LEGENDA CALCIJA Baggio: I danas me progoni jedanaesterac protiv Brazila…

Marko Cvijanović

snimio Ivica Tomić

snimio Ivica Tomić

- Igrao sam na tri Mundijala i u sva tri sam izgubio na jedanaesterce. Igrao sam jedno četvrtfinale, jedno polufinale i jedan finale. Kad bih se ja pitao ukinuo bih penale, ha, ha, ha… Pobjednik neka bude ona momčad koja prva postigne gol u produžecima.



OPATIJA – Dva vanserijska igrača. Dvije desetke. Dva osvajača Zlatne lopte. Nekad i sad. Roberto Baggio i Luka Modrić. Jedan do drugoga. Luka će priznati da je imao tremu prije upoznavanja…


– Naravno da je čast upoznati jednog od najboljih nogometaša na svijetu svih vremena, razmijenili smo dresove, to je bio vrh – poručio je Luka Modrić, koji je uz Roberta Baggija i hrvatskog izbornika Zlatka Dalića, svojevrsni ambasador nogometnog kampa za djecu od 7 do 14 godina, što će se u Zagrebu održati od 1. do 5. srpnja uz partnerstvo Privredne banke Zagreb kao članice Intesa Sanpaolo Grupe.


Luka je rekao što misli o Robertu, a što Roberto misli o Luki?




– Njegove nagrade govore same za sebe, napravio je velike stvari s Realom i s Hrvatskom. Sve je to zaslužio – kaže Roberto Baggio, koji je u Opatiji barem na nekoliko minuta uspio zasjeniti najboljeg hrvatskog nogometaša. Roberto se, uzgred, odavno riješio svog mladenačkog stila. Repića više nema, a i sijede su odavno »u igri«. Što danas radi Roberto Baggio?


– Pokušavam živjeti jednostavan život. Na kraju je to najbolje, tako se najbolje osjećam, kada uz to mogu pomoći drugima, onda sam ispunjen. Ne volim biti pod svjetlima reflektora… Zbog toga više i ne idem na utakmice, teško mi pada stajanje u redovima.


Puno je, međutim, aktualnih nogometnih tema da se Roberto ne bi uključio u diskusiju. Jedna od njih je svakako mogući povratak u Milan Zvonimira Bobana i to u tandemu s Paolom Maldinijem.


– Maldini ima vrijednu godinu iskustva koja će mu puno značiti. Radio je sa sjajnom osobom poput Leonarda i mislim da bi on i Boban mogli biti dobar duet u Milanu. Imaju iskustva, znaju kako funkcioniraju neki procesi u nogometu i sigurno mogu napraviti dobar posao. Što ako se meni ukaže slična prilika? Teško je da se meni takvo što može dogoditi. Nisam talentiran da budem govornik, a kada imaš takve funkcije, onda svaki dan moraš govoriti. Meni su draža djela, više volim biti uključen u ovakve akcije.


Jednom je prilikom Baggio rekao da roditelji ne bi smjeli upisivati svoju djecu u škole nogometa u kojima je zabranjeno driblati. I danas stoji pri toj tezi.


– Djeca se moraju zabavljati, a ako im u tim godinama uzmemo mogućnost da se izraze na način na koji oni to žele, onda svi mi radimo nešto krivo. Nogomet je zabava i djeca ga moraju tako shvatiti.



Nogometni kamp za djecu u Hrvatskoj predstavili su, osim Roberta Baggija, i Dinko Lucić, predsjednik Uprave PBZ-a, Rosario Strano (Intesa Sanpaolo), Marco Schembri, predstavnik organizatora događanja SPORT GOALS LTD, Vitorio Petrone, menadžer Roberta Baggija, odnosno Jasna Ćurković Kelava, ravnateljica Dječjeg doma Zagreb, polaznici kojega će sudjelovati u kampu. Kamp će se, uzgred, održavati na terenima Nogometnog kluba Trnje, a osim djece iz Dječjeg doma Zagreb, svi zainteresirani mogu se prijaviti preko Facebook i Instagram profila PBZ-a.



Možda je i to razlog što je danas sve manje »desetki« poput Baggija, Tottija, Del Piera…


– Sigurno će doći neki novi veliki igrači. Talijanska škola ima čvrste korjene, a iako se mnogi izgube po putu jer ne dobiju dovoljno mogućnosti da pokažu svoju vrijednost u klubovima, na kraju oni najbolji ipak isplivaju.


U karijeri je igrao s nekoliko hrvatskih igrača, sa Zoranom Banom i Robertom Jarnijem u Juventusu, Zvonimirom Bobanom u Milanu, Dariom Šimićem u Interu i Anthonyjem Šerićem u Bresciji. Što kaže o hrvatskim igračima koji danas igraju na »čizmi«?


