija Lučkog radnika. Ondašnji suigrači ostadoše vezani neraskidivim vezama, nema dvojbe da će tako biti dok su god živi. Godinama već održavaju lijepu tradiciju susreta, u restoranu »Ribica« okupiše se oko koga drugoga nego oko Ljube Španjola, čovjeka koji je desetljećima bio »alfa i omega« nogometa u Rijeci, ali i znatno šire. Slavni barba Ljubo, u onda lijepa vremena tvorac zapaženog Lučkog radnika, upamćen potom po predsjednikovanju Rijekom. Vratio ju je među prvoligaše, uza dva osvojena Kupa bivše države odveo ju na europsku scenu, a u ta su doba na stadion Kantride postavljeni reflektori.
Feruccio Ban
Doajen riječkog nogometa, koji uskoro treba proslaviti 94. rođendan, ne zaboravlja svoje drage Dokere, ljude s kojima je prijateljevao dok su nosili dres popularnog Lučkog, svi zajedno uistinu ostavljaju dojam sportske obitelji u kojoj lijepe uspomene ne blijede nikada i u kojoj svatko zadovoljno oko sebe gleda draga lica.
Jedan od njih, vrsni veznjak Feruccio Ban, dao je sve od sebe u organizaciji susreta, dogovaranju s tolikim suigračima koji su se okupili sa raznih strana na održanje ove lijepe nogometne tradicije. Stoga je s guštom bio među slušateljima kada se barba Ljubo nakratko obratio svima i kao i svi ostali, od srca mu je zapljeskao, dajući mu i na taj način priznanje na neizbrisivi trag koji je ostavio u riječkom nogometu.
Godine lete
– Godine lete, uskoro treba proslaviti 94. rođendan, ali kada vas vidim, vrijeme kao da nam je stalo, uvijek su nam žive u sjećanju tolike epizode koje smo zajedno proživljavali – poručio je Ljubo Španjol. – Lučki radnik je godinama bio dio lijepe stvarnosti ovog grada. Osim toga i naširoko poznat i cijenjen, od Senja i Crikvenice, preko Grobnika i Hreljina do Umaga, Rovinja, Poreča i Buja. Prošlost nikada ne treba zaboravljati, zahvaljujući njoj imamo sadašnjost i možemo gledati u budućnost.
Boro Fućak, sjajni nogometaš Primorja i Grobničana, navratio je slučajno i susreo je tolike prijatelje. Ivan Kocjančić, Vlado Tičak, Krsto Pavić, Danilo Đaković, Borislav Topić, Janko Janković, Mladen Šarić, Sanjin Mandekić, Mladen Butković, Marinko Čulumović, Milan Rimac i ostali su uz smijeh i s guštom mogli prepričavati tolike nogometne događaje u kojima su bili zapaženi protagonisti.