Vratar Rijeke uoči utakmice desetljeća

Ivan Vargić: Stuttgart je najbolje što nam se moglo dogoditi

Orlando Rivetti

Pun stadion bit će dodatna inspiracija protiv jakog suparnika. Navijačima prepuštam euforiju, mi stojimo čvrsto s nogama na zemlji. Pošteno ćemo se »potući« u Rijeci kao i u Stuttgartu – kaže Vargić



RIJEKA » Samo je jedno mjesto – vratara. Ostali se igrači mogu izboriti na neku drugu poziciju, vratari su cijeli život ispred mreže koju bi svi (suparnici) htjeli zanjihati… Pogreške im se ne opraštaju, za razliku od napadača kojima su nakon pogotka zaboravljeni svi promašaji. Čeličnih su živaca, nevjerojatne upornosti. Kamikaze i psiholozi. Ivan Vargić je branio na devet od deset dosadašnjih utakmica Rijeke. Primio je šest golova u 810 minuta. Nikada dva na jednoj utakmici… Čvrsta je posljednja karika riječke obrane. 


 Zbog čega netko poželi postati vratar, obavljati najnezahvalniji nogometni posao?  – Iskreno, ne znam… Stao sam na vrata sa šest godina, i evo me tu već dvadesetak godina. Veselim se svakoj utakmici i novom izazovu – sačuvati mrežu.   Kako biste ocijenili svoje dosadašnje nastupe, od jedan do pet?  – Teško pitanje. Zar niste za to vi plaćeni? Dobro, recimo malo iznad dobroga, 3,5! 

 Udarac u bradu


Obrazloženje?  – Prošlo je tek deset kola, uključujući i europske nastupe, ostavio sam si malo prostora na napredovanje i popravak ocjene. Čekam vas na kraju sezone. 


Tko je najopasniji napadač u HNL-u?  – Samo malo… Maglica je opasan i nezgodan. Pa Čop. Dobro je što je Benko u mojoj momčadi – kaže Vargić.


 Koji vas je primljeni pogodak najviše rastužio?  – Moram priznati, lopte u svojoj mreži ne podnosim najbolje, kao da me u bradu udario boksač teškaš. Dakle, svaki je bolan, ali najteže mi je pao onaj protiv Hajduka. Trebali smo još jednom dobiti Splićane na Poljudu.   Još uvijek se raspravlja, mišljenja su podijeljena, o kaznenom udarcu na utakmici sa Splitom, s vama u naslovnoj ulozi?  – Sudac je svirao, znači bio je jedanaesterac!   Pošteno! Puno je novih igrača ispred vas, kakva je komunikacija sa zadnjom linijom?  – Svi slušaju, znaju da nije prekršaj ako im uletim u tijelo… Šalim se. Suradnja je veoma dobra, na pogled se razumijemo. Tomečak, Lešković, Marić, Škarabot, Knežević… Sve su to odgovorni igrači. Jedino što nam svima zajedno nedostaje je malo više sreće!   Čvrst je i obruč zadnjih veznih, Maleš, Zlomislić, Brezovec, Pokrivač…?  – A Benko? Grize poput gladnog vuka. Anas se vraća. Svi igraju obranu. Vlada red na taktičkom planu, bez takva pristupa nema danas ozbiljnog nogometa. Ne postoji više prva i druga linija obrane, ekipa se brani.   Imate problema s loptama iz prekida, kornera?  – Možda tako izgleda, primili smo neke golove iz prekida. U fazi smo podmazivanja mehanizama, ali nema panike.   Najbolja utakmica do sada iz vratareva kuta gledanja?  – Uvijek je dobro kada ne primim gol. Najdraži mi je susret u Žilini, remijem smo eliminirali jakog suparnika i nastavili europski put. Pobjede su slatke, ali tom remiju sam se beskrajno veselio. 

 Euforija


U Žilini ste izborili spektakl sa Stuttgartom. Zanimanje je ogromno, navijači su u transu?  – Stvorila se euforija. Stuttgart je najbolje što nam se moglo dogoditi. Pun stadion bit će dodatna inspiracija protiv jakog suparnika. Navijačima prepuštam euforiju, mi stojimo čvrsto s nogama na zemlji. Pošteno ćemo se »potući« u Rijeci kao i u Stuttgartu. Skupo ćemo prodati kožu, ako već budemo morali.   Što znate o Stuttgartu?  – Znam da su iz Njemačke… Ha, ha, ha… A njemačka ekipa znači željezna disciplina u igri, bez opuštanja od početka do kraja. Igraju, gaze i poslije utakmice. Bit će jako teška utakmica. Kažnjavaju svaku pogrešku, zato moramo biti na oprezu, ne smijemo sami upropaštavati lopte. Maksimalna koncentracija i trka.   Ibišević je najveća prijetnja?  – Uz Džeku je udarna snaga reprezentacije BiH. U Stuttgartu zabija s lakoćom. Pripitomit će ga naši stoperi i olakšati mi posao.   Vodite bilješke o suparničkim napadačima?  – Ne. Jednostavnije ih je – hipnotizirati.   Protiv Stuttgarta je najvažnije ne primiti gol, možda zabiti jedan?  – Bio bi to idealan rezultat, 1:0. Ali ne volim prognoze. Moramo odigrati hrabro i muški, pa što Bog da. Želje? Najbolje bi bilo da dobijemo 3:0. Kakva bi to bila zaliha za Stuttgart. Dobro je, budan sam… Nemojmo o rezultatu. Ginut ćemo za svaku loptu, to je sigurno.   Često imate dosta duhovite izjave?  – To su one poslije utakmice, kada prođu tenzije, nestane pritiska, nema više nervoze. Malo si dam oduška.   Kantrida je novi dom?  – Kao da sam se tu rodio. Primili su me svi izvanredno. Igrači i navijači. Užitak je igrati u takvom ambijentu. Motivacija i za susret sa Stuttgartom. Kvalitetniji su, ali naš pijesak može zaustaviti njihov stroj.