Na primjeru ovog rata navijača s Mamićem, u Hrvatskoj danas možemo naučiti da se nogomet odavno ne igra zbog navijača, nego zbog novca. Ako je itko u to sumnjao, sablasno prazan Maksimir za vrijeme nogometnih utakmica najbolji je dokaz
U državi koja je u temelj svoje borbe za neovisnost ugradila navijačko nasilje (Dinamo-Zvezda, 13.5.1990. i Hajduk-Partizan 26. 9. 1990.), najveće dvije skupine nogometnih navijača – Torcida i Bad Blue Boys – digle su se na obračun protiv Hrvatskog nogometnog saveza, uzurpiranog, smatraju, od strane jednog čovjeka – Zdravka Mamića.
U slučaju Bad Blue Boysa obračun s Mamićem traje već dugo vremena, a za posljedicu ima prazne maksimirske tribine i zagrebačke zidove ispisane parolom koja se u hrvatskom društvu smatra krajnje uvredljivom: »Mamiću cigane«. Obračun Torcide s Hrvatskim nogometnim savezom pak tinja već dugo vremena, a jučerašnji prosvjed na splitskoj rivi njegova je kulminacija.
I Bad Blue Boysi i Torcida imaju više nego dobre razloge za borbu. Sjena Zdravka Mamića potpuno je pokrila nogometni klub Dinamo, a čini se i Hrvatski nogometni savez.
Predsjednik krovne nogometne organizacije Davor Šuker tu je samo jedna od figura, koja Mamiću ne pokušava dati otpor. Slavna »reprezentativna devetka« tako je od nekadašnjeg »heroja nacije« postala čovjek kojeg najzagriženiji nogometni fanovi percipiraju kao Mamićevog potrčka.
Osim organiziranih navijača, stanjem u hrvatskom nogometu nezadovoljni su i brojni ljubitelji nogometa koji nisu gosti navijačkih dijelova tribina. Mnogi među njima daju podršku Bad Blue Boysima i Torcidi, iako se ove navijačke skupine nerijetko predstavljaju kao propagandisti brojnih negativnih pojava u hrvatskom društvu: homofobije, rasizma, nacionalizma i huliganizma. Pogrešno bi, međutim, bilo sve organizirane navijače staviti pod istu kapu, jer među njima zasigurno ima priličan broj onih koji ne pozdravljaju proustaške ispade na tribinama, prekide nogometnih utakmica i brutalne ulične obračune.
Istina, barem što se proustaških ispada tiče, u to je teško povjerovati kad tisuće nogometnih navijača pozdravlja svoje timove ili reprezentativnu vrstu uzvicima »Za dom spremni« ili »Ajmo, ajmo, ajmo ustaše«. Kako bilo, u slučaju aktualne pobune organiziranih navijača u svakom slučaju treba osuditi necivilizirane metode borbe, kao što su, primjerice, ispadi dijela navijača pri posljednjoj utakmici reprezentacije u Italiji.
Rat između Mamića i BBB-a
Kudikamo je važnije pozabaviti se uzrocima navijačkog nezadovoljstva, oličenim u liku i djelu Zdravka Mamića. Rat između Zdravka Mamića i Bad Blue Boysa traje evo već godinama. Navijači Dinama osjećaju da je Mamić oteo klub, ne priznaju njegove rezultate, niti ih impresioniraju milijuni eura koje izvršni dopredsjednik Dinama uzima na nogometnim transferima. Zdravko Mamić, s druge strane, čini sve da nezadovoljnike prikaže kao otpadnike od zakona i huliganski ološ koji niti ne zaslužuje da uđe na nogometnu utakmicu Dinama. Na primjeru ovog rata navijača sa Zdravkom Mamićem u Hrvatskoj danas možemo naučiti da se nogomet odavno ne igra zbog navijača, nego zbog novca. Ako je itko u to sumnjao, sablasno prazan Maksimir za vrijeme nogometnih utakmica najbolji je dokaz.
