RIJEKA Stariji navijači i igrači »Rijeke« još uvijek prepričavaju magične poteze Josipa Skoblara, kada je zaigrao na Kantridi po povratku iz Marseillea (sa Zlatnom kopačkom, 44 gola!), sa 34 godine (1975). Kao trener Riječane je odveo do »Santiago Bernabeua«. Madrižani su Riječane morali »prevariti« (sudio je Belgijanac Shoeters), da bi nadoknadili 1:3 s Kantride… Skoblar je pisao povijest »Marseillea« i »Rijeke«… Na pet stranica talijanski je Guerin Sportivo u siječanjskom broju predstavio sve klubova Liga 1 s povijesnim nogometašem i sadašnjom zvijezdom… »Marseille« su predstavljali Josip Skoblar (Dalmatinski anđeo) i sadašnji vratar Steve Mandanda. 

Skoblar je prošle godine dobio odlikovanje predsjednika Francuske – Chevalier de l Ordre National du Merite. Postao »francuski vitez« za sve što je napravio za – Francusku. Ali, postao je i veleposlanik Hrvatskog nogometnog saveza na Europskom prvenstvo u njegovoj drugoj domovini. Odlikovanje još nije stiglo do Privlake…?

– Nije, bit će mi uručeno uskoro. Možda u ožujku  u Parizu – pojašnjava Skoblar,  čovjek koji je obilježio povijest »Marseillea«. Sadašnjost piše prvi vratar Mandanda?

– Kapetan ekipe – nastavlja Joško. – U klubu je sedam, osam godina. vratar reprezentacije, rezervni. Zanimljiva osoba. Normalan čovjek. Što nije lako biti u današnjem ludilu. Ima i dva brata vratara.

Pašalić ima mjesta

PSG s Ibrahimovićem je dominantan u francuskom prvenstvu?

– Odskače kvalitetom. Siguran prvak. Ostali su izjednačeni, svatko svakoga može dobiti. Možda odskače »Monaco«, koprca se »Lyon«, nešto »St. Etienne«, pa »Caen« i »Angers«, koji igra veoma dobar nogomet.

Hrvati Subašić i Pašalić zapaženi su u »Monacu«?

– Pašalić se nametnuo igrom nakon što je na posudbu stigao inkognito, zgrabio je priliku i postao nezamjenjiv. Signalizirao sam izborniku Čačiću. Zanimljiv igrač bez obzira na to što naša reprezentacija na tim pozicijama ima raskošnu kvalitetu. Njegova je nesreća što ne igra stopera, ili negdje otraga… Ovako će teško otvoriti vrata.

Pored Modrića, Rakitića, Kovačića, Brozovića, Badelja…?

– Pa Perišića, polivalentan igrač, osim svoje pozicije na boku može igrati – sve.

Svoje mjesto traži i Močinić?

– Zakrčenje u prometu. Močinić je veliki potencijal, igrač pred kojim je karijera. Trenirao sam mu oca Efrema. Plišane kopačke kod obojice. Pa dolazi i Čorić… Tu smo najbogatiji!Jaka sredina terena je tajna uspjeha svake momčadi?

– Mislim da je to naš najjači adut, iako mislim da ti igrači ne pružaju u reprezentaciji koliko u svojim klubovima. Nadam se da će sada biti obrnuto, da će odigrati velike partije.

Iniesta i Modrić

Primjer je Modrić, u reprezentaciji nije previše blistao, a svjetska je klasa, dirigent igre »Real Madrida«?

– Modrićeva kvaliteta nije sporna, ali imam svoje mišljenje o njemu. Vezni igrači Modrićeve klase u velikim klubovima moraju završiti akciju – pogotkom. Vezni su stalno pred suparničkim vratima.

Idealni vezni igrač u ovom trenutku na svjetskoj sceni?

– Iniesta! Bez konkurencije. Kod izbora za Zlatnu loptu njegov je problem, rekao bih nogometa općenito, što kandidati poput Messija i Cristiana Ronalda pišu povijest golovima. Iniesta je jedan od pet najboljih igrača na svijetu! Igrač koji započinje akciju, pripremi gol, ali i zatrese mreže. Takav su tip igrača u »Barceloni«, »Bayernu«… U modi su takvi genijalci.

