Bivši golgeter "Rijeke"

Kramarić: Želim igrati kao što sam igrao do sada i zabijati golove

Marko Cvijanović

Foto LCFC

Foto LCFC

Uvjeren sam da će biti situacija kad će protivnici zagristi svom snagom pa ću upotrijebiti svoje najjače oružje. Međutim, ne bih volio da se to zna. Tako da... Tišina – kaže Andrej



Što ti je današnja tehnika. I poimanje života. Najprije jednim klikom uđeš u automobil nekog istetoviranog i silno zagriženog navijača »Leicester Cityja« i minutu slušaš kako momak na sav glas u vožnji pjeva novu pjesmu skladanu u čast »čarobnjaka« Andreja Kramarića, koji je odje… Abramoviča i kojega će, dok bude tresao mreže, dobro zapamtiti i Jose Mourinho, a onda nekoliko sati kasnije preko »google hangouta« radiš intervju s novim »Herojem Leicester Cityja« i nimalo ne osjećaš da ste miljama daleko. Nedostajalo je samo da se u video-konferenciju uključi i »pjesnik« pa da priča bude potpuna… 



Možete li usporediti Matjaža Keka i Nigela Paersona?     – Drukčiji su tipovi trenera. Doduše, Paerson je menadžerski tip trenera pa je i to već jedna razlika. Paerson djeluje vrlo smireno, to momčad osjeti, daje maksimalnu podršku svakom igraču, igrao taj igrač ili ne. Općenito govoreći, Paerson je vrlo zaslužan za odličnu atmosferu u svlačionici. Drago mi je da sam dio nje.Možete li usporediti Matjaža Keka i Nigela Paersona?    – Drukčiji su tipovi trenera. Doduše, Paerson je menadžerski tip trenera pa je i to već jedna razlika. Paerson djeluje vrlo smireno, to momčad osjeti, daje maksimalnu podršku svakom igraču, igrao taj igrač ili ne. Općenito govoreći, Paerson je vrlo zaslužan za odličnu atmosferu u svlačionici. Drago mi je da sam dio nje.


  – Čitao sam o toj navijačkoj pjesmi, na debiju nisam čuo, bio sam koncentriran na ulazak u igru i na utakmicu, ali drago mi je da mi pjevaju. Navijači će mi sigurno dati podršku, a na meni je da ispunim njihova očekivanja. 




 Osjećate li se već kao zvijezda, prepoznaju li vas ljudi na ulicama…?


  – Prepoznaju me, kako ne. Uostalom, dosta se o meni pisalo dok nisam došao, a i ljudi u Engleskoj potpuno drukčije doživljavaju nogomet i nogometaše. Na dan utakmice u Engleskoj je kao praznik, ljudi žive za nogomet. 


 Kako se osjećate kao milijunaš?


  – Iskreno, nisam još vidio ni funte. Još nisam ni svjestan novaca koje ću zarađivati. Naravno da je odgovornost drukčija kad je klub odlučio u mene uložiti novaca koliko je uložio, ali ne bih volio da zbog toga na meni bude velijk pritisak. Želim igrati kao što sam igrao do sada i zabijati golove.  

Vozikanje


Dakle, još ništa od prve plaće? 



U Premier ligi je igralo puno hrvatskih napadača. Čiji biste doseg voljeli dostići? 


– Morao bih najprije vidjeti njihovu statistiku pa onda malo bolje razmisliti. Hoću li biti bolji od Balabana? Pa valjda ću zabiti jedan gol, ha, ha, ha… Šalim se malo, Balaban je bio uz mene dok su trajali pregovori. Puno mi je pomogao svojim savjetima, koji su me učinili pametnijim. Zahvalan sam mu na tome, predamnom je još puno izazova, moram mu se zahvaliti na tome. Savjeti protiv simuliranja? Čitao sam o tome, neće mi pasti na pamet jer suci u Engleskoj dosta puštaju kontakt. Dakle, padat ću u šesnaestercu samo kada kontaktu bude postojao. 


    Je li bio jedanaesterac na vama u utakmici protiv »Stokea«? 


    – Nisam vidio usporenu snimku, zajahao me pošteno. Međutim, nit’ sam pao, nit’ sam razmišljao o tome da odglumim bilo šta. Međutim, bio bih sretan da ga je sudac svirao. 


