Nakon što ga je u Đakovu fizički napao otac jednog od igrača koje trenira, bivši nogometaš, HNL legenda i trener Marsonije Veldin Karić odlučio je prvi put javno progovoriti o incidentu. U potresnoj ispovijesti otkrio je detalje napada, posljedice koje je ostavio na njegovo psihičko stanje te zašto se sada boji za sigurnost svoje obitelji.

“Što se tiče mojih fizičkih ozljeda, one su sanirane, ali imam problema s duševnim bolima i panikom. Jednostavno, nakon takvog jednog napada ne osjećam se sigurno niti za sebe, niti za moju obitelj koja živi u Slavonskom Brodu, kao ni za svoju djecu. Postoji strah da se nešto sad neće dogoditi mojima od strane takvih ljudi. Jer, napad koji se dogodio je bio mučki i neočekivan. Ne mogu još uvijek vjerovati da mi se to dogodilo i da se takve stvari događaju u sportu. Ne mogu vjerovati niti da takvi ljudi obitavaju među normalnim svijetom i daj Bože da takvih ljudi bude što manje u sportu i općenito u Hrvatskoj. S tim čovjekom sam tri dana prije mirno pio kavu, nije bilo naznaka da bi me mogao napasti”, rekao je Karić za Net.hr, navodeći da će tražiti policijsku zaštitu i za svoju obitelj koja živi u Slavonskom Brodu, jer ga je strah osvete.

“Potapšao me po ramenu, a onda sam vidio šaku”

Kaže da je čovjek koji ga je napao Dario Jurević i otac je jednog od juniora Marsonije kojeg je uveo u prvu momčad.

“Ja vodim seniore NK Marsonia i priključio sam jedno šest juniora u prvu momčad Marsonije koji su kvalitetni, koje želim polako uvoditi u prvu momčad. Igrali smo utakmicu, ali bitno za naglasiti kako smo tri dana prije igrali Kup utakmicu u kojoj su ti mladi igrači igrali svih 90 minuta, među njima i sin Darija Jurevića. Sin Darija Jurevića je dobar dečko, trudi se, ali nije baš takav kvalitet kako to misli njegov otac. Vratimo se mi na utakmicu s Croatijom Đakovo. Poslije utakmice smo ušli u svlačionicu, pozdravio sam dečke, rekao im kako će biti bolje. Izgubili smo 3-0. Izašao sam iz svlačionice gdje me dočekao Dario Jurević, koji je htio porazgovarati samnom zašto njegov sin nije igrao, kad će igrati. Bio je to do trenutka napada normalan razgovor, kao svaki drugi razgovor koji vodim s roditeljima, sa svim drugima”, priča Karić,

Jurević ga je u jednom času, tvrdi, potapšao po ramenu, nakon čega je vidio njegovu šaku da je poletjela.

“Reagirao sam momentalno da se maknem, da izbjegnem udarac, ali me zakačio šakom po usnici i vrh nosa. Pukla mi je zavojnica kapilara u nosu, kako su službeno napisali liječnici i kako sam pao, lupio sam glavom u beton. Tu sam mogao gadno nastradati, ne dao Bog i smrtno stradati da sam pao na sljepočnicu, da sam udario glavom u kut rubnika. Kad sam se pridigao vidio sam da on bježi. Odmah su mi u pomoć priskočili igrači rekli mi – šefe, je li sve u redu? Tada smo zvali hitnu i policiju i odveli me na obradu, a policija je privela napadača u Slavonskom Brodu”, dodao je.

Kaže da s napadačem nikad nije imao konflikt i da su normalno razgovarali do trenutka napada.

Sad slijedi pravna strana cijele priče, a tvrdi Karić i da se napad može okarakterizirati i kao pokušaj ubojstva, te da Jureviću ovo nije prvi napad na nekog sportskog djelatnika.

Nakon svega mu se napadač nikad nije javio, niti ispričao.

“S takvim čovjekom ne znaš što će napraviti. Takva osoba može ubiti drugog čovjeka kad ga okrene, kad mu se zamrači. Što da u Hrvatskoj ljudi kao u Americi imaju pištolje. Šokiran sam”, zaključio je Veldin Karić. Originalni tekst pročitajte OVDJE.