Hrvatska na europskom prvenstvu s jednim ili dvojicom napadača, Mandžukićem i Kalinićem?

– Vjerojatno će Čačić igrati s dvojicom. Mandžukić je naviknuo igrati s dva bočna ograča. Uvijek je tako igrao i postao ono što jest – zvijezda. Kalinić se ozbiljno nameće. Igrao sjajno u »Fiorentini« i što je najvažnije zabija golove. Serie A je najteže prvenstvo. Kada se dokažeš u Italiji onda si – igrač! Konkurencija je dobra, za jedno mjesto, a Čačić može igrati i s dvojicom. Iako, jedan i drugi su jači u realizaciji kada igraju – sami! Čačić je na potezu.

Koliko su u današnjem nogometu bitni treneri. Skuplja su roba od igrača?

– Problem je u tome što imamo trenere kao što su Nizozemci i Mourinho koji iza sebe ništa ne ostavljaju, samo pustoš. Njihova je sreća, razumljivo da je to i kvaliteta, da dolaze na tu poziciju. U velikim se klubovima postaje veliki trener. Iza Van Gaala ostaje samo spaljena zemlja. »Bayern« je postao veliki nakon njega. Mnogi se neće složiti, imam svoju teoriju o tome. Nažalost, odnosno nesreću, treneri su danas skuplji od igrača. Takav je trend u Europi.

Trenerski Messi

Guardiola?

– Guardiola je trenerski Messi. Avangarda. On živi nogomet i za nogomet, za razliku od ostalih trenera. Stvara igru po svom rukopisu. Specifičnim izborom igrača. Igrač mora imati tehniku i brzinu, što je najteže spojiti. Skoro nespojivo. Brz, a istodobrno tehnički savršen. To Guardiola spaja. Velike stvari.

Niste bili za Antu Čačića u početku, ali prihvatili ste ga…?

– Kao i svakoga. Kao što ostajem kod svog stava – nisam za! Čačić se izborio za tu poziciju, svaka mu čast, ali moj svijet je nešto drugo. Moji treneri i moji igrači. On to nije. Ne znači to da nisam uz njega i hrvatsku reprezentaciju.

Izabrani ste za veleposlanika HNS-a na Europskom prvenstvu. Do sada ste bili veoma kritični prema HNS-u?

– HNS je pružio ruku, prihvatio sam je. Godine su se nakupile, dosta je borbe ovnova na brnu. Hrvatska je i moja reprezentacija, bez obzira na to što mi je žao što nisam bio ni predsjednik ni izbornik…

Ali nikada niste bili za bojkot reprezentacije?

– Protiv sam bilo kakva bojkota. Protiv sam onog linča u Splitu. Protiv sam Maksimira, bojkotiranja ljudi koji vode »Dinamo«. To ne vodi ničemu.

Smekšali ste se i kada su u pitanju Šuker i Mamić?

– Jesam… Prema Mamiću nikada nisam bio kritičan. Treba poštivati ono što je napravio. Najvrijednije je to što pravi rezultat. Deset titula u HNL-u. Nije moje istraživati kako dolazi do sredstava. »Rijeka« je to riješila na drukčiji, normalniji način, daj Bože da »Hajduk« to napravi. I ostali klubovi. Smeta mi politika »Hajduka«. Stalno ruše drugoga, traže krivca na drugoj strani, a trebali bi najprije pomesti ispred svog praga. Nemaju hrabrosti to učiniti, ne znam kada će ovakvim ponašanjem.

U službi momčadi

Europsko prvenstvo. Hrvatska može (i mora), proći prvi krug s obzirom na to da natjecanje nastavljaju dva prvoplasirana, te još četiri najuspješnije trećeplasirane reprezentacije?

– Sve su skupine teške. Sva je priča za sebe. Besmislena je svaka usporedba. Dobro, recimo da Francuzi imaju najlakšu skupinu. Zahtjevno je to natjecanje, europsko je prvenstvo, igra se turnirski… Nije nevažno tko će se bolje snaći…

Francuzi kao domaćini uvijek pobjeđu. Bili su prvaci Europe 1984. sa Platinijem, Giresson, Tiganom, Fernandezom…, prvaci svijeta 1998. godine?