    Biste li ga izveli da je sudac pokazao na bijelu točku? 


    – Ne. Iskreno, niti ne znam tko izvodi jedanaesterce. Novi sam ovdje, nema se smisla gurati. Uostalom, vidjeli ste što se dogodilo po tom pitanju u slučaju »Evertona«. Na SKY-u su sat vremena pričali samo o tom sitnom detalju. 



  – Nisam još otvorio ni račun u Engleskoj, za sada još uvijek trošim novce koje sam zaradio u »Rijeci«. 


 Kakav je bio prvi ulazak u svlačionicu, postoji li u »Leicester Cityju« obred koji moraju proći novi igrači?


  – Ništa, sve je bilo najnormalnije. Nije ni bilo vremena za tako nešto, bilo je i nekih slobodnih dana. Međutim, vjerojatno će doći taj dan. 


 Jeste dobili već neki nadimak među suigračima?


  – Pokušavam ih naučiti da me zovu Krama, ali još me zovu po imenu. Doduše, malo drukčije zvuči Andrej kad me oni zovu, ha, ha… Bitno je da se na terenu sporazumijevamo. Naravno da na početku neću moći baš sve pohvatati, jer sam došao u sasvim novu sredinu i okruženje, ali vjerujem da će razdoblje prilagodbe biti kratko. 


 S kim se družite u novom gradu?


  – Do sada su tu bili tata i moji menadžeri, prije nekoliko dana izmijenili smo brojeve King i ja, komunicirao sam malo sa Schwarzerom jer smo bili u istom hotelu. Imam tu sreću što sam učio engleski od malih nogu pa mi je lakše. 


 Kako se snalazite u prometu?


 – Iznajmio sam automobil, vozikam se. I uopće mi nije bio problem prilagoditi se vožnji po lijevoj strani, pohvatao sam sve u pet minuta. Čak već dobro znam neke ulice. 


   



 Zašto baš broj 40 na leđima? 


    – Devetka je bila zauzeta, tražio sam 91, ali po zakonima FA-a nema brojeva većih od 45. A kad sam vidio koji su mi brojevi ostali na raspolaganju… Mogao sam uzeti 14, 28… Nisu mi se sviđali. U »Dinamu« sam nosio broj 9, u »Lokomotivi« 20, u »Rijeci« 91. U svakom klubu sam nosio drugi broj. Neće biti presudan broj na leđima, nikad i nije bio. Ne igraj broj… 


    Broj na leđima jednako broj golova? 


    – U jednoj sezoni ili… Ha, ha, ha… 


    Kome je išao prvi dres? 


    – Čuvat ću to za sebe. Onaj u kojemu zabijem prvi gol, e taj će biti najtraženiji. Jer… I u »Dinamu«, i u »Lokomotivi« i u »Rijeci« sam zabio pogodak u prvoj utakmici koju sam počeo od prve minute. Sad se ljutim na samog sebe kad sam to izrekao, jer to može biti kontraefekt.



 Je li već prošla faza prilagodbe ili…?


    – Za sada je dobro. Pritom moram reći da mi je »Rijeka« puno pomogla pri adaptaciji kad sam prvi put pobjegao iz Zagreba, pa ovo sad više ne shvaćam kao nešto strano. Još uvijek živim u hotelu, iako sam našao jedan stan. Doduše… Nisam ih puno pogledao, a ono što sam pogledao, nisam baš bio oduševljen. Sve su to starogradnje, stari engleski stil… Našao sam jedan u dobrom kvartu koji će mi donekle odgovarati. Prve impresije u klubu? Drukčiji je svijet, ovdje su u prvom redu uvjeti za rad znatno bolji, ali i igrači se prema sebi i drugima postavljaju puno profesionalnije, ljudi u klubu će napraviti sve za tebe u najkraćem mogućem roku… Ma, dojmovi su odlični, stadioni, tereni, sve je na najvišoj mogućoj razini, sve ono što sam do sada gledao na malom ekranu je predamnom. Ovo su lijepi dani, ali čekam da krene ono pravo, ono za što živim i što me čini sretnim – utakmice, pobjede i golovi. Nadam se da će uskoro i to doći. 


   


Veliki test


I hoće. Čekaju vas zaista zahtjevna gostovanja protiv »Tottenhama« i »Manchester Uniteda«… Onda »Crystal Palace«, »Arsenal«, »Everton«, »Chelsea«, »Manchester City«… Da se smrzneš?


