S Nikom se jako dobro poznajem, ako on bude rekao da mu trebam, nema razloga opraštati se. Ne mogu reći da neću igrati za reprezentaciju, da sam umoran, da ću se čuvati. Za što da se čuvam? – kaže Olić
RIJEKA U žargonskom rječniku Ivice Olića jedna riječ zauzima posebno mjesto. Beton. Oni koji ga bolje poznaju, znaju da je Ola rabi kad želi nešto posebno naglasiti. Najčešće u pozitivnom kontekstu. Srijeda je brojila zadnje minute, a Ivica je na opasku da će »udarati« do 2020. godine, jednostavno odgovorio: Ja sam beton! I jest.
Uostalom, nije slučajno na pragu trideset pete dobio ponudu premierligaša »Stokea« koju će vrlo vjerojatno prihvatiti i barem sezonu igrati u najjačoj ligi na svijetu. Tada već s 35 na leđima. Naravno da prijateljske utakmice, pogotovo one reprezentativne, sve češće gube smisao, naravno da je Ivica Olić u kockastom dresu odigrao barem desetak boljih i neusporedivo jačih utakmica, ali imponira način na koji brzonogi hrvatski napadač iskazuje golgetersko umijeće i povećava energetsku potrošnju u poznim tridesetim. U čemu je tajna?
– Sad svi očekuju da kažem da je tajna u mom davorskom kulenu ili tako nešto, ha, ha, ha… Nije stvar u kulenu, nego u kontinuiranom radu. Ja već petnaestak godina gazim, treniram na vrhunskoj razini. Ništa to nije palo s neba. Pa ja sam poslije one zahtjevne operacije koljena radio po osam, devet sati dnevno, na svakom treningu idem sto posto i to ti se kad tad vrati – kaže dobro raspoloženi Olić, koji dijeli mišljenje većine svojih reprezentativnih kolega o utakmici tijekom koje su »kockasti« pokazali dva različita lica.
Ponuda Stokea
– Moramo biti otvoreni i reći da u prvom poluvremenu nismo bili pravi. Lopta je sporo išla, igrali smo previše u širinu, nismo bili okomiti, a dozvolili smo si nekoliko nepotrebnih pogrešaka uoči švicarskih golova. Pritom moram pohvaliti našeg Drmića kojega dobro poznajem iz Bundeslige, pokazao je da je riječ o odličnom napadaču. Svaka mu čast. U drugom poluvremenu je bilo baš dobro, igrali smo onako kako je izbornik od nas tražio da igramo i u prvom dijelu.
Olićevo dobro rasploženje splasnulo je na spomen aktualnog trenutka u »Wolfsburgu« gdje mu trener Dieter Hecking u zadnje vrijeme nije pretjerano sklon. Zašto?
– Nisam bio u sastavu, a Dost je to iskoristio i u dvije utakmice za redom zabio dva gola. U redu, nisam htio potpisati ugovor, ali mislim da nije u tome problem… Zapravo, Hecking nikad nije bio moj fan s obzirom da me doveo Magath, od prvoga je dana razmišljao kako da me makne, ali nije mogao jer sam u kontinuitetu postizao golove. Sada je valjda jedva dočekao. Opet, ne bi bilo u redu s moje strane reći da Dost nije zaslužio igrati, možda bih i ja isto napravio da sam trener. Međutim, mislim da ipak nije korektan, ipak sam ja najbolji klupski strijelac, imao sam najbolju sezonu otkad sam u Bundesligi i on me stavi na klupu. Međutim, previše me trebaju. Vidjeli su da je Ola ipak dobar, a frka im je budući da ne želim produljiti ugovor.
Na stranu trzavice s Heckingom, glavni razlog Olićeva otezanja s produljenjem ugovora je konkretna ponuda »Stoke Cityja«.
– Ja sam mislio da ću u Njemačkoj završiti karijeru, mislio sam ili ostati u »Wolfsburgu«, ili otići negdje drugdje u Bundesligu gdje me svi znaju. Tko je računao da ću ja u 34. godini dobiti ponudu iz Engleske. Iskreno govoreći, to mi je malo poremetilo planove. Treba sjesti, vidjeti što i kako i odlučiti. Meni je Premierliga u svakom slučaju veliki izazov, ponuda je konkretna, a s druge strane je teško otići iz Njemačke gdje mi je sve posloženo i kad je obitelj u pitanju. Ipak ja imam koju godinu…
Oproštaj u Parizu
E, kad je Ola u pitanju, zaista nije uputno govoriti o godinama.
– Ima i u tome nešto. Doduše, ima i onih koji vide samo podatak da imam 35 godina i kažu: Ola je metla, ali ljudi koji me prate i znaju kakav sam nemaju s mojim godinama nikakvih problema. Ja ponajmanje, ja se stvarno osjećam odlično.
Nakon što je zbog problema s koljenom izostao njegov nastup na Europskom prvenstvu u Poljskoj, Olić je ozbiljno razmišljao o oproštaju s »kockastima«. Na kraju je sve sugeriralo da će reprezentativnu karijeru zaključiti nastupom na Svjetskom prvenstvu u Brazilu. Međutim, poslije upečatljiva izdanja u St. Gallenu oproštaj će još neko vrijeme pričekati. Olu ćemo, po svemu sudeći, gledati i u predstojećem kvalifikacijskom ciklusu.
– S moje strane bilo bi nekorektno razmišljati tako dugoročno. Sve ovisi o tome gdje ću nastaviti igrati, kada pronađem klub vidjet ću što dalje s reprezentacijom. S Nikom se jako dobro poznajem, ako on bude rekao da mu trebam, nema razloga opraštati se. Ne mogu reći da neću igrati za reprezentaciju, da sam umoran, da ću se čuvati. Za što da se čuvam? Ako Niko procijeni da ja još mogu pomoći reprezentaciji, ja ga ne mogu odbiti.
Znači, ipak oproštaj u Parizu…
– Ha, ha, ha… Bilo bi vam dosadno bez mene. Vidim ja da ovi mladi, moderni igrači, nemaju više s vama tako dobru komunikaciju kao mi starosjedioci. Oni će u budućnosti izgleda sami o sebi pisati, ha, ha, ha…