Tražim disciplinu iz jednostavnog razloga što smo tako malo zajedno da nastojim iskoristiti svaki trenutak da bismo unaprijedili našu igru. Inzistiram na tome, inzistirat ću i ubuduće. A osnovna pravila ponašanja znaju se i u svakom klubu, po tom pitanju nisam ja ništa posebno – kaže Kovač
OSIJEK » Niki Kovaču u Osijeku je puknuo glas. Sigurno ne od bučne proslave uvjerljiva trijumfa nad Azerbajdžanom, koji je aktualnoga kormilara »kockastih« promovirao u hrvatskoga izbornika koji je najuvjerljivije otvorio jedan kvalifikacijski ciklus za veliko natjecanje. Umjesto uživanja u slavi i života na lovorikama, Kovač je već u ranim jutarnjim satima utorka u društvu brata Roberta pregledavao snimku utakmice zbog koje je pobrao ovacije na otvorenoj sceni. Kako pobjeda nad Azerbajdžancima izgleda na ekranu?
– Odlično. Malo drukčije nego s moje pozicije uz rub terena – kaže Kovač. – Ovako sam dobio još jedan uvid, kamere u Osijeku imaju dobar kadar. Kad sve zbrojim i oduzmem, bilo je puno toga dobroga u našoj igri. Ima i sitnih stvari koje se mogu popraviti, ali dečki su od prve do zadnje minute nastojali primjeniti ono što smo se dogovorili. Svaka im čast. Moramo tako nastaviti pa će u određenim segmentima naše igre doći do automatizacije. A ovaj uspjeh potvrđuje da smo na dobrom putu.
Hrvatska je u zadnje dvije utakmice pokazala dva lica, u Sofiji ste potvrdili da na neugodnom gostovanju znate dobiti utakmicu »na mišiće«, a u Osijeku da kvalitetom podređena protivnika možete slomiti kombinatornom igrom punom vica i šarma. Koja vam je Hrvatska draža? – Moramo razlikovati kontekst utakmice, ambijent gdje igramo i protiv koga igramo. Za mene je bitno da smo u obje utakmice ušli s pravim pristupom, nismo podcijenili ni Bugare, ni Azerbajdžance. Znali smo da ćemo, ako se prilagodimo ritmu protivnika, biti na istoj razini. E, zato je bilo bitno da mi naš »fighting spirit« dignemo na razinu više, onda naša kvaliteta dolazi do izražaja. Bez pravog pristupa teško je igrati kvalitetno, na tom su planu u obje utakmice dečki odradili fenomenalan posao. Drago mi je što možemo mijenjati momčad, igrati različitim stilom, a opet zadržati kvalitetu. Naravno da ne mogu svi igrati, ali pokušavamo uvijek pronaći najbolje rješenje. Nekad neke igrače treba i odmoriti, osvježiti momčad na pravi način, prilagoditi se protivniku. Ja sam sretan jer imamo širinu. Jer… Mi ne razmišljamo o utakmici neposredno prije nje, mi je pripremamo puno ranije. U Sofiji je igrala iskusna, čvrsta momčad jer je to zahtijevala ta utakmica, protiv Azerbajdžana je igrala pomlađena momčad, koja je igrala lepršavo. Drago mi je da su u jednoj važnoj utakmici igrala četvorica mladih igrača, Kramarić, Kovačić, Brozović i Halilović, s kojima je momčad zadržala kvalitativnu razinu. To je ono zbog čega sam sretan.
Ideja i vizija
Što smatrate najvećim dobitkom iz triju utakmica na početku novoga kvalifikacijskoga ciklusa? – To što je momčad reagirala u različitim okolnostima na pravi način. U Sofiji smo u defenzivi odigrali jako dobru utakmicu, držali raspored, kontrolirali utakmicu. Protiv Azerbajdžana smo imali okomicu, dubinu, probijali smo bokove, centrirali, stvarali puno prilika, zabijali golove… Na dobrom smo putu, to nam daje još više samopouzdanja za nastavak kvalifikacija. Nadam se da ćemo napredovati iz utakmice u utakmicu, da će naša igra biti još bolja. Bilo je nekih sitnica koje treba popraviti, ali u globalu sam zadovoljan. Nastojat ćemo ovo što je bilo dobro podići na još jednu višu razinu.
U Osijeku ste doživjeli ovacije, ali u odnosu na razdoblje uoči i neposredno poslije vaše izborničke inauguracije, vaš je status u javnosti nešto drukčiji. Puk vam je počeo tražiti mane? – Naravno da ti je drago kad doživiš ovacije, ali ja se zaista ne zamaram time tko će i što reći o meni. Od prvoga dana maksimalno ozbiljno i odgovorno radim svoj posao, držim se nekih svojih načela, koje se nekima mogu sviđati ili ne. Rezultati se vide, a pritom ne mislim samo na brojke koje su poslije ovih prvih triju utakmica novoga ciklusa vrlo dobre. Meni je najvažnije da se vide naša ideja i vizija. Na moju, ali i žalost svih drugih izbornika, premalo smo s igračima da bismo sve naše ideje u kratkom razdoblju sjele na svoje mjesto. Nije jednostavno, ali trudimo se koliko možemo.
