ZAGREB Odlazak Miroslava Blaževića u dobra spominjanja posebno je potresao generaciju igrača koje je čuvene 1982. odveo do naslova prvaka s Dinamom, nakon skoro četvrt stoljeća čekanja. Modri su, doduše, kasnije sudskim putem dobili potvrdu da su i tri godine ranije bili najbolji u prvenstvu bivše Jugoslavije, ali tada na to nitko nije previše obraćao pažnju.

Cijeli Zagreb slavio je Ćiru i njegov bijeli šal. Zapravo, to je bio početak legende o treneru svih trenera, koja je svoj vrhunac doživjela na Svjetskom prvenstvu u Francuskoj 1998. godine. U međuvremenu je Ćiro sa suzama u očima ispratio sedmoricu igrača iz te generacije, Zlatka Kranjčara, Ismeta Hadžića, Zvjezdana Cvetkovića, Dragana Bošnjaka, Čedu Jovićevića, Zlatana Arnautovića i Davora Brauna, a sada je i on otišao.

Trnci i tuga

– Bez riječi sam… Ujutro me dočekala vijest o Ćirinoj smrti i nisam mogao vjerovati. Znao sam da je teško bolestan i očekivao sam najgore, ali bio sam slomljen kada su mi javili da ga više nema. Kao da me neko pogodio maljem u glavu. Jako me pogodio i ražalostio Ćirin odlazak. Dok sada pričam o njemu, prolaze me trnci i velika tuga. – rekao nam je Stjepan Deverić, koji je te legendarne sezone bio jedan od udarnih igrača Ćirinog Dinama.

Prvaci iz 1982. godine na Oštru, fotografija je iz privatne arhive Pave Draginića

Film prepun sjećanja sȃm se počeo odmotavati.

– U sebi nosim samo najdivnije uspomene na Ćiru. Pod njegovim stručnim vodstvom proživio sam predivne nogometne trenutke, a i kasnije smo se družili. O njemu mogu reći samo sve najljepše. Za Ćiru se mora reći da je bio trener svih trenera jer je napravio jako puno za sve nas koji smo tada igrali u Dinamu. Bio je pravi čovjek, pozitivno je djelovao na svakog igrača i izvukao je maksimum iz svih nas. Sada ljudi mogu pričati svašta, da je imao nadarenu generaciju, ali on je od dobrih individualaca napravio momčad koja je vratila naslov prvaka u Zagreb, i to mu nitko ne može osporiti, kao ni broncu iz Francuske – dodao je Deverić.

As tref

Prema njegovim riječima, kod Ćire se točno znalo kada je vrijeme za opušteno raspoloženje i zafrkanciju, a kada za ozbiljnost i maksimalnu mobilizaciju.

– S njim nikada nije bilo dosadno. Bilo je vrhunski raditi s Ćirom jer je imao puno viceva, ali znao je kada treba povući crtu. Postoji milijardu takvih anegdota s njim. Mislim da se nije rodio taj koji je mogao Ćiri prodavati igračke štosove. On je sve znao unaprijed – istaknuo je nekadašnji ubojiti krilni napadač kojeg je poznati radijski reporter Ivo Tomić u svojim prijenosima zvao »Dinamov as tref, Deverić Štef«.

Jedna od spomenutih anegdota odigrala se na novogodišnjem turniru u Zürichu 1981. godine.

– Tamo smo na Silvestrovo imali zajedničku večeru, u ponoć smo si čestitali Novu godinu, popili čašu šampanjca i otišli u sobe na spavanje. Tada smo bili mladi i željni provoda pa se nas nekoliko dogovorilo da oko jedan sat, kad se sve smiri, zapalimo u grad. Međutim, nije prošlo… Kada smo se spustili u predvorje hotela, Ćiro nas je čekao. »Šta je?! Gdje ćete?!«, odmah je podigao glas. A mi smo se smrznuli. Valjda nas je prokužio prije nego što nam je uopće palo na pamet da zbrišemo. Sve te štosove je znao unaprijed – zaključio je Deverić.