– Ali Platinija više nema, kao ni Giressa, Fernandeza i Tigane. Vraćamo se na početak priče, koliko je bitna sredina terena, duša momčadi. Realizacija ovisi o pripremi, pogodak je samo završni čin. Francuzi nemaju šampanjsku momčad, ali imaju silnu volju, jednog Grismana koji sam može riješiti utakmicu, superveliki igrač. Pa Pogbu… Imaju radnu momčad. I što nije nevažno, Francuska ima izuzetnog izbornika. Poznajem ga, Didier Deschamps je tri godine bio u »Marseilleu«. S »Monacom« je igrao finala Lige prvaka.

Favoriti Europskog prvenstva?

– Nemam ih. Volim Nijemce, volim Španjolce… Zanimljivi mogu biti Englezi, sastavljaju novu momčad. Uvijek sam za Talijane. Cijenim ono što rade i kako rade. Muče se, ali na kraju na takvim natjecanjima stignu daleko. Hrvatska ima kvalitetu. Raskošno talentirane igrače koji igraju u velikim klubovima. Moraju glavu staviti u službi – reprezentacije.

Real Madrid

Hrvatska može do polufinala?

– Mislim da – da. Hrvatski igrači imaju vrijednost, mogu puno napraviti. Nemojmo zaboraviti da je jedna utakmica lutrija, u drugoj fazi. Može presuditi loše raspoloženje, jedna promašena prigoda. Hrvatska može daleko, uz malo sreće…

Još uvijek ste najdugovječniji trener na klupi HNK »Rijeka«. Od 15. svibnja 1983. do 20. prosinca 1986. godine ili 43 mjeseca?

– Najljepše razdoblje moje trenerske karijere. Završio sam igračku i počeo trenersku. Jedino se nisam trebao vratiti 1995., jer kada se vratiš, a nisi gazda…

Uzeli ste momčad u raspadu, a stigli do »Bernabeua«, u prvom pokušaju?

– I stvarali. Pratili smo cijelu regiju, omladinski pogon, cijelu državu… Moja najveća zadovoljština je to što je ima mene ostala – ekipa! Ostavio sam kvalitetu.

Borili ste se i za prvo mjesto, sjećate se onih 0:0 sa »Crvenom zvezdom« na Kantridi?

– Te smo godine zaslužili biti prvaci Jugoslavije! Pokrali su nas u Skoplju. Bila je odlučujuća utakmica kada je Pančev dao gol rukom. »Rijeka« je igrala atraktivno i efikasno. Dokaz da se trener postaje s ekipom, vrijednosti na terenu stvaraju trenera. Nakon što sve skupa odaberete i složite u mozaik.

Ekipa za sva vremena

»Rijeka« u proljeće kreće s »minus dva« u odnosu na »Dinamo«?

– U jednom trenutku »Rijeka« je imala plus četiri. Bio sam uvjeren da može još povećati prednost. Šteta. Ne prognoziram, niti se dodvoravam nikome, »Rijeka«, »Dinamo« i »Hajduk« su bogatstvo našeg nogometa. »Rijeka« može stići na cilj kao prva, bilo bi lijepo, ali… Olako su prokockali prednost. Najvažnije je, međutim, nakon što sam bio digao ruke od HNL-a, sada pratim sve s velikim zanimanjem. Liga je veoma zanimljiva, dobila je na kvaliteti. 

Sportski direktor »Rijeke« je vaš bivši igrač, Srećko Juričić. kojega ste sa pozicije libera premjestili na zadnjeg veznog?

– Za ono što smo tada igrali, okomito i prema naprijed, otraga nam je trebao jedan Sredojević koji će sve stići pokupiti, jer Srećko to nije mogao. Imao je drugu kvalitetu. Promijenila se igra Rijeke, u napadačku, s Lukićem, Desnicom, Matrljanom, Gračanom, Fegicem, Radmanovićem… Otraga smo imali brzog Jelavića. Od beka Jankovića napravili smo gol igrača.

Još uvijek znate sve igrače, a prošlo je 30 godina?

– To je bila moja momčad! Za sva vremena – zaključio je Skoblar.