Ovaj obračun opstao bi »u kući«, pa čak i uz okolnosti uličnih okršaja vatrenim oružjem što su ih iznjedrili »promamićevski« navijački elementi, takozvani »plaćenici«, da u njemu ozbiljnu ulogu ne igra – policija. Organizirani Dinamovi navijači, naime, već dugo vremena upozoravaju da policija »igra« za Mamićevu stranu. Bad Blue Boysi su zato skupljali dokaze o policijskoj brutalnosti, a među snimcima koje su publicirali bilo je uistinu zabrinjavajućih situacija koje smrde na kršenje ovlasti. Problem, međutim, leži u tome što je policija, na Mamićev signal ili ne, u jednom trenutku počela dosljedno primjenjivati Zakon o navijačima, koji joj daje prilično široke ovlasti. Prema tom zakonu počele su se sastavljati i takozvane »crne liste«, na koje su stavljani »evidentirani«, kojima bi potom bio zabranjivan ulazak na stadion. Zanimljivo je da iste ovlasti policija nije primjenjivala ili ih je primjenjivala u znatno suženom obimu u vrijeme dok rat između Mamića i Bad Blue Boysa nije bio tako javan i nesmiljen.
Na ovom mjestu važno je napomenuti da se ovaj rat ne tiče samo borbe za slobodno navijanje. Organizirani navijači njime ugrožavaju milijunske poslove Dinamovog izvršnog dopredsjednika, a to je bolna točka u koju nitko ne smije dirnuti, želi li navijati na maksimirskom stadionu. Važeća parola koja garantira mir, dakle, glasi: Šuti i navijaj!
Sporni vaučeri
U rat s navijačima na Mamićevoj strani uključio se i HNS, sa svojim uvođenjem famoznih »vaučera« za gostujuće navijačke skupine. Ti vaučeri imali su osigurati da na stadione ne može ući nitko tko je imao posla s policijom, a kolateralne žrtve nerijetko su bili navijači koji se ne mogu nazvati huliganima. U veljači ove godine HNS je vaučere ukinuo, ali bilo je kasno, jer gotovo sve organizirane navijačke skupine bile su protiv krovnog nogometnog saveza. Sve nogometne prljavštine koje su godinama gurane pod tepih navijači su izvukli pred oči javnosti: korumpirani nogometni suci, Mamićev odnos s nogometnim klubom Lokomotiva, koju se ne bez razloga naziva Dinamovom filijalom, protežiranje najvećeg zagrebačkog kluba nauštrb svih drugih nogometnih klubova. Višegodišnja besparica i izostanak dobrih rezultata rodili su u Splitu situaciju u kojoj navijači (Naš Hajduk) igraju bitnu ulogu u klubu. Navijači su, naime, sve što Hajduk danas ima. Da splitski klub ima titule i europske utakmice, vjerojatno bi i u Splitu svjedočili obračunu kakvom svjedočimo oko maksimirskog stadiona. Ovako, Hajduk i navijači su na istoj strani, što je kulminiralo neodigravanjem utakmice između Dinama i Hajduka na Maksimiru. Policija je postupala po crnim listama, koje je sastavljao bog zna tko, pa na stadion Maksimir nije htjela pripustiti grupicu navijača Hajduka. Među njima, kasnije će se ispostaviti, bilo i navijača koji nikad nisu evidentirani kao nasilnici i kreatori nereda.
Pažljiviji pratitelji nogometnih zbivanja odavno su mogli vidjeti da u hrvatskom nogometu malo što štima. Kao rezultat takvog stanja imali smo situaciju u Varaždinu, gdje su organizirani navijači osnovali svoj klub, koji je krenuo iz najnižeg ranga natjecanja. Ista slika bila je u Kranjčevićevoj ulici, gdje je klub došao pod upravu jednog čovjeka – Dražena Medića. I Zagrebovi navijači White Angelsi sad osnivaju svoj nogometni klub. Mala su navijačka skupina, koja nema niti minimalnu šansu u otvorenom ratu s upravom, kao što je imaju Bad Blue Boysi. Godinama se, podvlačimo, valja prljavština u dvorištu hrvatskog nogometa, ali da bi došlo do kulminacije morao se u rat uključiti netko bez koga HNS ne može. Bez organiziranih navijača nogomet može, jer, rekosmo, nogomet se zbog navijača odavno ne igra, ali ne može i bez nogometnog kluba Hajduk.
