»Veteran« Ivan Perišić ne mora se bojati za svoje mjesto kraj Ćalete-Cara i ostalih mladih nada/R. BRMALJ
Izbornik u postruskoj eri nije mogao utjecati na oproštaje, ozljede i bolest nekih igrača, ali jest na »krvnu sliku« momčadi u kojoj je svoje mjesto tijekom kvalifikacija našla plejada mladih nogometaša
RIJEKA Hrvatska nogometna reprezentacija svladala je Gruziju (2:1) na oproštaju od od još jedne natjecateljski vrlo uspješne godine u prijateljskoj utakmici tijekom koje je debitirao kapetan Hajduka Josip Juranović i postao »jubilarni«, četrdeseti igrač kojeg je izbornik »kockastih« Zlatko Dalić koristio u razdoblju poslije Svjetskog prvenstva u Rusiji. Šesnaest utakmica i četrdeset igrača!
»Starosjedioci« su prema očekivanjima ponijeli najveći teret u »postruskoj eri«, Ivan Perišić je na Drosini upisao petnaesti nastup od prošlogodišnje lipanjske smotre, jedan manje imaju Luka Modrić i Domagoj Vida, dvocifreni broj odigranih utakmica imaju još samo Rebić (12), Lovren (11), Jedvaj (11), Brekalo (11), Brozović (10) i Kovačić (10). Među igrače koji su poslije osvajanja povijesnog ruskog srebra zadržali status standardnih prvotimaca »ugurao« se, dakle, Josip Brekalo, jedan od onih igrača na kojima je Dalić počeo graditi budućnost nacionalne momčadi i provoditi bezbolnu smjenu najveće generacije u povijesti hrvatskog nogometa. Na oproštaje (Subašić, Ćorluka, Mandžukić), ozljede (Vrsaljko, Kramarić, Pjaca, Pivarić) i bolest (Strinić) nekolicine igrača nije mogao utjecati, ali jest na »krvnu sliku« momčadi u kojoj je svoje mjesto tijekom uspješnog kvalifikacijskog ciklusa za Europsko prvenstvo iduće godine našla plejada mladih nogometaša koji obećavaju (Vlašić, Barišić, Petković, Pašalić, Oršić…). Ne bude li nekih nepredvidljivih okolnosti, većina njih će nedvojbeno osvanuti na Dalićevom konačnom popisu putnika za EURO.
Problem vratara
Smjena generacije
Od četrdesetorice igrača koji su participirali u utakmicama reprezentacije poslije SP-a u Rusiji, otpast će, dakle, sedamnaestorica. Naravno da uvijek postoji mogućnost da se na Dalićevom radaru pojavi neko novo (D. Bradarić, Katić, Krovinović, Ivanušec, Moro, Šunjić…) ili staro ime (Pjaca, Pivarić, Strinić…), ali to je objektivno jako teško očekivati. Dalić će nedvojbeno puno više biti zaokupljen mislima o nekim realnim dvojbama kad je u pitanju izgled momčadi s obzirom na činjenicu da je klupskih status nekih »nezamnjenjivih« igrača (Rebić/Milan, Rakitić/Barcelona) u jesenskom dijelu sezone uvelike kompromitiran, da neke još donedavno stožerne prvotimce muče ozljede (Kramarić, Vrsaljko), a da su neka nova lica (Vlašić, Brekalo, Petković) itekako zaoštrila konkurenciju. Suma sumarum: mladi dolaze, ali Dalić se ne odriče ruskih junaka. To je, uostalom, jasno i glasno rekao poslije rujevičke pobjede nad Slovačkom i izborenog plasmana na EURO:
– Istina je, tijekom proteklog kvalifikacijskog ciklusa proveli smo bezbolnu smjenu generacije, iako… Ja sam jako osjetljiv na moje dečke iz Rusije, oni su meni uvijek prvi. Daj Bože da se svi oporave i vrate u momčad. Naravno da reprezentacija treba mlade igrače, ali da se ne zavaravamo, igrači iz Rusije bit će i dalje okosnica naše momčadi.