Sada kada je sve prošlo, možete li još jednom objasniti gdje je puklo između vas i Nikice Jelavića? – Prije svega želim reći da smo se Nikica i ja rastali najnormalnije, bez povišenih tonova. On je donio odluku i ja to poštujem, svatko odlučuje sam o sebi. Uostalom, već sam naglasio da radije želim pričati o onim igračima koji su ovdje, s nama. To sam i rekao, previše se u jednom trenutku pričalo o igračima koji nisu s nama, a to ovi momci koji su odlično odigrali zadnje utakmice nisu zaslužili. Valjda je logičnije da oni budu u prvom planu.
Zagrijavanje
Zašto ste u Sofiji Jelavića poslali na zagrijavanje već u petoj minuti? Stječe se dojam da ste reagirali poslije jedne rasprave s Mandžukićem uz graničnu liniju terena? – Stekao sam dojam da s Mandžom nešto nije u redu, vidio sam da nešto ne štima i poslao sam Jelavića na zagrijavanje. Valjda imam na to pravo. Kao što imam pravo zagrijavati igrača i na kraju odlučiti da ne uđu u igru. Igrači se zagrijavaju po 45 minuta pa ne uđu u igru, to je u nogometu normalno.
A da već skinete igrača, a isti ne uđe u igru, kao što je to bio slučaj s Kramarićem? – Isto tako. U jednom sam trenutku smatrao da treba nešto promijeniti u našoj igri, a onda se nešto preokrenulo u našu korist na terenu i odlučio sam da neću ništa mijenjati. Ljudi moji, pa valjda je najvažnije bilo tu utakmicu privesti kraju, pobijediti, neovisno o tome hoću li izvršiti jednu ili sve tri izmjene. Procijenio sam u jednom trenutku da će sudac, napravim li još dvije izmjene, produžiti utakmicu za koju minutu više i odlučio sam ništa ne mijenjati kako bismo što prije dočekali kraj i upisali važnu pobjedu.
Igrači se polako privikavaju na vaše metode rada koje značajno odudaraju od neke uobičajene prakse kad je hrvatska reprezentacija u pitanju. Jeste li zaista tako strogi kako se priča? – Tražim disciplinu, ali u tom smislu da igrači maksimalno budu koncentrirani na ono što se radi na terenu, iz jednostavnog razloga što smo tako malo zajedno da nastojim iskoristiti svaki trenutak da bismo unaprijedili našu igru. Inzistiram na tome, inzistirat ću i ubuduće. A osnovna pravila ponašanja znaju se i u svakom klubu, po tom pitanju nisam ja ništa posebno. Nisam zbog toga tiranin. Igrači jako dobro znaju kako se moraju ponašati u igri i van terena.
Dvoboj na San Siru
Uskoro vas očekuje velika utakmica s Talijanima na San Siru, točno dvadeset godina poslije one čuvene pobjede (2:1) u Palermu. Tko je u ovom trenutku bolja momčad, Hrvatska ili Italija? Rezultati govore da je Hrvatska pokazala više. – Činjenica da smo Talijani i mi bodovno izjednačeni na prvom mjestu ukazuje da nas u Milanu čeka teška utakmica, pogotovo što igramo u gostima. Moramo se maksimalno pripremiti, igramo protiv najjačega protivnika u skupini, ali protivnika koji će, uvjeren sam, i nas maksimalno respektirati.
Uzimajući u obzir trenutačnu formu vjerojatno biste voljeli da se utakmica igra sutra, a ne za mjesec dana? – Istina, ali ne možemo birati termine. Najvažnije je da dečki zadrže svoje statuse u klubovima i da zdravi dočekaju utakmicu. Za nas bi bilo odlično da u toj utakmici zadržimo slijed pozitivnih rezultata, to bi nam puno značilo za samopouzdanje u nastavku ovoga natjecanja.
Kakvu bismo Hrvatsku gledali da se utakmica na San Siru igra sutra? – Ovisno o tome kako bi išao tijek utakmice. Zašto to kažem? Zato što su naši igrači sada već sposobni jednako dobro djelovati u različitim sustavima i konceptima igre. To je ono zašto tvrdim da smo na pravom putu. Mi smo protiv Azerbajdžana igrali u rombu gdje se Perišić bez problema uklopio na poziciji lijevoga veznoga igrača. Rakitić može igrati zadnjeg veznog, ali mogu to i Modrić i Brozović, možemo igrati s jednom špicom, dva krilna napadača… To je snaga nove Hrvatske. Ta širina i polivalentnost. Zato sam ja veliki optimist da smo moji suradnici i ja na pravom putu.
