Trener NK Rijeke

Kek: Mi smo oštećeni i to sto posto i ako nije bio kontakta Jugovića i vratara

Ivan Volarić

Snimio Roni BRMALJ

Snimio Roni BRMALJ

U takvim uvjetima gdje su igrači klizali po 10-15 metara trebaš biti blizu i nije to lako presuditi. Treba pošteno reći i da su kod onoga starta Leovca na Cikalleshiju svašta može suditi. Gol Sharbinija je bio regularan i to je veliki previd



Iako su ispuštena dva boda i prilika da se nagrize »modra« prednost, nitko na Kantridi remi u Splitu nije doživio kao neuspjeh. Ne zbog pomankanja ambicija već jednostavno zbog toga što su »bijeli« odigrali vrlo dobru utakmicu u uvjetima koji su bili potpuno nenaklonjeni momčadi koja je željela i igrala – nogomet. Osim toga i sudac Mlakar je s nekoliko blago rečeno dvojbenih odluka utjecao na konačan rezultat.


Kada se sve zbroji i oduzme nitko Kekovoj momčadi nema što zamjeriti, iako bi naravno bilo bolje da su Leovac i Tomečak bolje reagirali od Kvesićevog pogotka, a Balaj iskoristio najstrožu kaznu koja je mogla usmjeriti utakmicu u potpuno drugom smjeru.


Unatoč svim tim propustima, najveći neprijatelj riječkoj momčadi bio je natopljeni teren, što ne bi bilo toliko zabrinjavajuće da se drugo gostovanje zaredom Riječani nisu susreli s izrazito nenaklonjenim uvjetima za igru. »Bijeli« su u obje utakmice upravo zbog neprimjerenih terena vjerojatno ostali kratki za četiri boda. 


  – Kada sam se vozio noću iz Splita prema Rijeci kroz snježni Gorski kotar, razmišljao sam o tome kako smo izgledali na ova dva gostovanja koja su uvijek nezgodna za nas – započeo je dan kasnije trener »bijelih« Matjaž Kek. – Znalo je ranijih godina na tim terenima biti svašta. Malo sam to komparirao i došao do zaključka da smo čak u nekim trenucima bolje reagirali nego ranijih godina. Možda ne toliko u Puli koliko u Splitu, gdje smo stvarno bili dominantni unatoč uvjetima za igru. Posebno se vidi da smo postali čvršći u sredini terena, gdje nas se više ne probija s lakoćom. Nedostaje nam realizacija i reakcija individualne kvalitete, ali to smo znali od ranije. Pokazali smo na tim, ali i utakmicama na Kantridi da »Rijeka« želi igrati. Veseli me da su novi igrači prihvatili takvu filozofiju, ne igra se više samo na kontru i transformaciju kako su nas neki željeli svojevremeno prikazati. Suparnici nam teško stvaraju šanse, a tu je ključ u veznom redu.  

Skok igra




Španjolca Alexa ste poštedjeli igranja u splitskoj »kaljuži«?


  – Dugo nije igrao, a onda je odigrao nekoliko cijelih utakmica, od »Dnjipra« u Španjolskoj pa nadalje. Teren u Splitu je bio u jednu ruku prilagođeniji za lakše igrače, ali znao sam da će Splićani preskakati igru, da će ići na skok igru i trebao sam ponekog višeg igrača za skok u prekidu. To mi je bila glavna preokupacija i na kraju smo dobili taj skok. Praktički nam nisu zapucali iz prekida. Probao sam s Mišićem već protiv »Hajduka«. U tom proljeću će biti još takvih situacija gdje ćemo tražiti neka rješenja koja se možda čine kontra u ovom trenutku nekog razumnog razmišljanja. Ali, treba se sjetiti kako su došli Moises i Kramarić, a na kojim pozicijama su na kraju završili. Želim ipak malo više raznovrsnosti, želim kroz treninge, ali i utakmice, provjeriti neke igrače. Alexu je ta utakmica dobro došla da malo predahne, vidjelo se već protiv »Hajduka« da je ostao malo bez daha. To je sve normalno. Veseli me odnos Anasa koji je imao probleme s ozljedom nakon »Hajduka«, a bio je spreman u Splitu igrati pod injekcijom, što na kraju nije bilo potrebno. Odradio je svoje pošteno. Širi se krug igrača koji u nekom trenutku mogu zadržati visoki ritam.  

Ivan Močinić


Taj krug trebao bi proširiti i Ivan Močinić, kojega nije bilo u Splitu. Dan ranije igrao je za drugu ekipu, pokušavajući kroz utakmice dignuti formu? 

  – Prosudio sam da je bolje odigrati 70-80 minuta na boljem terenu nego da putuje s nama u Split. Nema straha za Moču, doći će opet u situaciju da može održati našu visoku razinu agresije na sredini terena. Moja misao vodilja u njegovu slučaju su utakmice koje je odigrao istekom jeseni. 


 Hristova postepeno uvodite kroz utakmice u momčad?


  – Kod Hristova je oporavak išao brže nego što smo očekivali. Hvala Vrbnjaku i njegovoj klinici u Varaždinu. To sada treba uklopiti u ekipu i šteta što nije uspio zabiti onu priliku u 94. minuti jer bi to sigurno bio strahoviti poticaj za njega. 



Nije bilo lako donositi odluke sucu Daliboru Mlakaru i njegovim kolegama po terenu koji je bio na rubu regularnosti. To, međutim nema veze s poništenim pogotkom Sharbinija zbog simulacije Jugovića. Tu je u pitanju nedostatak osjećaja kojega ima svatko tko je odigrao barem jednu utakmicu u životu po takvom terenu. Nije svaki pad u kaznenom prostoru penal ili simulacija… 



 Pogledali ste snimku spornih situacija iz Parka mladeži?


  – Mi smo oštećeni i to sto posto, jer ako i nije bio kontakta Jugovića i vratara, ne znači da je bilo simuliranje. Ne može Jugović u toj brzini simulirati. Zakinuti smo za čisti pogodak! A to je veliki gol prednosti u onim uvjetima. Stoji i nešto drugo, u takvim uvjetima gdje su igrači klizali po 10-15 metara trebaš biti blizu i nije to lako presuditi. Međutim, treba pošteno reći i da su kod onoga starta Leovca na Cikalleshiju svašta može suditi. Gol Sharbinija je bio regularan i to je veliki previd. Moram reći i da je utakmica, izuzme li se onaj nepotreban start Rocea nad Tomačakom, stvarno bila korektna. 


 Radili ste godinama u Sloveniji gdje se također igra liga 10. Kako su tamo riješili problem utjecanja atmosferskih prilika na uvjete u kojima se igraju nogometne utakmice? 


  – Prije svega svima je valjda jasno da u Hrvatskoj treba početi ulagati u infrastrukturu. To je ono osnovno. Osim toga treba imati malo osjećaja, osluškivati malo prognoze i nikako biti rob nekih termina, jer ima država s ligom od 10 klubova, a još nisu ni počeli drugi dio prvenstva. I svi oni će na vrijeme završiti prvenstvo. Igranje u ovakvim uvjetima tjera navijače sa stadiona. Istina je da su utakmice pokrivene televizijskim prijenosom. S jedne strane hvala Bogu da je tako, no s druge dozvoljava komoditet ljudima da ostanu kod kuće i ne gledaju utakmice s tribina. Ne govorim protiv TV-a jer da nema toga onda bi sve to zajedno bilo na rubu zanimanja.