RIJEKA S »Interom« je osvojio »tripletu«, talijansku scenu i pokorio Europu. Argentinac Javier Zanetti igrao je do 41. godine. Devetnaest godina u »Interu«, do prije dvije godine. Samo je jedan kapetan! Zanetti je kapetansku traku »Intera« nosio 15 godina! Najveći je humanitarac među nogometašima. Stigao je i do Rujevice. Glavna zvijezda, razumljivo, atraktivne festivalske utakmice veterana »Rijeke« i »Intera«. Ekskluzivni razgovor za naš list obavljen je odmah po dolaksu u riječkom hotelu »Bonavia«. »Zanetti« i »Inter« je vječna ljubav. Istječe druga funkcionerska godina, dopredsjednika, nakon 19 sezona igračke karijere. Brak neraskidivih okova?

– Puno mi znači nastavak suradnje s »Interom« nakon igračke karijere. Teče 21. godina. »Inter« mi je pružio toliko zadovoljstva da ne bih mogao zamisliti biti član nekog drugog kluba. Nema tog novca, nema tog bogastva zbog kojega bih se »prodao«. »Inter« i Argentina. »Inter« je uvijek bio velika i složna obitelj. I u krizi rezultata, normalna ciklička pojava u nogometu. Otvorili su mi vrata kada sam bio mlad, nakon četiri godine dali su mi kapetansku traku koju sam nosio 15 godina. Prihvatio sam novu ulogu, onu dopredsjednika, i zbog činjenica da mogu tako istodobno pratiti rad i aktivnost »Fondacije Pupi«, do koje mi je jako stalo. Ponosan sam i danas u veteranskoj ekipi što mogu nositi dres »Intera«. Fondaciju sam osnovao sa suprugom Paulom prije 15 godina, u doba velike ekonomske krize u Argentini.

Zaklada za pomoć domovini. Rođeni ste u Dock Sudu, periferiji Buenos Airesa, koji ima pet klubova – »Indipendiente«, »Racing«, »Lanuse«, »Templestley« i vaš »Banfield«?

– U Argentini su dovoljno dvije školske torbe, napravite gol i imate igralište. U školi bismo od bijele kute napravili loptu i igrali. Najljepše utakmice mog djetinjstva. Sa puno strasti doživljavam i danas nogomet. Imao sam tri godine kada sam dobio prvi dar – loptu. I danas uživam u igri s tom čudesnom igračkom. Odrastao sam s njom. Djeci Argentine želim nešto vratiti. Sa suprugom Paulom htjeli smo pomoći ljudima, posebice djeci koja koja nemaju mogućnost školovanja. Nažalost i danas, za posjeta domovini, situacija nije puno bolja. »Rođenje« Zaklade bilo je nešto jedino lijepo te nesretne godine. Jedne od najgorih igračkih dana. Poraz 5. svibnja u Rimu, pa eliminacija Argentine na Mundijalu još u skupini…

Perišić i Brozović

»Tripletta« je bila vrhunac. U Madridu ste dvama pogocima Milita, rivala iz susjedstva u Argentini, sredili »Bayern« trenera Luis van Gaala. Nijemci su imali 68 posto posjeda lopte… Pravo finale je, međutim bila eliminacija »Barcelone«? Ligu prvaka osvojila je ekipa Julija Cesara, Maicona, Cambiassa, Sneijdera, Eto’oa, Pandeva…?

– Bio je to plod dugogodišnjeg sistematskog rada. Jedinstveno, neponovljivo uzbuđenje je podignuti pokal Lige prvaka kao kapetan »Intera« nakon 45 godina! S igračem manje prošli smo »Barcelonu«. Sjećate se kako se žrtvovao Eto’o?  Utakmica nikako da završi. Znali smo da su najbolji. Mogu ljudi pričati što hoće o našim defenzivnim sklonostima, svatko bi tako igrao protiv one »Barcelone«. Otišao je Cruyff, čovjek koji je pomaknuo granice nogometa. Pretvorio u poeziju, ali mi smo pobijedili.

»Inter« je dobro krenuo ove sezone, ali prošlog je tjedna protiv »Sassuola« ostvario tek prvu gostujuću pobjedu u drugom dijelu?

– Dva velika igrača. Daju svoj doprinos. Sretni smo što su dio naše ekipe, jer riječ je o klasnim igračima. Vjerujem da ćemo im omogućiti i pomoći da pruže još više. Pomognu sebi, »Interu« i reprezentaciji Hrvatske.

Luis Suarez, legenda »Intera«, bio je u jednom razdoblju i trener, i vama one prve sezone, rekao je da nije trebalo prodati Kovačića »Realu«?

