Snimio Davor KOVAČEVIĆ / NL arhiva
Ova situacija je dosta specifična i poremetila bi mnoge momčadi. Zna se koliko je vratar važan, a o Iliji ne treba trošiti riječi. Čovjek je najbolji strijelac ovog prvenstva i sigurno će nam nedostajati. Čeliković i Blažević također su bitni igrači za nas. Njihovi izostanci su nam problem, ali nisu nas obeshrabrili – poručuje Mislav Komorski
ZAGREB Izostanci igrača uobičajena su pojava u svijetu nogometa, no problem s kojim se Inter sudara uoči današnjeg gostovanja na Rujevici definitivno spada u kategoriju ozbiljnih hendikepa. U sučeljavanje s Rijekom Zaprešićani ulaze bez najboljeg strijelca lige Ilije Nestorovskog, prvog vratara Ivana Čovića, standardnog lijevog beka Ivana Čelikovića i ofenzivnog veznjaka Ivana Blaževića koji je ovog proljeća odigrao nekoliko zapaženih partija.
– Ova situacija je dosta specifična i poremetila bi mnoge momčadi. Zna se koliko je vratar važan, a o Iliji ne treba trošiti riječi. Čovjek je najbolji strijelac ovog prvenstva i sigurno će nam nedostajati. Čeliković i Blažević također su bitni igrači za nas. Njihovi izostanci su nam problem, ali nisu nas obeshrabrili – poručuje Mislav Komorski.
Zaprešićane optimizmom pune i dosadašnje tri prvenstvene utakmice s Rijekom u ovoj sezoni. Vratar Josip Posavec, koji je ove zime otišao u Palermo, niti jednom nije morao vaditi loptu iz mreže, a Inter je uknjižio tri remija.
– Ne znam je li tako ispalo slučajno ili ne. Kako god bilo, činjenica je da smo dvije utakmice s Rijekom u Zaprešiću odigrali odlično. Bili smo ravnopravni i ne bi bilo nezasluženo da smo ih kojim slučajem pobijedili. No, mora se priznati da su nas prošle jeseni na Rujevici masakrirali igrom. Gadno su nas stisnuli, nisu realizirali jedanaesterac, pogodili su prečku… Sretno smo ostali neporaženi, ali to nam je bila dovoljna opomena da se sada ne zanosimo prijašnjim rezultatima s Rijekom. Daj Bože da griješim, ali mislim da nas na Rujevici očekuje težak zadatak – objašnjava stoper koji će 17. travnja proslaviti 24. rođendan.
Rujevica nudi pravo nogometno ozračje, a to je puno bolje od igranja pred polupraznim stadionom. Kad čuješ taj huk s tribina, osjećaš se kao nogometaš i gušt ti je igrati – zaključuje Komorski. (D. P.)
