RIJEKA Kiša je natapala travnjak u osječkom Gradskom vrtu, svjedočili smo i kiši golova pri čemu je »prokisnuo krov« u hrvatskoj obrani te je aktualnim svjetskim viceprvacima s prošlog Mundijala u Rusiji glad za nužnom pobjedom u kvalifikacijama za SP utažena »čipsom i kikirikijem«, samo bodom. Pristupu utakmici, pogotovo u prvom poluvremenu, kao ni igrom hrvatske obrane, nije zadovoljan ni legenedarni golgeter Rijeke Milan Radović, svojevremeno najbolji strijelac ondašnje Prve jugoslavenske lige.

– Ruku na srce, Hrvatska nije ušla u utakmicu kako treba – smatra Milan Radović Krlja, veliko riječko pojačanje iz tadašnjeg drugoligaša, Radničkog iz Pirota 1976. godine. Osvajač je dva Kupa Jugoslavije s Rijekom, 1978. i 1979. godine. U prvom finalu na stadionu Crvene zvezde postigao je jedini pogodak protiv Trepče. Uz toj je sezoni 1980./81. bio najbolji strijelac prvenstva s 26 golova. Još 1981. prešao u Brest, gdje je završio igračku karijeru tri godine kasnije.

– Za 90 minuta igrači nisu napravili pošteni prekršaj. U biti svaka ničija lopta bila je njihova. To je jedna stvar, a druga je što mislim da je Dalić pogriješio. Nije trebao promijeniti četiri igrača, to je puno. Taman je obrana bila počela igrati kako treba. Mislim da je tu osnovni problem, nema više one uigranosti. Uz to, Kovačić nije igrao zbog žutih kartona, no vraćam se onim promjenama, trebao je staviti jednog novog igrača i gotovo. To je moje viđenje, ja na to tako gledam.

Luki svaka čast

Nekadašnji golgeter Rijeke Andrej Kramarić postigao je pogodak, a u finišu je zamijenjen.

– Dođe period kada igrač ne može dati gol ni s metra, ali je bitno da ulazi u šanse. Kramarić je pak dao gol. Nemojte misliti da ga pravdam, međutim, gdje su drugi? Kramarić se nađe u šansi, no s obzirom kakav je teren bio, jednostavno nije dobro uspio zahvatiti loptu. Na kraju krajeva, šansu je imao i Vlašić i to iz čistije situacije nego Kramarić.

Ispalo je na koncu da je kapetan Luka Modrić spasio Hrvatsku od poraza. Mozak igre Real Madrida je pritom našao rupu u slovačkom živom zidu, Radović ima i objašnjenje za pukotinu nastalu u zidu gostiju.

– Svaka čast. Moramo biti realni, Modrić je gađao između igrača. Prilikom izvođenja uz njega je bio još jedan naš igrač, krenuo je kao da će on izvesti taj slobodan udarac, a u tom je momentu krenuo i Modrić. Automatski se živi zid malo raširio, dovoljno da ta lopta prođe kroz njega. Ne vjerujem da je gađao preko živog zida jer nije on taj koji plasira takav udarac. Modrić je išao drukčije. S obzirom da je jedan igrač ležao na podu, on je išao pucati kroz njihovu barijeru i taman su se igrači, kako su stajali, okrenuli bočno i tu je lopta prošla – pojašnjava Radović.

Kaže se da netko igra dobro onoliko koliko mu suparnik dozvoli. Bila to hrvatska »zasluga« ili ne, ali u Osijeku je viđeno jedno kvalitetno slovačko izdanje, takvo da je Hrvatskoj stvaralo itekakve probleme, toliko da se morala spašavati poraza.

– Slovaci su odigrali odličnu utakmicu, a naši igrači su predaleko stajali od suparničkih. Ponavljam, ključno je previše izgubljenih duela. Slovacima je bilo i lakše igrati zato što nemaju nikakve šanse za prolaz. Bolje su igrali sada nego na prvoj utakmici, a Hrvatska u prvoj utakmici s njima isto nije igrala bolje nego sada, ali je pobijedila. Stoga se na to drukčije gledalo, da ne kažem »kroz zube«.

Prvaci grupe

Bilo kako bilo, Hrvatska je pod teretom imperativa, valja joj pobijediti Rusiju koja je slavila u Sloveniji i Vatrenima odmakla dva boda. Naravno, Dalićevim pulenima još prije toga treba pun pogodak na Malti 11. idućeg mjeseca.

– Hrvatskoj trebaju dvije pobjede, a Rusima koji dolaze u Hrvatsku dovoljan je i remi. Moramo dobiti tu utakmicu da bismo na SP išli kao prvaci grupe, a ne da moramo u razigravanje. Vjerujem da se može dobiti ta utakmica. Ruku na srce, Hrvatska je bolja reprezentacija od Rusije, ali nekako se provlači. A i red je da odigra nešto dobro. Nadam se i punom stadionu u Splitu, da će i publika ponijeti igrače, da će na kraju krajeva sve lijepo završiti i da ćemo se kvalificirati za Katar – dodaje Radović.

Uz kvalifikacije za SP odigrana je završnica Lige nacija, na koncu su slavili svjetski prvaci Francuzi, reprezentacija koja je godinama iz generacije u generaciju pri vrhu ili na vrhu svjetskog nogometa. Hvali ih i Radović, odličan poznavatelj francuskog nogometa u kojem je uostalom i igrao.

– Francuzi su do sada praktički sve osvojili. Moramo priznati da je finalna utakmica između Francuza i Španjolaca bila odlična. Isto tako, Francuzi su me oduševili na utakmici s Belgijom s obzirom da su gubili 0:2, a onda preokrenuli na 3:2 i to u posljednjim sekundama. Oni ne mijenjaju tri, četiri igrača po utakmici, njima manje-više standardno igra jedan isti tim. Normalno da onda lakše dolaze do rezultata.

Francuska i Benzema

Radović kao profinjeni golgeter itekako može dati ocjenu igre Francuza Karina Benzeme koji je recimo i u klubu, kao i u reprezentaciji, pomalo u sjeni zvijezda, Ronalda u Realu, Mbapea u reprezentaciji. To mu itekako ne smeta u igri te pogađanje mreže, kao u finalu sa Španjolcima. Uostalom, peti je strijelac Reala svih vremena s prosjekom od čak 0.51 gola po utakmici, postigao je 289 golova, tek jedan manje od Santillane na četvrtom mjestu.

– Imao sam uvijek veliko mišljenje o Benzemi. Zašto? Pa zato jer gdje god da je igrao, bio je najbolji strijelac, a to ne može biti slučajno. Imao je uz to nesreću da ga ranije nisu zvali u reprezentaciju gdje je trenutno treći po broju golova. Specifičan je igrač, daje i namješta golove, sudjeluje u svim akcijama. Ima i taj fenomenalan nos za gol. Za mene je jedan od najboljih napadača u ovom trenutku.

Španjolska je također reprezentacija koja dugo vremena visoko leti, dokazuje to i ovo finale Furije u Ligi nacija.

– Španjolci također igraju jedan specifičan nogomet, mada je danas s obzirom na koronavirus sve nekako drukčije. Kada dođu gledatelji, vidi se da je to sve drukčije, da se drukčije igra. Igrači su življi, brži i pokretljiviji jer jedno je igrati bez publike, a drugo pred gledateljima. Španjolci su, kao i Francuzi, jako opasni u završnicama. Igraju naime sporo do centra, ali od centra s tri poteza dođu do gola. To je specifično za njih. Imaju i par strašnih, mladih igrača – zaključuje Radović.