S tom grupicom solidarizirao se i ostatak Torcide pa na stadion nije želio ući nitko, a s Torcidom se solidarizirao Hajduk, koji je odbio igrati utakmicu. U tom trenutku stvar je postala ozbiljna. Toliko ozbiljna da je predsjednik Hrvatskog nogometnog saveza Davor Šuker dao petama vjetra, čime je najbolje pokazao svoje kvalitete i kapacitet za obnašanje odgovorne dužnosti prvog čovjeka hrvatskog nogometa.
U sukobu s navijačima
Zdravko Mamić nije pobjegao. Izvršni dopredsjednik navikao je na konfrontacije, jer u krajnjoj liniji – njegova buduća zarada je ovdje u pitanju, bilo kad je riječ o obračunima oko Dinama, HNS-a ili reprezentacije. Međutim, danas protiv sebe Mamić i HNS nemaju šačicu navijača Dinama, nego gotovo sve organizirane navijačke skupine i – što je najvažnije – Nogometni klub Hajduk. U špici napada sad više nisu Bad Blue Boysi, nego Torcida, navijačka armija koja će za svoj klub učiniti sve što je u njezinoj moći.
– Posljednjih godina Torcida stalno upozorava na anomalije u hrvatskom nogometu. Borili smo se protiv »grobara« Hajduka i tu bitku skoro priveli do kraja. Nažalost, još i danas nitko od bivših dužnosnika kluba nije odgovarao za višemilijunsku štetu našem klubu i državi. Pokrenuli smo, zajedno s udrugom »Naš Hajduk«, projekt »Zlatna Zviždaljka« preko kojeg smo dobili informacije »zviždača« te podnijeli DORH-u i drugim nadležnim institucijama više od deset predstavki. Upozoravali smo na slučaj Lokomotiva te na ilegalne potpore Dinamu od strane Grada Zagreba. Pitali smo se kako je moguće da nije srušena kriminalna hobotnica nakon osuđivanja Širića i Djedovića te kako je moguće da ti ljudi i danas uživaju veliki ugled u nogometnim krugovima. Zvučala nam je nevjerojatno činjenica o nekažnjavanju člana IO-a HNS-a koji je u pijanom stanju udario predsjednika Hajduka. Hrvatski navijači su više puta upozoravali na narušavanje njihovih temeljnih ljudskih prava te selektivno provođenje zakona. Nažalost, sve legalne i dobro pripremljene tužbe naša država i većina javnosti je zanemarila. Događaje u Milanu ne želimo pravdati, ali očito su bili vapaj koji je pokrenuo lavinu koja je došla do svog vrhunca na subotnjem derbiju Hajduk – Dinamo.
Prilikom ulaska na stadion saznali smo za postojanje liste od 99 pripadnika Torcide koji ne smiju na stadion, a od toga samo njih 37 imaju sudsku zabranu. Bitno je napomenuti da ovi potonji nisu uopće bili u blizini stadiona, a tome u prilog ide i činjenica kako bi isti bili privedeni prilikom legitimacije. Pitamo se odakle popis ostale 62 osoba? Svjedočili smo prebacivanje loptice zagrebačke policije na Dinamo i PU SD, koja je potvrdila da su postupali prema zakonu, te poslali popis 37 osoba sa zabranama. U posljednjim razgovorima saznajemo da je Dinamo popis dobio od Ravnateljstva policije pozivajući se na Zakon o sprječavanju nereda na sportskim terenima. U Zakonu jasno piše kako sud mora obavijestiti nacionalni savez o osobama s zaštitnim mjerama, a nacionalni savez organizatore športskog natjecanja (članak 32. Stavak 4). Pitamo se po kojem zakonu policija ima pravo slati popis osoba koje ne smiju na športsko natjecanje, a nemaju izrečenu sudsku zabranu i zašto Ravnateljstvo policije krši zakon Republike Hrvatske koji bi trebali provoditi? Nadamo se kako će napokon netko u policiji odgovarati za diskriminaciju i prekoračenje ovlasti, poručuju u svom priopćenju iz Torcide te pozivaju Vladu i pravosuđe da pomogne riješiti problem u nogometu.