– Poslije onoga što su napravili na Svjetskom prvenstvu normalno je da se malo isprazniš. Razgovarao sam o tome i s Lukom, tih mjesec dana Svjetskog prvenstva u idućoj sezoni itekako dođe na naplatu, ne toliko fizički, koliko mentalno. Odjednom ti sve postane teško, a ti ne znaš zašto, stvari koje želiš napraviti odjednom ne možeš, a nemaš ni odgovor zašto je tako. Sve su to posljedice nastupa na Svjetskom prvenstvu.



Roberto Baggio iskreno se obradovao susretu sa Zoranom Banom, s kojim je dijelio svlačionicu u Juventusu. Ban se u društvu sina Davida i legendarnog Roberta prisjetio jedne anegdote iz zajedničkih igračkih dana.


– Dobro se sjećam, igrali smo prvenstvenu utakmicu protiv Genoe, Roberto je taman prije par dana osvojio Zlatnu loptu. Vodili smo 3:1 i dosuđen je jedanaesterac na meni penal, sjećam se kao da je bilo danas, Galante me srušio. I… Uzmem loptu i kažem mu: Mogu pucati? A kaže Roberto: Daj tu loptu, koji ti je… Ha, ha, ha.


Taj je jedanaesterac zabio.


– To mu je bio stoti gol za Juve. Poslije utakmice smo išli na večeru i darovao nam je krasnu fotografiju na kojoj pisalo: Hvala svima koji ste… I danas visi u mom domu – kaže Ban.



Naravno da svaki razgovor s Robertom Baggijom počne ili završi na bijeloj točki. I promašenom jedanaestercu protiv Brazila u finalu Svjetskog prvenstva 1994. godine u SAD-u. Lopta je otišla visoko iznad grede. Nikad nije zaboravio taj trenutak…


– To je nešto što me obilježilo. I danas me progoni taj trenutak, ali da se nije dogodio, da sam zabio taj jedanaesterac, vjerojatno ga se nitko ne bi sjećao. I dan danas ne spavam zbog tog jedanaesterca. Kada sam bio dječak, sanjao sam da igram finale Svjetskog prvenstva protiv Brazila. Na žalost, tu utakmicu ne pamtim po dobrom. Srušili su se moji dječački snovi, do tog trenutka nikad nisam promašio jedanaesterac, čak niti na treningu, ali iz tog poraza izvukao sam pouke koje su mi značile i van terena – kaže Baggio, koji je o tom čuvenom finalu poslije napisao knjigu »San poslije« ili »Vrata ka nebu« u kojoj je promašeni jedanaesterac pokušao sagledati i kao veliki dar čuvenom vozaču Formule 1 Ayrtonu Senni, koji je poginuo samo dva mjeseca poslije tog američkog Mundijala. A o penalima ima svoje mišljenje…



Rođen 18. veljače 1967. u Caldognu


U karijeri igrao za Vicenzu (36 nastupa/13 golova), Fiorentinu (94/39), Juventus (141/78), Milan (51/12), Bolognu (30/22), Inter (41/9) i Bresciju (95/45)Za talijansku reprezentaciju odigrao 56 utakmica i postigao 27 golovaS Juventusom osvojio Kup UEFA-e (1992./93.), titulu prvaka Italije (1994./95.) i talijanski Kup (1994./95.)S Milanom osvojio titulu prvaka Italije (1995./96.)S Italijom osvojio treće mjesto na SP-u 1990. i drugo mjesto na SP-u 1994.Osvajač Zlatne lopte 1993. godine


– Igrao sam na tri Mundijala i u sva tri sam izgubio na jedanaesterce. Igrao sam jedno četvrtfinale, jedno polufinale i jedan finale. Kad bih se ja pitao ukinuo bih penale, ha, ha, ha… Pobjednik neka bude ona momčad koja prva postigne gol u produžecima.


Kad je u pitanju ovogodišnji finale Lige prvaka, Baggio nije poglegao uopćenom razmišljanju o blijedoj partiji Liverpoola i Tottenhama.


– Ja nisam razočaran. Finala su uvijek teška. Rijetko u finalima gledamo utakmice lijepe za oko. Želja za pobjedom utječe na ljepotu igre, nekad postoji strah od poraza, nekad i od pobjede. Mislim da je rezultat na kraju bio pravedan zbog svih rezultata koje je Liverpool postigao ove godine.


Jedno je pitanje bilo neizbježno: Lionel Messi ili Cristiano Ronaldo?


– Pričamo o dva vanzemaljca. Da sam trener, bilo bi mi svejedno koga ću od njih dvojice imati u momčadi. Messi i Cristiano Ronaldo su iznad svih. Ima zaista puno kvalitetnih igrača, ali njih dvojica su ti koji se razlikuju od svih i koji su klasa iznad – zaključio je Baggio.