RIJEKA Pokušao se obraniti. »Svaki sam dan u novinama«. Nije išlo. Razgovor u zrakoplovu, na nekoliko tisuća metara visine, iznad oblaka, tamo gdje je Matjaž Kek doveo »Rijeku«. Jer, najbolji je primjer teorija da je svaka momčad ogledalo svog trenera. Ozbiljan kao i uvijek. Bez osmijeha na licu. Kada su jednom pitali Papu (Ivana Pavla), zbog čega se nikad ne smije, odgovorio je – »Nema razloga za to«. Vi imate, odigrali ste osmu utakmicu bez poraza ove sezone, izborili play-off Europske lige, ali…

– Ne, nije istina. Poslije utakmice sam se od srca smijao. Sretan zbog rezultata u Žilini. Izborili smo prolaz u teškoj utakmici. Na konferenciji na novinare sam rekao, a sada ponavljam, da guštam svaku sekundu. To je meni dovoljno. Ne volim previše pokazivati emocije, osobna je to stvar, ali vjerujte nakon utakmice u Žilini bio sam jedan od najsretnijih ljudi na svijetu.

Arogancija

U razdoblju do odmora momčad se dugo tražila po terenu, lopta nije stizala pred kazneni prostor domaćina…

– Znali smo što nas čeka. Puno se umora nakupilo, a onda smo u prvih pet minuta suparniku dali krila. Dvije prigode. Teško je podignuti brane, ali korigirali smo se, iako nas je malo pomeretila brza zamjena Jugovića za Krvžića. Bilo je planirano drukčije. Gol Pokrivača prelomio je utakmicu.

Do šokantne završnice?

– Valjda je to u našem karakteru, u genima da sami sebi kompliciramo život.

Slične utakmice. Na Kantridi je bilo 2:0, a u Žilini 1:0, u oba slučaja čekao se još jedan pogodak, ali je primljen. U Žilini je poslije gola igra dobila konture?

– Tih dvadesetak minuta poslije Pokrivačeva pogotka izgledalo je upravo onako kako bih želio vidjeti »Rijeku«.

Psihološki problem?

– Vjerojatno. Igrači su još premalo samouvjereni. Nedostaje im arogancije, rekao bih bezobraznosti nogometne. Kada smo dobili gol, opet ni iz čega, dok je suparnik bio grogiran, još jednom smo dobro reagirali. S igračem manje priveli utakmicu kraju. Razumljivo, netko je bio bolji, drugi slabiji… Ne bih govorio toliko o igri. Važan je u Žilini bio samo rezultat, odnosno prolaz. Operacija je uspješno privedena kraju.

Samo rezultat

Cilj je ispunjen?

– Na sveopće zadovoljstvo. Ali, Europa se plaća, skupa je to školarina. Izgubili smo Jugovića, a prije toga ostali smo bez Brezovca. Na sljedećoj europskoj utakmici neće biti Kneževića. Nije to malo.  Zadovoljan sam zbog jedne druge činjenice, uvijek iskoči neki igrač, skrene na sebe pozornost.

U ovoj je utakmici to bio Pokrivač?

– Ne govorim rado o pojedincima, ali Pokrivač je za svaku pohvalu. Marljivo je radio i strpljivo čekao. Trpio je. Vjerujem da mu se danas barem nešto vratilo. Lopta je u konačnici – poštena. Sretan sam, ne zbog toga što sam pogodio s Pokrivačem, nego zbog njegovih ljudskih odlika. Ponekad treba patiti da bi se došlo do – nagrade. 

Slabosti, problem psihe ili taktike?

– Ne branim sebe. Mislim da smo bili malo tromi. Je li to zbog vremena, odnosno putovanja. Analizirat ću sve sa svojim suradnicima. Nedovoljno smo dinamični. U svakom duelu bili smo za pola koraka prespori. Ali, noć nakon Žiline volio bih govoriti o dobrim stvarima. Uvijek, naime, kritiziram. Čvrsto stojim na zemlji, znam sve što nije valjalo. Znam kako je bilo navijačima u posljednjim  minutama. Ali i meni na klupi…

Na sedmom nebu

U pravu ste. Navijači su na sedmom nebu. »Rijeka« ne zna za poraz od polovice svibnja. U ponedjeljak je deveta utakmica sezone u točno mjesec dana. U goste stiže »Osijek«?

– Mislio sam u petak uzeti slobodan dan u pravom smislu riječi, odmor od nogometa, ali kako…? Muči me što će biti s Jugovićem, koliko će to dugo trajati. Duže će biti odsutan Brezovec. Razmišljam tko je toliko umoran da mora predahnuti. Imamo, međutim, igrača željnih dokazivanja. Poručujem im da reagiraju kao što je to napravio Pokrivač u susretu sa »Žilinom«. Ujedno će se potvrditi klupska politika da nam je trebalo  toliko igrača za ubitačan srpanjsko-kolovoški non-stop. Izbacili smo vrlo dobru ekipu »Žiline«.

Protiv »Osijeka« će biti nekoliko novosti u sastavu?

– Sigurno. Neki su već dobro načeti u takvom ritmu. Svi sada učimo, počevši od mene. Kako pronaći najsvježiju momčad. Nemoguće je briljirati u takvim uvjetima igre, na afričkoj klimi. Rezultat je važan. Ne možemo igrati kao »Dinamo« u Tiraspolu.

O stvaranju igre govorite?

– Da, radimo korak po korak, ali prema naprijed. To je najvažnije. Za susret s »Osijekom« moramo pronaći novu energiju, a dolazi nam neugodan suparnik. Ako smo »Dinamova« treća ekipa, onda smo »Osijekova« druga ekipa… Imamo nekoliko njihovih igrača. Ponavljam, teška utakmica i najvažnija. Od slave se ne živi. Navijači u Žilini, publika na Kantridi, svim su srce uz nas, utoliko je naša obveza veća.