    – Vidio sam raspored, ne znam kako ga uopće nazvati… Malo je reći da je težak. Sve su to redom velike momčadi, koje sam do sada gledao na televiziji. Te će mi utakmice veliki test, upoznavanje s najjačom ligom na svijetu. Neću reći da jedva čekam te utakmice, ali želim odmjeriti snage s najboljim nogometašima današnjice. Bit će teže, razlika između većine tih momčadi koje ste spiomenuli i »Leicester Cityja« je velika, ali dat ćemo sve od sebe. To su, zapravo, za moj novi klub, bonus utakmice. Svaki osvojeni bod bit će super. 


    Da možete birati, na kojem biste stadionu najradije zabili svoj prvi gol u Engleskoj?


    – Na prvoj sljedećoj utakmici. Budući da je riječ o »Tottenhamu«, onda je to White Hart Lane. Stadion k’o stadion, svi su super, bitno je da golovi dođu što prije. 


    Verthongen je prvo veliko ime među stoperima s kojima ćete voditi bitke na premierligaškim travnjacima. Koga među njima najviše uvažavate?


  – Terry, Vertonghen… Ma… Bolje da ne nabrajam, jer bih mogao do sutra, ha, ha… Drukčije je kad ih gledaš na televiziji i kad si s njima u duelu na terenu. Uskoro ću i to osjetiti pa vam javim kako je bilo. 


    Jeste osjetili taj famozni premierligaški duel u debiju protiv »Stokea«?


    – Imam neko mišljenje, ali ne ležim ga odmah reći. Igra se življe, brže i to u prvom redu zbog infrastrukture. Travnjaci su jako brzi, kad i lagano udariš loptu, ona ide brzo. Travnjaci igru čine bržom, atraktivnijom, to je jedan od odgovora na pitanje zašto su sve lige brže od HNL-a. Kad se sjetim po kakvim sam blatnjavim terenima igrao u Hrvatskoj i koliko je zbog toga igra bila spora, sad vidim kolika je to razlika. 


Pakleni mjesec


Kvaliteta momčadi?


    – U »Leicester Cityju« ima puno kvalitetnih igrača, evo zadnji smo na ljestvici, ali naša bi momčad u nekim drugim ligama sigurno dobro kotirala. Recimo, »Leicester City« bi bez problema igrao u Europskoj ligi. 



Postoji li u Leicesteru mjesto gdje biste se mogli baviti vašim hobijem – ribolovom? 


– Ima neka rječica pored stadiona, vidio sam na kartama preko iphonea da ima nekih jezeraca. Međutim, ostavio sam ribički štap Tomečaku, njemu će više trebati, ha, ha, ha… 



    Tko je po vam najbolji igrač »Leicestera«?


    – Argentinac Ulloa. Zabio je najviše golova, a s obzirom da je u momčadima, poput naše, koje imaju manji posjed od protivnika, teško zabijati golove, onda je Ulloa taj. Međutim, momčad je dobro posložena po svim linijama, rekao bih da ima europsku kvalitetu. Čeka nas paklenih mjesec dana, ali nadam se da ćemo nešto izvući i da ćemo na kraju izboriti ostanak u ligi. 


    Što ako »Leicester City« ispadne iz lige?


    – To ću zadržati za sebe. Nemam pravo pričati o tome, nema smisla. 


    Postoji li neka engleska riječ za »lažnjak«?


    – Nemam pojma, morat ću ih pitati, ali nisam siguran da postoji. 


    Hoće li na premierligaškim travnjacima biti mjesta i prostora za lažnjake »ala Kramarić«?


    – Hoće. Itekako. Sigurno jest da imaš manje vremena za razmišljanje u igri kad imaš loptu u nogama, ali protivnički igrači idu na tebe puno agresivnije i lakše osjetiš njegov položaj tjela, procijeniš gdje je krenuo. 


    Kad zagrize, lagano ga možeš izbaciti u kontra stranu. Možda se varam, iza mene je tek pola sata igranja, ali uvjeren sam da će biti situacija kad će protivnici zagristi svom snagom pa ću upotrijebiti svoje najjače oružje. Međutim, ne bih volio da se to zna. Tako da… Tišina.