– Suarez je povijest »Intera«. Kovačić je otišao u dogovoru s klubom. Otišao je u veliki klub, s Mateom smo u dobrim odnosima. Biserni je igrač. Pred njim je velika karijera. To je najvažnije.

Imali ste puno trenera, od Mourihna do Maradone, kao dvije suprotnosti, ali i Hodgsona, Suareza, Lucescua, Simonija, Lippija, Zaccheronija, Cupera…?

– Mourinho i Maradona imaju različite poglede na nogomet. Ali nemojmo zaboraviti da je Maradona napravio puno za Argentinu, a Mourinho za svjetski nogomet.

Maradona ili Messi

Maradona je još uvijek bolji od Messija?

– Nije lijepo raditi usporedbe. Maradona je bio najbolji u svom vremenu, sada je to Messi.

Bili ste prijatelj s Maradonom, ali nije vas odveo na Mundijal 2010. godine…?

– Njegova odluka. Nisam mogao utjecati. Nikad nisam zamjerio. Tada sam bio malo razočaran i zbog toga što sam odigrao sve kvalifikacijske utakmice. Znam samo da sam dao sve od sebe, a nikad neću saznati  zbog čega sam optao s popisa. Bez obzira na to što sam tada imao 37 godina. Ali pobijedili smo sve s »Interom«. Igrao sam nekoliko pozicija. Maradona je uvijek nastojao biti jedinstven trener, kao što je bio igrač.

Niste bili na Mundijalu niti kada je izbornik bio Pekerman?

– I to je dio nogometne priče. Nikakav problem.

Kako održavate formu?

– Trčanje i bicikliranje oko jezera Como. Malo je teže po ljeti, česta su zaustavljanja. Tako je i u Argentini, tamo me cijene zbog humanitanog rada moje zaklade Pupi.

Filozofija života?

– Disciplina je temelj svega, u nogometu i životu. Uvijek sam respektirao sport kao profesiju koja mi je omogućila uživati u svom poslu. Najveći je problem biti stalno na visokoj razini.

Broj 4 je poručen prošle godine. Zbog čega broj četiri, a ne 22 kao u reprezentaciji Argentine 1998. godine?

– Kada sam došao 1995. godine, četvorka je bila jedino slobodna. Osim što su desnog beka u mojoj domovini uvijek zvali »četvorka«, a ne kao u Europi gdje je obično – dvojka. U Argentini su dresove dijelili po abecednom redu… Zahvalan sam »Interu« što su povukli moj dres.

Perišić i Brozović u »Interu«, Mandžukić u »Juventusu«, Kalinić i Badelj u Fiorentini… Pa Vrsaljko i drugi u Serie A. Kao u vremenima Bobana, Jarnija, Bokšića… Hrvati su opet u modi?

– Samo potvrda vrijednosti hrvatskog nogometa. Jedne škole koja traje još od vremnsa vaše bivše države. Boban je bio genijalac, Bokšića se nije moglo čuvati. Ali sjećam se i Olića u finalu Lige prvaka. Mi smo sretni sa svojim Hrvatima, Perišićem i Brozovićem.

Pjevač i glumac

Dva hrvatska reprezentativca su u vašim redovima, u Španjolskoj imamo Modrića, Rakitića, Kovačića…

– Hrvatska ima potencijal za polufinale, a onda je sve moguće. Moj favorit je Njemačka. Italija ima tradiciju.

A Francuska? Oni su kao domaćini nezaustavljivi. Prvaci Europe 1984., svjetski prvaci 1998. godine?

– Zaboravio sam na »trikolore«. Imaju jako dobre igrače. Europsko prvenstvo bit će neuzvjesno i zanimljivo. Očekujem visoku kvalitetu.

Koliko su u modernom nogometu bitni treneri, plaćeni zlatom?

– Vrlo važni. Pogledajte Ranierija koji je od »Leicestera« napravio čudo. Gospodin trener s taktikom u malom prstu. Bio mi je trener u »Interu«. Bitni su treneri, najvažniji su igrači, ali nemojmo zaboraviti na klupske djelatnike. Nitko nije otok sam za sebe. Kada svi idu istim putem vrlo je vjerojatno da će klub doći do cilja – uspjeha.

Osim što ste igrali i pjevali ste. Himna Pazza Inter je vaše djelo?

– »Inter« treba uvijek voljeti!

I glumite?

– Snimio sam film o svojoj karijeri. Bilo je uzbudljivo.

Rijeka?

– Bilo je prelijepo. Dirljivo. Vratit ćemo se.