RIJEKA » Hrvatska nogometna reprezentacija svladala je Makedoniju (1:0) u prvoj utakmici kvalifikacijskoga ciklusa za Svjetsko prvenstvo u Brazilu 2014. godine, poslije koje nitko u širem maksimirskom okruženju nije osjećao slast pobjede. Usta su bila puna gorčine. Na stranu što novi izbornik Igor Štimac nikoga ne može uvjeriti da će biti na tragu prethodnika Slavena Bilića i što isti igrači u istom rasporedu igraju neprepoznatljivo loše samo dva mjeseca nakon što su bili ravnopravni takmac aktualnim svjetskim i europskim prvacima Španjolcima, mučno ozračje oko reprezentacije već postaje fenomen.

Pederi i pičkice

Najbolja hrvatska nogometna vrsta godinama se prepoznatljivim imidžom odupirala štetnim utjecajima propale politike HNS-a, izdizala iznad skandala pod svodovima Rusanove i »čupala« iz gliba hrvatske nogometne zbilje gdje caruje mršava kvaliteta HNL-a i čuvena bodovna »razmjena«, suci sude po nečijem nalogu uz pozamašne naknade, klubovi napuštaju europska natjecanja kratkih rukava, a gledatelji se na oronulim stadionima broje u stotinama… Reprezentacija je uvijek bila iznad svega. I dobro kaže novi izbornik nakon gromoglasnih zvižduka sa sablasno praznih maksimirskih tribina: »Ovo nije Štimčeva reprezentacija, volio bih da to bude naša reprezentacija«.

   Doista, kako su to heroji nacije preko noći postali »pederi i pičkice«? Štimac snosi odgovornost u kontekstu igre koja je neobjašnjivo izgubila prepoznatljive konture nakon što je zahvaljujući Slavenu Biliću na zalasku izborničke avanture tijekom lipanjske europske smotre u Poljskoj opet postala »trade mark«. Utakmice protiv Švicarske i Makedonije pobijaju tezu o tome da igraju igrači, a ne trener. Dok iz dana u dan govori o novim zahtjevima u igri, Štimac je iz utakmice utakmicu sve bliži Bilićevim nogometnim postulatima, samo nikako da shvati da pojedinci u njegovoj momčadi ili sve teže prate ritam ozbiljnoga nogometa ili kvalitetom jednostavno nisu dorasli visokim kriterijima devete momčadi na svijetu.

Maksimir i Arena

Ako je Štimac proteklih dana imao prilike razgovarati s velikim Joseom Mourinhom i imao petlje zatražiti savjet, bilo bi jako dobro da ga je upitao kako mu je to uspjelo u svakom klubu gdje je radio »maltretirati« igrače i dočekati da mu ti isti plaču na ramenu zato što odlazi. Štimac je tek došao, a neki već plaču za Bilićem. Novi izbornik uveo je reda u svlačionici koja je navikla na obiteljsku atmosferu i prijateljski odnos s izbornikom, koji je, u većoj ili manjoj mjeri, uspijevao izvući maksimum iz momčadi. U staroj svlačionici na snazi su nova pravila ponašanja, ali momčad igra debelo ispod objektivnih vrijednosti što je jasan pokazatelj da Štimac mora biti oprezan u »treniranju strogoće« budući da kao hrvatski izbornik nikad neće steći rijetke Mourinhove privilegije zbog kojih je slavni Portugalac bio glavna zvijezda u svim momčadima s kojima je radio.

   Baš kao i u igračkim danima predsjednik Hrvatskoga nogometnoga saveza, Davor Šuker, kojemu bi bolje bilo da se, umjesto što hrani vlastiti ego i reklamira »hrvatski nogometni brend« širokim osmijehom, visoko uzdignutim palcem i svojim imenom i prezimenom na usnama, radije zapita gdje je preko noći iščeznuo kult reprezentacije i zašto nitko za zvijezdu »Reala« Luku Modrića prošloga petka nije želio izdvojiti između 60 i 240 kuna, a idućega će petka u već rasprodanoj pulskoj Areni gledati slovenskoga hokejaša Roberta Kristana i za to ledeno ljetno zadovoljstvo istresti između 190 i 635 kuna. Tri dana za redom! Taman pritom tražio Mamićev i Štimčev savjet. Reprezentacija ne zaslužuje biti taoc jedne neprincipjelne koalicije zbog koje narod sve teže prepoznaje istinske nogometne vrijednosti.